Riječi, slike i snovi: Izložba plakata koja otkriva kako je vizualna kultura oblikovala naše pamćenje
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Izložba predstavlja više od 400 plakata iz privatne zbirke Petra Smiljanića, jedne od najopsežnijih i najznačajnijih kolekcija te vrste u ovom dijelu Europe, koja broji desetke tisuća primjeraka nastalih od prvih desetljeća 20. stoljeća pa sve do početka 2000-tih godina. Upravo taj široki vremenski raspon omogućuje sagledavanje plakata ne samo kao sredstva oglašavanja ili informiranja, nego kao medija koji se neprestano mijenjao, reagirao na društvene okolnosti i tehnološke uvjete, ali i služio kao poligon za eksperimentiranje generacija dizajnera i umjetnika.
Izložba je strukturirana oko četiri velike tematske cjeline koje otvaraju pogled na filmske i kazališne plakate, plakate različitih manifestacija, od političkih i sportskih događanja do sajmova, glazbenih i likovnih programa, te plakate koji funkcioniraju kao samostalna umjetnička djela. U tom smislu ona ne prikazuje samo reprezentativne radove, nego pokušava ispričati priču o samom mediju plakata, o njegovim mogućnostima i ograničenjima, o granicama koje su dizajneri svjesno pomicali ili rušili, ali i o institucijama, festivalima i kulturnim kontekstima koji su omogućili izniman kontinuitet vrhunskog grafičkog dizajna na prostoru Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije.
Posebno mjesto unutar izložbe zauzimaju filmski plakati, koji su kroz desetljeća balansirali između komercijalne funkcije i autorskog izraza. Njihova je primarna zadaća bila informirati publiku o filmu, njegovim autorima i glumcima te vizualno sugerirati žanr i atmosferu, no unutar tih zadanih okvira dizajneri su često uspijevali stvoriti upečatljive, pamtljive i konceptualno snažne vizualne interpretacije filmskog sadržaja. Sažimanjem ključnih motiva, scena i emocija u vizualne kolaže ili ilustracije, filmski plakati postajali su svojevrsni most između filma i gledatelja, a zbog tehnoloških ograničenja tiska tijekom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina ilustracija je imala dominantnu ulogu, dok se fotografija najčešće koristila u formi portreta filmskih zvijezda ili prepoznatljivih prizora.
U domaćem i regionalnom kontekstu, iznimno važnu ulogu imao je kazališni plakat, osobito od šezdesetih do osamdesetih godina, kada je upravo taj segment grafičkog dizajna postao prostor izrazite kreativne slobode i formalne inovacije. Namijenjen pretežno obrazovanoj publici, kazališni plakat nije bio opterećen tržišnim imperativima masovne privlačnosti, a istodobno je bio dovoljno distanciran od izravne političko-ideološke agitacije da omogući suptilne, ali često provokativne društvene komentare. Razvoj studentskih i eksperimentalnih kazališta, novih festivala i kazališnih institucija stvorio je plodno tlo za suradnju s dizajnerima koji su upravo kroz kazališni plakat ostvarili neka od svojih najznačajnijih djela, pri čemu se često javljaju elementi začudne, magične ili nadrealne atmosfere, kao i sudari svakodnevice i scenske iluzije.
Cjelina posvećena plakatima manifestacija dodatno naglašava snažnu povezanost dizajna i društvenih događanja koja su obilježila kulturnu i javnu povijest regije, pri čemu se plakat pojavljuje kao ključni nositelj identiteta velikih festivala, sportskih natjecanja i sajmova koji su imali transformativan utjecaj na gradove i zajednice u kojima su se odvijali. U tim radovima dizajn prestaje biti puka pratnja događaja i postaje aktivni sudionik u oblikovanju kolektivnog pamćenja, stvarajući vizualne kodove koji i desetljećima kasnije ostaju prepoznatljivi.
Završna cjelina izložbe usmjerena je na plakat kao autonomno umjetničko djelo, osobito u kontekstu šezdesetih i sedamdesetih godina, kada su brojni umjetnici koristili grafički dizajn kako bi propitivali granice umjetnosti, prirodu umjetničkog objekta i mehanizme vizualne komunikacije. U tim radovima plakat prestaje biti isključivo funkcionalan medij i postaje prostor konceptualnog istraživanja, kritike i eksperimenta, čime se dodatno potvrđuje njegova važnost unutar povijesti suvremene umjetnosti.
Izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića tako pruža uvid u samo jedan segment iznimno bogate Zbirke Smiljanić, koja obuhvaća i ključna djela vizualne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, fotografiju, grafiku, knjige te avangardne i neoavangardne časopise, a ujedno potvrđuje koliko je plakat, unatoč svojoj prolaznosti i vezanosti uz trenutak, trajno oblikovao način na koji gledamo, čitamo i razumijemo vizualni svijet oko sebe. Izložbu suorganiziraju Lauba – Kuća za ljude i umjetnost i Hrvatsko dizajnersko društvo, ostaje otvorena do 25. siječnja 2026., a kustoski tim predvođen Markom Golubom, uz asistenticu Tenu Lovrenčić i suradnju Petra Smiljanića i Dejana Kršića, potpisuje koncept koji ovu zbirku predstavlja ne samo kao arhiv prošlosti, nego kao živi, relevantni prostor dijaloga između riječi, slika i snova.
U četvrtak, 5. ožujka, u zagrebačkoj Tvornici kulture otvorena je humanitarna izložba „178 – Lica solidarnosti“, čime je simbolično i službeno započela završna faza akcije prikupljanja sredstava za SOS Dječje selo Hrvatska. Ovaj jedinstveni kulturno-humanitarni projekt okupio je niz istaknutih osoba iz javnog života koje su pristale stati pred sirovi, nenametljivi objektiv fotografa, s jasnom i snažnom namjerom – skrenuti pozornost na potrebe 178 djece, trenutačnih korisnika organizacije SOS Dječje selo Hrvatska, te potaknuti širu javnost na solidarnost i konkretno djelovanje.
Poznata hrvatska glazbenica Severina svojim je sudjelovanjem dala snažnu i prepoznatljivu podršku dobrotvornoj izložbi „178 – Lica solidarnosti“, projektu koji na dojmljiv način spaja umjetnost, javni angažman i humanost. Riječ je o inicijativi pokrenutoj s plemenitim ciljem prikupljanja sredstava za 178 djece koja su trenutačno korisnici organizacije SOS Dječje selo Hrvatska, a kojima je potrebna kontinuirana skrb, sigurnost i podrška zajednice.
Svake godine, u onom tankom, gotovo neprimjetnom prijelazu između zime i proljeća, kada dan još uvijek oklijeva produžiti se, a večer prerano pada na krovove i trgove, Zagreb nakratko postaje pozornica svjetla koje nadilazi svoju tehničku funkciju i prerasta u čistu, sugestivnu umjetnost. Festival svjetla 2026. nije tek niz instalacija raspoređenih po gradu, nego pažljivo režirana urbana simfonija u kojoj se arhitektura, povijest i suvremena tehnologija stapaju u iskustvo koje istodobno očarava, umiruje i potiče na razmišljanje.
U okviru međunarodne kulturne suradnje i programa usmjerenog na promociju suvremene umjetnosti, u prostoru Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost održano je otvorenje izložbe pod naslovom „The roots of small fires“. Izložba je predstavljena u prestižnom kompleksu MuseumsQuartier Wien, jednom od najvažnijih kulturnih središta europske suvremene umjetnosti, a postavljena je u izložbenom prostoru Freiraum MQ, gdje ostaje otvorena za posjetitelje do 31. svibnja.
Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost, u suradnji s međunarodnim partnerima, predstavlja izložbu „The roots of small fires“, prvu samostalnu institucionalnu izložbu multidisciplinarne umjetnice Milice Živković u Freiraum MuseumsQuartiera u Beču. Ovaj projekt realiziran je u okviru mentorskog programa Zaklade UNIQA SEE FUTURE, u kustoskoj koncepciji Astrid Peterle, uz mentorsku suradnju s renomiranom umjetnicom Šejlom Kamerić.
U Galeriji Kranjčar u petak, 30. siječnja, s početkom u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografija Zore i sutoni autora Maroja Vučićevića, koja publici donosi suzdržan, kontemplativan vizualni svijet nastao dugogodišnjim, tihim i posvećenim fotografskim radom.
Izložba povodom Noći muzeja donosi presjek stvaralaštva Frane Missije i vodi kroz Split, Pariz i New York viđene očima umjetnika koji je gradove pretvarao u emociju, pokret i osobni zapis
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar sinoć je otvorena izložba „TANKA – Istraživanje forme, ravnoteže i materijala kroz suvremeni autorski nakit“, kojom se javnosti prvi put predstavlja istoimena kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Riječ je o autorskom projektu koji proizlazi iz osobnog senzibiliteta autorice, njezinih iskustava u arhitekturi te dugotrajnog istraživanja odnosa između forme, materijala i tijela, a realiziran je kroz minimalistički izraz i modularnu strukturu nakita.
Postoje koncerti koji se pamte po glazbi, oni koji se pamte po atmosferi, ali i oni rijetki koji ostaju upisani u kolektivno sjećanje publike kao snažno emotivno iskustvo. Upravo takvu večer Zagreb je doživio u velikoj dvorani Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, gdje je umjetnik Božo Vrećo još jednom potvrdio zašto se njegovo ime danas izgovara s posebnim poštovanjem kada je riječ o suvremenoj interpretaciji sevdaha.
U prepunoj dvorani Arena Zagreb održan je veliki koncert jednog od najvoljenijih regionalnih pjevača – Hari Mata Harija – kojim je obilježio impresivnih četrdeset godina svoje bogate glazbene karijere. Večer prožeta emocijama, nostalgijom i zajedničkim pjevanjem tisuća glasova bila je više od koncerta; bila je svojevrsno putovanje kroz desetljeća glazbe koja je obilježila živote mnogih generacija.
Gotovo dvadeset godina nakon što je modni svijet kina osvojila oštra, duhovita i nezaboravna priča o ambiciji, karijeri i moći, publika se ponovno vraća u svijet časopisa Runway. Dugoočekivani nastavak kultnog filma Vrag nosi Pradu 2 uskoro stiže na velika platna, a vijest da su ulaznice već dostupne u prodaji razveselit će sve obožavatelje filma koji je obilježio jednu generaciju.
Postoji nešto neobično iskreno u rukama. Dok lice često skrivamo iza šminke, raspoloženja ili dobro uvježbanog osmijeha, ruke gotovo uvijek govore istinu. Na njima se vidi tempo života, razina stresa, koliko spavamo, koliko vremena odvajamo za sebe – i koliko smo, barem na trenutke, izgubile kontrolu nad vlastitim danima.
U vremenu kada se glazba sve češće konzumira brzo i površno, a emocije se svode na kratke digitalne trenutke, mladi hrvatski glazbenik Josip Čolić odlučuje krenuti suprotnim putem – onim koji vodi prema introspekciji, iskrenosti i dubokoj emotivnoj priči. Nakon što je publiku već zaintrigirao singlovima “Iluzije” i “Mogao sam”, pjesmama koje su otvorile prostor za osobne ispovijedi i promišljanja o odnosima, Čolić sada predstavlja svoj treći singl “Niko k'o ja”, novu glazbenu etapu koja najavljuje nadolazeći album “San”, čije je objavljivanje planirano tijekom ljeta.
