ZKM otvara sezonu predstavom o vremenu, odlascima i sjećanju: “Max, Mischa i ofenziva Tet” postaje kazališni događaj godine
U Zagrebačkom kazalištu mladih 17. listopada bit će predstavljena premijera predstave “Max, Mischa i ofenziva Tet”, u režiji Ivice Buljana, prema romanu norveškog autora Johana Harstada. Djelo koje je već u književnom svijetu postalo simbol jedne generacije sada se pretvara u kazališni događaj koji preispituje odnos između umjetnosti, identiteta i sjećanja. U središtu je priča o redatelju Maksimilijanu Hanssonu, Norvežaninu koji emigrira u Sjedinjene Američke Države i koji, okružen teatrom, probama i turnejama, postaje svjedok vlastitog raseljavanja – fizičkog, ali i unutarnjeg.
Harstadov roman, a sada i Buljanova predstava, ne govori samo o pojedincu, već o čitavom svijetu u pokretu. O migracijama, nostalgiji i prijateljstvima koja se protežu kroz kontinente. O kazalištu koje više nije samo prostor izvedbe, već način postojanja. U tom kontekstu “Max, Mischa i ofenziva Tet” postaje nešto više od adaptacije – on je kazališni esej o vremenu i pripadnosti.
Kazalište kao sjećanje koje diše
Buljanovo čitanje romana prati suvremeni europski trend pretvaranja velikih romana u scensku formu. Kao što je Van Hove stvorio kazališnu verziju romana A Little Life, a Gosselin, Mitchell i Complicité istražili granice između proze i scene, tako i ZKM ovom predstavom otvara prostor gdje riječ postaje pokret, a svjetlo preuzima ulogu pripovjedača.
Predstava “Max, Mischa i ofenziva Tet” u ZKM-u okuplja snažan ansambl u kojem se isprepliću glasovi, sjećanja i likovi koji tvore kolektivnu priču o odlasku i povratku. Ugo Korani utjelovljuje Maxa, Hrvojka Begović Mishu, dok Lucija Šerbedžija, Frano Mašković i Rakan Rushaidat grade emocionalni okvir predstave. Glumački ansambl, u kojem su i Nataša Dangubić, Dado Ćosić, Vedran Živolić, Milica Manojlović i Rok Juričić, funkcionira kao jedno tijelo koje diše u ritmu Harstadove proze.
Scenograf Aleksandar Denić stvara svijet između galerije i stanice, dok kostimografkinja Ana Savić Gecan odijeva likove u slojeve vremena, prostora i identiteta. Glazba Darka Rundeka, koja povezuje zvukove autoceste, aviona i dvorane, postaje suptilni vodič kroz emocije, gotovo poput drugog lika.
Buljan je već ranije pokazao kako zna scenski prenijeti literarni ritam, no u “Maxu, Mischi i ofenzivi Tet” dotiče se onoga što nazivamo kontinuitetom života. Njegov teatar ne rekonstruira roman, već ga preobražava u iskustvo koje se živi zajedno s publikom. Harstadov epski realizam, humor i melankolija u ZKM-u pronalaze novo tijelo – ono glumca, ansambla, gledališta.
Predstava je, u tom smislu, i hommage moći kazališta da upija složenost svijeta i da je iznova ispriča kroz glasove koji pripadaju sadašnjosti. ZKM se ovim naslovom ne priklanja trendu nego ga preispituje, potvrđujući da kazalište i dalje ima snagu stvarati kontinente osjećaja u vremenu koje se ubrzano fragmentira.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U trenutku kada se čini da je stvarnost postala tek još jedna kartica otvorena na zaslonu, a sjećanje podatak koji se može pohraniti, kopirati i beskonačno reproducirati, SOLARIS DVA Boruta Šeparovića dolazi u Zagrebačko kazalište mladih kao precizno osmišljeni intermedijalni eksperiment koji kazališnu pozornicu pretvara u prostor susreta triju paralelnih svjetova – filmskog, izvedbenog i računalno generiranog.
Prema sudskim dokumentima koje navodi TMZ, povjerenica njegove ostavštine Sabrina Sutherland potvrdila je da je Lynch oporuku izvorno sastavio još 1994. godine, a posljednji put ju je ažurirao 25. svibnja 2023.
Reper, pravim imenom Shawn Corey Carter, ovim potezom referira se na stil koji je koristio na početku karijere, uključujući i vizualni identitet njegova debitantskog albuma iz 1996. godine.
Uz promjenu prostora, zamijenjen je i tradicionalni crveni tepih svijetlosivom, čupavom podlogom, što su korisnici društvenih mreža komentirali kao manje glamurozno rješenje.
Prisjetila se jedne situacije iz pete godine rada, kada su zajedno bile u kuhinji. Kylie Jenner ju je zamolila da donese laptop s kata, na što je Victoria u šali reagirala odbijanjem, što ju je kasnije natjeralo na razmišljanje.
