Fotograf Marko Andrijašević za HELLO! otkriva kako je nastala popularna Marendologija: ‘To su ti mali trenuci s kojima se svi mogu poistovjetiti’
Rodom iz Makarske, Marko Andrijašević se nakon 15 godina provedenih u Francuskoj vratio kući i pokrenuo Marendologiju - projekt čije nas fotografije i snimke ljeta u Dalmaciji vraćaju u djetinjstvo.
Ako ste barem jednom, u ove hladne i kišne dane, skrolajući Instagramom naišli na fotografije i reelse koji su vas u trenu prebacili u ljetna popodneva koja još mirišu na djetinjstvo, onda znate o čemu govorimo. Objave koje prizivaju miris mora, sunce koje nemilice prži i one slatke užitke dok, još ogrnuti ručnikom, drhtite i jedete palačinku koju je baka ispekla, gledajući u valove. To su uspomene koje vas podsjećaju na neki jednostavniji način života, kad si znao da je ručak u podne i da ti se zbog toga neće kupiti sladoled na plaži pa možeš plakati do sutra… Uspomena zbog kojih biste najradije odmah spakirali stvari i pobjegli na Jadran. Možda još niste stigli otići, ali ste te fotografije sigurno spremili ili podijelili na svom storyju, uz obavezno odbrojavanje do ljeta. Zato su velike šanse da ste već upoznali rad Marka Andrijaševića.
Fotograf i snimatelj rodom iz Makarske, koji se nakon 15 godina provedenih u Francuskoj vratio u domovinu, gdje je svoju strast prema gastronomiji i fotografiji pretočio u autentičan projekt naziva Marendologija. Oko imena mu je pomogla prijateljica Nina, a kad malo vremena provedete u Markovom društvu, jasno je da Marendologija nije samo naziv. To je oda sporijem tempu života, trenucima koji ne trebaju filter i, naravno, to je znanost o dobroj spizi.
‘Marendologija nas zapravo podsjeća na sve ono sve ono što je prirodno i svima nama poznato. To su trenuci s kojima se svi mogu poistovjetiti. I to najbolje prolazi, trenuci koji vas podsjećaju na djetinjstvo. To su ti momenti, jednostavni, a ipak toliko vrijedni‘, govori nam Marko. No ti, kako ih Andrijašević zove jednostavni trenuci, kod njega izgledaju i stvarno i filmski u isto vrijeme. Njegovi su postovi često slike skromnih obroka, kao što je soljenje rajčica s morem u pozadini, palačinke na tanjuru, bake koje i u devetom desetljeću kuhaju najdražima. U njegovim postovima nema kiča ni prenemaganja, samo male stvari koje postaju velike kad ih gledaš srcem.
Nastavite čitati nakon oglasa
‘Volim snimati te te jednostavne užitke. Palačinka je nešto što si pojeo već 600 puta, znaš točno što te čeka kad je vidiš, ali nije to samo jelo. To je osjećaj, miris, to je uspomena’, kaže Marko pa dodaje: ‘Ljudi se poistovjete s time jer smo svi tako rasli. Nema tu nekih složenih jela, sve je to život. Zato ljudi to vole i dijele‘.
Ljubav prema fotografiji i dobroj spizi Marko je naslijedio iz kuće, najviše od oca, akademskog slikara Petra Andrijaševića.
Nastavite čitati nakon oglasa
‘Ćaća nije kuhar po struci, ali kuha vrhunski, iz gušta. I babe, i s mamine i s tatine strane, svi su vezani za kuhinju. U Sinju, u Splitu, u Makarskoj, uvik se kuhalo i družilo. Hrana je bila središte okupljanja. Čak i kad smo živili u Francuskoj, di san bija do 18. godine, jedino zajedničko vrime u danu bila je večera. I uvik bi me ćaća zva: Ajde, dođi vidit kako se ovo radi’. Zapravo, sve je od tate‘, kaže nam kroz smijeh.
U obitelji su skoro pa svi umjetnici, no kraj tih umjetnički duša potrebna je bila jedna koja držala sve konce u rukama. ‘Mama nam je sve to omogućila. Stari je umjetnik, brat radi web dizajn, i ja sam tu negdje, tako da nas je doma bilo troje umjetnika. A stara… Ona je najjača umjetnica od svih, jer ona je to sve izdržala‘, ponosno kaže Makaranin.
Njegove fotografije najčešće nastaju spontano. Dok šeta uz more, pije prvu jutarnju kavu, promatra baku u kuhinji, koja ga uporno tjera ‘vanka‘, ili kada mu se na tanjuru nađu boje i teksture koje jednostavno mora zabilježiti. ‘To su ti trenuci koji me uzmu. Ne mogu to planirati. I kad dođem doma u Dalmaciju, uzmem aparat i izgubim se…‘
No za Marka je fotografija način da zabilježi dušu trenutka, a najviše voli snimati ljude, posebno starije: Kad fotkam starije ljude, to mi je nekako najemotivnije. Jer ono… to su naše bake i didovi. Ja u svim stariji ljudima vidim svoju baku. I nekako mi to budi neku emociju, i ljudi mi često znaju reć: ‘znaš, rasplaka si me’ jer ih to podsjeća na njihove starce.
Iza svake fotografije je priča. Marko ništa ne uljepšava, već bilježi onako kako jest. I to ljudi osjećaju. Upravo zbog toga njegove fotografije se dijele i ostaju u pamćenju. ‘Ne bih volio da Marendologija postane nešto kao Pinterest. To su stvarno iskreni trenuci. To je stvarno život. Ja želim da ljudi znaju da je to stvarno. Sve te slike, svi ti okusi, ti mirisi…‘, zaključuje Andrijašević.
Iako je Marendologija projekt koji mu je najbliži srcu, Marko svoju znatiželju i objektiv nosi daleko izvan granica Dalmacije. Obožava putovanja, a jedna od najdojmljivijih avantura bio mu je bliski susret s gorilama u Ugandi. Karijera ga je potom vodila i u Normandiju, gdje je snimao Ivicu Kostelića. Također, veliki je fan borilačkog sporta, pa je, zajedno s kolegom Sašom Dropcem, zaslužan za filmske najave FNC-a.
No bez obzira na sve projekte, putovanja i sportske izazove, Marko, kao i većina njegovih pratitelja, već broji dane do povratka u Dalmaciju. Tamo gdje će, kroz svoj objektiv, ponovno hvatati one male, a velike trenutke zbog kojih miris mora, okus domaće spize i toplina uspomena ostaju s nama cijelu godinu.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Postoje mjesta koja osvajaju spektakularnim hotelima, luksuznim marinama ili velikim plažama, a postoje i ona čija se posebnost krije upravo u njihovoj skromnosti, tišini i autentičnosti, zbog čega se svaki dolazak pretvara u iskustvo koje se dugo pamti, a upravo je takav Vrnik Arts Club, jedinstvena lifestyle i gastronomska destinacija smještena na otočiću Vrniku, svega desetak minuta vožnje brodom od povijesne jezgre Korčule, gdje se susreću priroda, umjetnost, bogata otočka baština i mediteranska kuhinja koja na najbolji mogući način interpretira okuse juga Hrvatske.
Korčula posljednjih godina sve snažnije potvrđuje status jedne od najzanimljivijih hrvatskih gastronomskih destinacija, no među brojnim restoranima i konobama posebno se izdvaja Maha Bar, mjesto koje uspješno spaja ozbiljno kuharsko iskustvo, suvremeni pristup street foodu i autentične okuse otoka u koncept koji jednako privlači lokalno stanovništvo i goste iz cijeloga svijeta, stvarajući pritom iskustvo koje nadilazi očekivanja klasičnog burger bara i pretvara svaki obrok u opušteno, ali gastronomski promišljeno putovanje kroz suvremenu dalmatinsku kuhinju.
Postoje mjesta na Jadranu koja ne osvajaju pogledom na more s prve linije obale, raskošnim interijerima ili modernim gastronomskim konceptima, već nečim daleko vrjednijim – osjećajem da ste barem na nekoliko sati postali dio nečijeg doma, obiteljske priče i tradicije koja se na istom mjestu prenosi generacijama. Upravo je takvo mjesto seljačko domaćinstvo Gera, smješteno u Postrani, jednom od najstarijih zaseoka Žrnova, svega nekoliko minuta vožnje od grada Korčule, gdje kamen, maslinici, vinogradi i mirisi mediteranskog bilja i danas određuju ritam svakodnevice jednako kao i prije nekoliko stoljeća.
Generacijama potrošača u Hrvatskoj dobro poznat okus privukao je pozornost i na međunarodnoj sceni. Cockta je uvrštena među najzanimljivija bezalkoholna pića iz različitih dijelova svijeta u izboru uglednog britanskog lifestyle magazina Monocle, koji je ističe kao autentično piće prepoznatljivog karaktera i podrijetla koje vrijedi isprobati.
Jadranska tuna već je godinama jedan od najcjenjenijih simbola mediteranske gastronomije, namirnica koja u sebi nosi karakter mora, snagu tradicije i neograničen prostor za kreativnost suvremenih chefova, a upravo će ta posebna riba biti u središtu jedne od najiščekivanijih gourmet večeri ovogodišnjeg Tunalicious Festivala. U četvrtak, 10. rujna, s početkom u 19:30 sati, porečki restoran Spinnaker otvorit će vrata ekskluzivnom izdanju Spinnaker Gourmet Stagea, događanju koje će spojiti autorsku kuhinju chefa Marka Turkovića i vrhunske vinske etikete renomirane vinarije Saints Hills.
Može li jedno bezalkoholno piće postati dio identiteta zemlje? Ako je suditi prema izboru uglednog svjetskog magazina Monocle, odgovor je potvrdan. U svom ljetnom vodiču posvećenom najzanimljivijim osvježavajućim pićima iz različitih dijelova svijeta, urednici su odlučili napraviti odmak od globalnih klasika i čitateljima preporučiti pića koja nose priču, tradiciju i autentičan karakter. Drugim riječima, poruka je bila jednostavna – ovoga ljeta barem nakratko odložite Coca-Colu i otkrijte okuse koji su obilježili čitave generacije u svojim zemljama.
Postoje mjesta koja putovanje pretvaraju u niz lijepih fotografija, a postoje i ona koja ga pretvaraju u uspomenu kojoj se vraćamo još dugo nakon povratka kući. Restoran Filippi na Korčuli pripada upravo toj drugoj kategoriji jer ovdje gastronomija nije tek dio turističke ponude, nego način na koji otok priča svoju priču kroz mirise, okuse, ljude i stoljetnu tradiciju. Smješten uz povijesne zidine staroga grada, na slikovitom Šetalištu Petra Kanavelića, Filippi već godinama predstavlja jedno od najposebnijih mjesta na hrvatskoj gastronomskoj karti, a činjenica da ga kontinuirano preporučuje Michelin Guide potvrđuje kako je riječ o restoranu koji uspješno spaja vrhunsku kuhinju, autentičnost i iskustvo koje nadilazi klasičan odlazak na večeru.
Malo koji pojam tako dobro opisuje promjene u svijetu rada kao workation. Ideja je jednostavna: posao se ne prekida, ali se mijenja adresa. Rad od kuće ili iz klasičnog ureda zamjenjuje se radnim danom iz kućice na obali ili planinskog apartmana.
Na ovogodišnjem Comic-Conu u San Diegu 49-godišnji glumac ispričao je da oporavak nakon druge transplantacije prolazi odlično te da je prezadovoljan rezultatima.
Sada su svoju ljubav okrunili brakom na intimnoj ceremoniji, a najemotivniji trenutak svakako je bio onaj u kojem je Emmin sin Rhodes svoju majku ponosno dopratio do oltara.
Par maksimalno koristi tople ljetne dane, a njihov odmor ispunjen je svime što ljeto na Jadranu čini posebnim – dugim kupanjima, sunčanjem, opuštenim šetnjama te večerima uz svježu ribu i čašu vina.
Među fotografijama posebno se istaknula ona na kojoj Mateo za ruku vodi sina Ivana gradskim ulicama, kao i simpatičan selfie oca i sina snimljen tijekom leta avionom.
