“Prekasno je za odustajanje” na svjetskoj sceni: Neli Ružić u Taichungu predstavlja instalaciju koja spaja umjetnost i klimatsku krizu
Hrvatska umjetnica Neli Ružić sudjeluje u međunarodnom umjetničkom projektu kroz izložbu Horizon Ablaze koja je otvorena 15. svibnja u Taichung Art Museumu u tajvanskom gradu Taichungu, čime njezin rad ulazi u kontekst globalne institucionalne prezentacije suvremene umjetnosti u jednom od ključnih kulturnih centara istočne Azije, gdje se kroz kustoski koncept promišljaju aktualne društvene i ekološke teme u transnacionalnom okviru.
U sklopu izložbe predstavljena je njezina svjetlosna instalacija s tekstualnom intervencijom „Prekasno je za odustajanje“, koja je izvorno nastala kao javna umjetnička intervencija u koprodukciji autorice i Umjetničkog paviljona, a tijekom prethodnih godina bila je višestruko prostorno i kontekstualno adaptirana, pri čemu je prvo predstavljena u siječnju 2023. na pročelju zgrade Glavnog kolodvora u Zagrebu, zatim u lipnju 2024. u riječkom art-kvartu Benčić, dok je u studenom 2024. trajno integrirana na fasadu Doma mladih u Splitu, čime je rad dobio i stabilnu urbanu poziciju u javnom prostoru.
Za potrebe izložbe Horizon Ablaze rad je dodatno produciran na mandarinskom jeziku, čime se njegova komunikacijska i semantička dimenzija proširuje u odnosu na izvorni kontekst, a sama intervencija time ulazi u novu razinu međunarodne čitljivosti i kulturne prilagodbe, osobito u prostoru u kojem se lokalna publika susreće s radom u vlastitom jezičnom sustavu, što dodatno pojačava njegovu perceptivnu i afektivnu snagu.
Neli Ružić sudjeluje na izložbi na poziv kustosice Tesse Marie Guazon iz Muzeja Vargas pri Sveučilištu Filipina, koja je s njezinim radom uspostavila profesionalni interes tijekom rezidencijalnog boravka u Umjetničkom paviljonu 2025. godine, čime se potvrđuje kontinuitet međunarodnih kustoskih razmjena i institucionalnih suradnji koje povezuju umjetničke mreže Europe i Azije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Izložbu Horizon Ablaze kurira transnacionalni kustoski tim koji uključuje suradnike iz Tajvana, s Filipina i iz Paname, a kustosi Takamori Nobuo, Tessa Maria Guazon, Juan Canela i Jennifer Choy okupili su ukupno 33 umjetnika iz 16 zemalja i s pet kontinenata, s ciljem istraživanja različitih umjetničkih, društvenih i političkih interpretacija pojma „vrućine“, koji se u ovom kontekstu ne promatra isključivo kao meteorološki fenomen, nego kao višeslojna metafora koja uključuje klimatske promjene, emocionalne pritiske, urbane uvjete života i kolektivna iskustva suvremenog globalnog društva.
Taichung Art Museum pritom djeluje kao institucionalni okvir izložbe u kojem se umjetnička produkcija predstavlja u dijalogu s lokalnim klimatskim i kulturnim specifičnostima, budući da se publika u Taichungu svakodnevno susreće s izrazito toplim i vlažnim klimatskim uvjetima koji oblikuju i fizičko i društveno iskustvo prostora, što dodatno pojačava recepciju radova koji tematiziraju atmosferu, tijelo i okoliš.
Nastavite čitati nakon oglasa
Koncepcijski okvir izložbe polazi od pretpostavke da toplina, osobito u regijama gdje je ona konstantna i intenzivna, prestaje biti apstraktna kategorija i postaje neposredno tjelesno i perceptivno iskustvo koje utječe na ritam života, radne uvjete i socijalne odnose, dok se u širem interpretativnom okviru postavlja pitanje može li takvo zajedničko iskustvo postati univerzalni jezik za razmjenu sjećanja, emocija i političkih refleksija između različitih geografskih i kulturnih konteksta.
Izložba je otvorena u razdoblju najintenzivnijih klimatskih uvjeta na Tajvanu, a njezino trajanje planirano je do 30. kolovoza 2026. godine, čime se omogućuje dugotrajna izložbena prisutnost i kontinuirana interakcija publike s radovima koji promišljaju odnose između suvremene umjetnosti, klimatske krize i globalnih iskustava percepcije okoliša.
Ovogodišnji Zagreb Design Week od 15. do 20. rujna u međunarodnom izložbenom programu donosi šest izložbi koje dizajn promatraju iz različitih kulturnih, društvenih i materijalnih perspektiva. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu susrest će se radovi autora i studenata iz Poljske, Češke, Čilea, Meksika i Italije, a njihova raznolikost pokazat će koliko suvremeni dizajn može biti istodobno povezan s tradicijom, tehnologijom, lokalnim kontekstom, zanatskim znanjem i pitanjima budućnosti.
U Galeriji Otok, u sklopu Art radionica Lazareti u Dubrovniku, sinoć je otvorena izložba „Skrivena mjesta Grada“ fotografkinje Mare Bratoš, izložba koja se na prvi pogled čini kao jednostavan susret fotografija nastalih u različitim razdobljima, ali se pred posjetiteljem postupno otvara kao mnogo složenija priča o vremenu, prostoru, pamćenju i načinu na koji se jedan grad mijenja zajedno s ljudima koji ga nastanjuju i pamte. Izložba ostaje otvorena do 1. rujna, a njezina posebnost proizlazi upravo iz činjenice da se Mara Bratoš nakon trideset godina vraća na mjesta koja je prvi put fotografirala još 1995. godine, u vremenu kada je Dubrovnik, neposredno nakon Domovinskog rata, još uvijek bio obilježen vidljivim ranama razaranja, prazninama i tišinom koja je ostajala prisutna čak i ondje gdje više nije bilo izravnih tragova ratnih događaja.
Dubrovnik je grad čija se ljepota desetljećima predstavlja kroz prepoznatljive vedute, kamene ulice i povijesne zidine koje su postale jedan od najpoznatijih simbola hrvatske kulturne baštine, no iza tih razgledničkih prizora oduvijek postoji i jedan drugi grad, intimniji, tiši i manje vidljiv, sastavljen od prostora koji nisu nastali kako bi privlačili poglede turista, nego kako bi bili dio svakodnevice njegovih stanovnika. Upravo tim skrivenim slojevima Dubrovnika posvećena je izložba Skrivena mjesta Grada fotografkinje Mare Bratoš, koja kroz dva fotografska ciklusa nastala u razmaku od trideset godina otvara promišljanje o vremenu, kolektivnom pamćenju i odnosu čovjeka prema prostoru koji se neprestano mijenja.
Koliko puta ulaskom u muzej ili galeriju nesvjesno usporimo korak čim ugledamo natpis koji nas upozorava da izloške nije dopušteno dodirivati, promatrajući umjetnost s pristojne udaljenosti i ostajući tek nijemi svjedoci nečije kreativnosti, toliko je snažniji osjećaj iznenađenja kada se pojavi izložba koja potpuno mijenja ustaljena pravila muzejskog iskustva te svakoga posjetitelja poziva da slobodno pruži ruku, istraži, iskuša, pogriješi, ponovno pokuša i upravo svojim sudjelovanjem postane dio umjetničkog djela koje se iz trenutka u trenutak mijenja, razvija i raste zajedno s ljudima koji ga doživljavaju.
Povijest se često promatra kroz velike političke događaje, ratove i društvene prekretnice, no jednako snažan trag u razvoju civilizacije ostavljale su i svakodnevne navike koje su tijekom stoljeća oblikovale način života, kulturu i vizualni identitet različitih društava. Upravo takav pogled donosi nova izložba „Anatomija dima – retrospektiva jedne navike“, koju predstavlja Narodni muzej Zadar. Riječ je o jednom od sadržajno i konceptualno najopsežnijih muzejskih projekata posljednjih godina, koji kroz umjetnička djela, povijesne predmete, reklamnu grafiku, dizajn i filmsku baštinu istražuje složenu priču o duhanu, njegovu društvenom značenju i načinu na koji je tijekom više od pet stoljeća postao dio globalne kulture.
U Laubi je otvorena izložba Atlantida, treća u ciklusu Kartografije – putovanje kroz zbirku Lauba, kojom ova zagrebačka kuća za ljude i umjetnost obilježava 15 godina djelovanja. Izložbu je otvorio kustos prof. dr. sc. Krešimir Purgar, koji je istaknuo da Atlantida istražuje umjetnost kao neprestano promjenjiv i začudan organizam koji potiče nova promišljanja i različite interpretacije. Među najistaknutijim djelima nalaze se monumentalna slika Lovre Artukovića, skulptura Crvena stijena Siniše Majkusa i instalacija Dvoboj Ivana Fijolića, uz radove brojnih drugih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izložba je privukla velik broj ljubitelja umjetnosti i znatiželjnika, a večer otvorenja nastavila se u opuštenoj atmosferi uz gallery party i zajedničko praćenje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije.
U subotu, 27. lipnja u 19 sati, u Laubi – kući za ljude i umjetnost, otvara se izložba “Atlantida”, treća u nizu ciklusa Kartografije – putovanje kroz zbirku Laube. Riječ je o novom izložbenom poglavlju koje okuplja radove iz fundusa Laubine kolekcije te ih promatra kroz prizmu imaginacije, transformacije i promjenjivih svjetova suvremene umjetnosti.
U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci ovoga će ljeta publika imati priliku upoznati dvije umjetnice koje su obilježile europsku avangardnu scenu i svojim radom trajno promijenile način na koji promatramo odnos između jezika, tijela i identiteta. Izložba Radikalna subjektivnost, koja se otvara 3. srpnja i ostaje otvorena do 27. rujna, okuplja opsežan izbor radova koje su napravile Katalin Ladik i Tomaso Binga, autorice čije su umjetničke prakse tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća postale sinonim za eksperiment, umjetničku slobodu i propitivanje društvenih konvencija. Riječ je o jednoj od najvažnijih izložbi ljetnog programa riječkog muzeja, koja hrvatskoj publici donosi priliku da na jednom mjestu sagleda stvaralaštvo dviju pionirki vizualne poezije i performansa čiji je utjecaj odavno prešao nacionalne granice.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
