Crni Snape probudio javnost: Kako je inkluzivnost postala nova cenzura književnosti
Ako postoji književni svemir koji je od samog početka bio stvoren za sve ljude – bez obzira na njihovu boju kože, podrijetlo, spolnu orijentaciju ili društveni status – to je svijet Harryja Pottera. Iako je Rowling svoje čitatelje uvela u svijet čarobnjaka kroz oči siročeta iz ormara ispod stepenica, ono što je istinski revolucionarno u tom pristupu nije samo herojsko putovanje jednog dječaka, već njegova pozadina: škola u kojoj su svi – čudni, drugačiji, siromašni, bogati, šutljivi, temperamentni, pametni, nespretni – prihvaćeni.
Rowling, često napadana zbog osobnih stavova izvan fikcije, u svom je književnom radu zapravo stvorila jedan od najraznovrsnijih i najinkluzivnijih svjetova u modernoj književnosti. I ne samo da je uključila širok spektar likova iz različitih kulturnih, rasnih i društvenih pozadina – nego je stvorila priču u kojoj je sam čin borbe za jednakost temeljni narativni motor.
Već u prvom romanu, “Harry Potter and the Philosopher’s Stone”, postaje jasno da Hogwarts okuplja učenike iz svih krajeva čarobnjačkog svijeta, s različitim podrijetlima. I to ne samo britanskog – imena likova poput Padme i Parvati Patil jasno pokazuju azijsko podrijetlo, dok je Lee Jordan, blizak prijatelj blizanaca Weasley, afro-karipskog podrijetla. Ovi likovi nisu u priči radi kvote – oni su organski dio narativa.
Snape pod novim pigmentom: Kad ideologija nadjača karakter
A tu je i Dean Thomas, inteligentni i srdačni Gryffindorovac. U kasnijim intervjuima Rowling je izjavila da je Dean imao razvijeniju pozadinsku priču – izgubljenog oca koji je zapravo bio čarobnjak ubijen u Prvom čarobnjačkom ratu.
Iako to nikada nije ušlo u završnu verziju romana, sama činjenica da je Rowling uopće razradila taj dio govori o tome koliko je željela da i likovi iz manjinskih zajednica dobiju dubinu i kompleksnost.
ČISTOKRVNI NASILNICI I METAFORA FAŠIZMA
Jedan od najjačih pokazatelja inkluzivnosti i progresivne poruke u Harry Potter knjigama jest vrlo jasan prikaz ideologije mržnje. Smrtonoše i njihova opsesija “čistokrvnošću” jasno odražavaju stvarne rasističke i nacističke ideologije – dok se Harry, Hermiona, Ron i cijela redateljska skupina bore protiv te tiranije.
Snape nije bio crn – i zašto je u redu da ostane bijel
Hermiona Granger, jedno od najvažnijih lica cijelog serijala, rođena je roditeljima bez čarobnjačkog porijekla – tzv. “Muggleborn” – i neprestano je podložna uvredama koje joj upućuju oni koji je smatraju “nečistom”. Korištenje riječi “Mudblood” (blatnokrvna) nije slučajno uvredljivo – Rowling jasno aludira na stvarne etničke i rasne uvrede koje su korištene u povijesti. A Hermionin otpor, inteligencija, snaga i suosjećanje čine je jednom od najsnažnijih feminističkih i moralnih uzora u suvremenoj književnosti.
Draco Malfoy, s druge strane, simbolizira sve ono što Rowling osuđuje: privilegiranost, predrasude, strah od različitog. Njegovo ismijavanje Rona zbog siromaštva, Hermione zbog podrijetla i Hagrida zbog “miješane” krvi (majka mu je bila divovska) ukazuje na širu društvenu kritiku.
DUMBLEDORE I LJUBAV KOJA NADILAZI NORME
Kritike na račun Rowling jer nije eksplicitno prikazala homoseksualnost u knjigama često ignoriraju kontekst vremena u kojem su romani objavljivani (1997. – 2007.). No Rowling je još 2007. na javnom događaju jasno izjavila:
“I always thought of Dumbledore as gay.”
To nije bila izjava radi publiciteta – Rowling je rekla da je od početka zamišljala Dumbledorea kao osobu koja je jednom, duboko, i tragično voljela – Gellerta Grindelwalda. Njihov odnos, prikazan dvosmisleno u knjigama, dobiva na emocionalnoj snazi kada se zna kontekst: ljubav koja je izdala, ali ostavila neizbrisiv trag.
Rowling nije morala to izgovoriti. Nije bila dužna dati dodatno objašnjenje. No učinila je to jer je osjećala potrebu da jasno kaže: u njezinu svijetu, ljubav ima mnogo oblika. Ta je izjava mnogima bila važna. U vremenu kad nije bilo lako naći takve riječi u dječjoj književnosti, Rowling ih je ponudila – s hrabrošću.
KUĆNI VILENJACI, VUKODLACI I “DRUGI”
Također, Rowling u serijalu ne prikazuje samo ljude raznih vrsta – ona stvara društvo u kojem postoje bića koja su potlačena, marginalizirana, diskriminirana. Kućni vilenjaci (kao što je Dobby), vukodlaci (kao Remus Lupin), divovi (kao Hagridova majka), kentauri, goblini – svi oni trpe posljedice predrasuda i straha društva od “drugih”.
Od čarobnjaka do karikature: Kada inkluzivnost briše identitet
Hermiona čak pokreće Pokret za oslobođenje kućnih vilenjaka (S.P.E.W.), iako ju mnogi ismijavaju. Ipak, to je jasna poruka: važno je boriti se za prava onih koji ne mogu sami. Važno je vidjeti nepravdu i reagirati, čak i ako to nije popularno.
Remus Lupin, profesor Obrane od mračnih sila, vukodlak, prikazan je kao plemenit, suosjećajan čovjek koji živi u stalnom strahu od predrasuda. Ministarstvo ga odbacuje, roditelji mu ne vjeruju, iako je izuzetno sposoban. Lupin simbolizira ljude s nevidljivim bolestima, s društvenim stigmama – i Rowling ga brani bez zadrške.
FEMINISTIČKI HEROJI – ŽENE KOJE NOSE MAGIJU
Teško je naći moderan književni serijal koji s toliko nijansi i poštovanja prikazuje žene kao što to čini Harry Potter. J. K. Rowling nije stvarala likove da bi bile samo “ženske verzije junaka”. Ona je stvorila žene koje vode, koje se bore, koje sumnjaju, koje gube i koje se dižu. I upravo u toj složenosti počiva feministička snaga njezina djela.
Hermiona Granger je srce serijala. Nije “samo pametna” – ona je pokretačka snaga. Bez nje, Harry bi u mnogim situacijama jednostavno poginuo. Ona čita, istražuje, analizira, i još važnije – ima moralnu kičmu jaču od većine odraslih u knjigama. Njezino vodstvo, suosjećanje i odlučnost da štiti one slabije (sjetimo se S.P.E.W.-a i njezine borbe za vilenjake) čine je istinskom heroinom.
Snape pod novim pigmentom: Kad ideologija nadjača karakter
Ginny Weasley, koju se često pogrešno doživljava kroz filmsku verziju, u knjigama je vatrena, duhovita, izuzetno talentirana čarobnica koja se suprotstavlja autoritetu i bori rame uz rame s ostalima. Kao članica Dumbledoreove Armije, kao ratnica u Bitci za Hogwarts i kao mlada žena koja ne pristaje biti definirana kroz Harryja – Ginny je simbol snage, slobode i autentičnosti.
Profesori McGonagall i Sprout – dvije žene na čelu svojih odsjeka – prikazane su kao autoriteti bez karikaturalnosti. McGonagall, posebice, oličenje je pravednosti, odlučnosti i duboke emocionalne zrelosti. “Have a biscuit, Potter” – rečenica kojom pokazuje blagu pobunu protiv strogog sustava, uz nježan osmijeh – to je Rowlingičina magija u najljepšem smislu: žena koja zna kad treba pravilo, a kad srce.
Bellatrix Lestrange, nasuprot tome, prikazana je kao simbol pokvarenosti, ali opet kao žena snažnih uloga – ne kao “nečija supruga”, već kao vlastita sila. Rowling kreira žene sa svim nijansama – dobre, zle, tragične, blistave. Nitko nije jednodimenzionalan.
Rowling ne predaje ženama moć time što im “daje štapić”, već time što im daje autonomiju.
INTERKULTURALNOST I ČAROBNJAČKI SVEMIR BEZ GRANICA
Jedna od Rowlingičinih velikih inovacija jest proširenje čarobnjačkog svijeta izvan granica Ujedinjenog Kraljevstva. Od Goblet of Fire nadalje, čitatelji upoznaju Durmstrang i Beauxbatons – dvije škole iz različitih dijelova Europe, s različitim običajima, odorama, jezicima i čarobnjačkim stilovima. To su male geste, ali izuzetno značajne: pokazatelj da čarobnjački svijet nije monolit, nego mozaik kultura.
Likovi kao što su Fleur Delacour, Viktor Krum, Karkaroff, Krumov prijatelj koji s prezirom gleda na Hermionu jer je “Muggleborn”, sve su to elementi koji stvaraju autentičan, dinamičan, multikulturalan svijet. Čitatelji odrastaju učeći da predrasude postoje – ali i da je moguće birati drugačije.
Tu je i Cho Chang, često osporavana jer nije “savršena simpatija” – ali u tome i jest poanta. Rowling daje prikaz djevojke koja tuguje, koja je zbunjena, koja griješi. To nije stereotip, to je stvarnost.
A tu je i Kingsley Shacklebolt – crni čarobnjak koji postaje ministar magije nakon što Voldemort padne. I to ne kao simbolična gesta, već kao prirodan rezultat njegove hrabrosti, inteligencije, strategijskog uma i moralne jasnoće. U svijetu gdje je Ministarstvo Magije često prikazano kao birokratski i kukavički aparat, Kingsley je novo poglavlje.
U Fantastic Beasts filmovima, Rowling je još eksplicitnije proširila raznolikost likova – kako po rasi, tako i po kulturnom kontekstu. Likovi poput Yusufa Kame (afričkog podrijetla), Leta Lestrange (crna aristokratkinja s tragičnom sudbinom), te čitav američki čarobnjački svijet utemeljen na drugačijim pravilima, dodatno pokazuju njezinu posvećenost raznolikosti.
ODGOVORI NA KRITIKE – ISTINA NASUPROT MANIPULACIJI
U današnjoj eri društvenih mreža, brzih osuda i “cancel” kulture, malo je autora toliko javno razapeto kao J. K. Rowling. Često se prešućuje činjenica da je Rowling cijeli život podržavala LGBT+ prava, borbu protiv siromaštva, ženskih prava, i da se borila protiv mizoginije. Njezina izjava iz 2020. (oko koje je buknula kontroverzija) nije sadržavala pozive na mržnju – bila je zabrinutost žene koja je preživjela obiteljsko nasilje za prava bioloških žena unutar pojedinih konteksta.
No kritičari su odlučili ignorirati desetljeća njezine progresivne književnosti i donatorskog rada – i reducirati je na nekoliko rečenica. To nije pravedno. Niti je to logično.
Zamislimo svijet bez Rowling: bez Hermione, bez Dobbyja, bez Hagrida koji grli “mješance”, bez kućnih vilenjaka koji traže slobodu, bez “Mudbloodova” koji postaju heroji. Da, književnost treba kritiku, ali ne smijemo uništavati autore koji su generacijama bili svjetionik suosjećanja.
BORBA PROTIV MIZOGINIJE I SIMBOLIKA MAJČINSTVA
J. K. Rowling ne samo da je stvorila likove koji su žene u punom smislu riječi, nego je i kroz majčinstvo u serijalu dala snagu koju mnogi kritičari ne prepoznaju. Tema majčinstva duboko je ukorijenjena u cijeloj priči, s Harryjem koji je siroče, i čitavom njegovom potragom za obitelji koja bi mu mogla pružiti ljubav, ali i zaštitu.
Lily Potter, Harryjeva majka, predstavlja ultimativnu žensku žrtvu u borbi protiv zla. Ona je ta koja je voljela do kraja i kojoj je samo ljubav bila dovoljno moćna da spasi svog sina. Lily je majka koja se žrtvovala za svoje dijete, a njezina snaga nije bila u fizičkoj borbi, nego u dubokoj, nesebičnoj ljubavi. Rowling jasno pokazuje da prava moć leži u majčinskoj ljubavi koja prelazi granice života i smrti. Ova figura nije slaba – ona je, u svojoj žrtvi, ujedno najjači junak cijele sage.
Za razliku od mnogih drugih književnih prikaza majčinstva, Rowling daje Lily snagu koja je duboko emocionalna, ali ne i sentimentalna. Nema “sirenjskih” prikaza nesposobnosti. Lily je borac, ona je vođa. I to u trenutku kad je sve na kocki – kada je njezina žrtva postala ključ za Harryjevo preživljavanje. Ovaj čin nije nešto što je Harry naslijedio samo genetski, nego i kroz iskustvo ljubavi koju je ona ostavila.
Ne smijemo zaboraviti ni Molly Weasley, koja uz Ronovu majku, predstavlja moć žene u obitelji. Molly nije samo “mama” koja kuha večere. Ona je ratnica koja se bori za sve što je ispravno, žena koja podnosi teret žrtve i koja ima snage suočiti se s Voldemortom, čak i kada njezini vlastiti preci ne prepoznaju njezinu snagu. Njezin trenutak u “Harry Potter and the Deathly Hallows” – “Not my daughter, you bitch!” – postao je simbol otpora svim onima koji podcjenjuju ženu, kao i snagu majčinske borbe.
Taj trenutak u Borbi za Hogwarts nije samo fizička borba. To je borba identiteta. Za pravo da žene, majke i obitelji opstanu u svijetu gdje se traži nasilje, gdje se žene često prikazuju samo kao žrtve, a nikako kao borci. Molly Weasley je borac. Harry je mogao odrasti u domu s ljubavlju jer je imao uzor ove žene.
“PRAVA LJUBAV” U HARRY POTTER SVIJETU – NIJE UVIJEK HETERO-NORMATIVNA
Jedna od najmoćnijih poruka J. K. Rowling u cijelom serijalu je prikaz ljubavi u svim njezinim oblicima. “Ljubav” nije samo romantična – ona je prijateljska, obiteljska, ljubav prema samom sebi. Rowling se protivi tradicionalnim očekivanjima društva i pokazuje da prava ljubav ne mora biti ograničena normama.
Od samog početka, ona piše o ljubavi kao složenoj i višenamjenskoj sili. Harry i Hermiona – iako su najbliži prijatelji – nikada ne razvijaju romantičan odnos. To je važno jer pokazuje da prijateljstvo može biti jednako snažno, jednako emocionalno, i jednako značajno kao i ljubavni odnos. Ta dinamika među likovima nije samo korisna u književnom kontekstu, ona šalje snažnu poruku da ljubav ne mora uvijek biti romantična i seksualizirana da bi bila važna.
U drugom planu, Dumbledore i Grindelwald pokazuju ljubav koja nije bila heteronormativna. Njihov odnos – koliko god bio tragikomičan i složen – ukazuje na to da ljubav može biti neuredna, zbunjujuća i neuhvatljiva. Rowling je odabrala pokazati ovaj odnos u svjetlu najveće moguće tragedije. Dumbledore nije samo “dobar čarobnjak”. On je vođa koji nosi sjećanje na svoju neuzvraćenu ljubav, ljubav koju je morao žrtvovati kako bi stajao na strani dobra. Ovaj složeni prikaz ljubavi, koji ne slijedi klasične norme, duboko je ljudski.
Naravno, tijekom godina, Rowling je izjavila da je Dumbledore homoseksualac, iako to nije eksplicitno prikazano u knjigama. To nije bila manipulacija – to je bio iskren pokušaj da se pokaže da ljubav ne poznaje granice. Taj element nije bio ubačen iz marketinških razloga, nego kao dio šire naracije. Dumbledore je simbol ljubavi koja je potisnuta, izgubljena, a opet neuništiva.
JEZIK, IRONIJA I SNAGA HUMORA KAO ORUŽJE PROTIV MRŽNJE
Jedan od najjačih aspekata Rowlingičinog pisanja je njezina sposobnost da se koristi jezikom na način koji ne samo da zabavlja, već i educira. Humor u Harry Potter serijalu nije samo lagani dodatak – on je oružje. Humor je način na koji likovi iznose svoju otpornost i borbenost, ali i način da se izbjegne ozbiljna patetika.
Lee Jordan, crni čarobnjak, prikazan je kao izvrsni komentator na Quidditchu. Njegov humor – ponekad ironičan, ponekad satiričan – pomaže održati ton u narativu koji je, usprkos svim opasnostima, duhovit i razigran. Uz to, Rowling neprestano koristi humor kako bi ukazala na društvene nepravde. Primjerice, Uskrsno “ne” Mundungusu Fletchera, koji je cijeli svoj život proveo kradući i izbjegavajući odgovornost, ali uz to se upušta u razgovore koji odražavaju društvene nejednakosti.
Rowling također vrlo jasno koristi humor kako bi pokazala koliko su predrasude smiješne i apsurdne. Kućni vilenjaci, primjerice, unatoč tome što su dužni služiti ljudima, nalaze se u mnogim komičnim situacijama koje s vremenom postaju tragične. Kroz humor, Rowling ističe ozbiljnost svog društvenog komentara: borbu za jednakost, ali i osobnu slobodu.
SNAGA PRIJATELJSTVA I ZAJEDNICE – VAŽNOST ODNOSA MEĐU “RAZLIČITIMA”
Na kraju, najvažnija poruka cijelog serijala – od prvog do posljednjeg dijela – jest snaga zajednice. Borba nije individualna. Snaga Harryja, Hermione, Rona, Ginny, Nevillea, i svih drugih junaka, nije u njihovoj osobnoj moći, nego u njihovom prijateljstvu i međusobnoj podršci. Prijatelji postaju obitelj. Zajedno, oni prevladavaju sve prepreke, sve prijetnje, sve borbe.
Kroz prijateljstvo, likovi u Harry Potteru postaju najbolja verzija sebe. Harry bez Ronove i Hermionine podrške nikada ne bi preživio. Hermione bez Harryja ne bi imala emocionalnu stabilnost. Ron, koji dolazi iz siromašne obitelji, bogat je svojim prijateljstvima, svojim vjerovanjima, svojim obiteljskim korijenima. Zajedno, svi oni ruše barijere koje je postavilo društvo.
Rowlingičin prikaz prijateljstva i zajedništva među različitim likovima, od njihove vjere u sebe do međusobne pomoći, šalje snažnu poruku – samo kroz zajedništvo možemo stvarati svijet boljim. Tolerancija, poštovanje različitosti, prihvaćanje nejednakosti i borba za pravednost – to su temelji svake pobjede u ovom svijetu.
UTJECAJ SERIJALA NA STVARANJE EMPATIJE U MLADIH ČITATELJA
Jedna od najvećih vrijednosti Harry Pottera je njegov nevjerojatan utjecaj na mlade čitatelje, a time i na cijelu generaciju koja je odrasla uz njega. Rowling nije samo stvorila fantastičan svijet, već je oblikovala emocionalnu inteligenciju čitatelja, potičući ih da razumiju različite socijalne skupine, da prepoznaju nepravdu i da se usmjere prema djelovanju za dobrobit drugih.
Tijekom čitanja, mladi ljudi se suočavaju s nizom društvenih problema: od predrasuda, diskriminacije, siromaštva, etničke netrpeljivosti, do pitanja seksualne orijentacije i identiteta. U čarobnjačkom svijetu, ne postoji lik koji nije nositelj takvih društvenih problema. Protagonisti serijala – Harry, Hermiona, Ron, Neville, Ginny i drugi – suočavaju se s ovim izazovima ne samo kroz borbe s Voldemortom i njegovim slugama, nego i kroz vlastitu unutarnju dilemu o tome tko su oni i što znači biti “dobar” u svijetu koji je ispunjen nesigurnostima.
Na primjer, Hermione Granger suočava se s diskriminacijom i predrasudama koje su usmjerene prema njezinoj “muggle-born” pozadini. Iako je izvanredno talentirana čarobnica, često je ismijavana, pa čak i zlostavljana zbog toga što nije rođena u čarobnjačkom svijetu. Ipak, ona se nikada ne povlači; umjesto toga, ona koristi svoju platformu da se bori za prava kućnih vilenjaka (S.P.E.W.), te postavlja pitanje o vrijednosti svakog života, bez obzira na društveni status ili podrijetlo. Hermiona daje mladi čitatelju jasnu poruku: ne smijemo se povući pred predrasudama, nego moramo biti agenti promjene.
Neville Longbottom, još jedan od ključnih likova, predstavlja primjer kako se kroz obrazovanje, hrabrost i upornost može prevladati početna nesigurnost i strah. On je u početku nespretan, čak i podcijenjen, ali kroz serijal raste u vođu, boreći se protiv nepravde i nepravovjernosti. Kako se on razvija, čitatelji razumiju da snaga nije uvijek u fizičkoj moći, nego u otpornosti duha i moralnom kompasu. Neville daje primjer toga kako nesigurnost može postati izvor snage, kako su slabosti mogu biti izvor najveće hrabrosti.
Kroz likove poput Nevilla i Hermione, Rowling pokazuje da unutarnja snaga nije nešto s čim se rađamo, nego nešto što se razvija kroz obrazovanje, borbu, prijateljstvo i osobnu evoluciju. U tom procesu, ona mladima daje dublje razumijevanje empatije – ne samo prema sebi, nego i prema onima koji su drugačiji.
KAKO SE HARRY POTTER BAVI IDEJAMA SLAVE, MOĆI I DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
Jedan od ključnih moralnih temelja Harry Pottera jest razmatranje moći i odgovornosti. Od samog početka, Harry je suočen s pitanjem moći: zašto je on “poseban”? Zašto mora nositi teret borbe protiv Voldemorta? I najvažnije: kako će koristiti svoju moć?
Kroz čitavu seriju, Rowling naglašava da prava moć nije u dominaciji, već u služenju. Harry se razlikuje od Voldemorta upravo zato što koristi svoju moć za zaštitu onih koje voli, dok Voldemort koristi svoju kako bi podredio sve oko sebe. Prema tom idealu, najviše moći ima onaj koji je spreman žrtvovati vlastite interese za veće dobro.
Dumbledore, kao najvažniji mentor, snažno naglašava ovu poruku Harryju: ”Svi imamo svoje izborne trenutke, Harry, kada biramo između onoga što je ispravno i onoga što je lako.” Ova misao nije samo moralna pouka, već i poziv na razmišljanje o moći i njezinoj odgovornosti u stvarnom životu. Rowling jasno poručuje da moć koja se koristi na zlu, bilo da je riječ o političkoj moći, ili o magiji, neće dugo opstati, jer je sama po sebi pogrešna.
Također, Rowling pokazuje važnost otpora protiv autoritarizma i diktature. Voldemort je uvelike inspiriran totalitarnim režimima, a njegovi sljedbenici koriste moć kako bi stvorili strah i kontrolu. Sve to pruža duboku političku analizu koja je relevantna ne samo unutar svijeta fikcije, već i u stvarnom životu. Kroz likove poput Kingsleyja Shacklebolta i drugih, Rowling pokazuje da otpor protiv nepravde i borba za slobodu nisu samo plodovanje, nego i moralna odgovornost.
PRIKAZ LIKOVA KOJI SE RAZVIJAJU U SIMBOLE BORBE ZA SLOBODU
Svaka priča o Harryju Potteru u konačnici je priča o borbi za slobodu, ali ta borba nije uvijek samo borba protiv zla. Mnogi od najvažnijih likova bore se s unutarnjim dilemama o tome što znači biti slobodan. Da bismo dosegli slobodu, moramo se suočiti s mnogim preprekama – ne samo vanjskim, nego i onima unutar nas samih.
Neville Longbottom, osim što je simbol rasta i otpornosti, također je i simbol borbe za slobodu. Kroz njega Rowling pokazuje da sloboda dolazi iznutra – kroz sposobnost da se prepozna vlastita vrijednost, da se prevladaju vlastite nesigurnosti i da se na kraju postane junakom za druge.
Osim toga, likovi kao što su Luna Lovegood i Hagrid također predstavljaju različite oblike slobode. Luna, sa svojim neobičnim svjetonazorom i idealizmom, pokazuje snagu individualnosti i otpora prema normama koje društvo postavlja. Ona je junakinja koja nikada ne odstupa od svojih uvjerenja, unatoč tome što je često ismijavana i marginalizirana. Hagrid, pak, predstavlja ljubav prema prirodi i svim njezinim oblicima, neovisno o tome koliko su oni čudni i neshvaćeni. Njegova borba je borba za slobodu svih, bez obzira na to što drugi misle.
RAZRADA ROWLINGINOG ODNOSA S IDEOLOŠKIM NAPADIMA KROZ GODINE
J. K. Rowling nije bila samo autorica koja je uspjela stvoriti kultnu književnu franšizu. Ona je također bila suočena s mnogim ideološkim napadima, posebice u kontekstu svojih stavova prema ženskim pravima i LGBT+ zajednici. Bez obzira na njezine dugogodišnje donacije i podršku LGBT+ organizacijama, njezin stav koji je odjeknuo u javnosti u 2020. godini postao je povod za žestoke napade. Mnogi su njezinu izjavu protumačili kao “transfobnu”, iako je sama Rowling jasno rekla da ne odbacuje identitet trans žena, već je zabrinuta zbog potencijalnih opasnosti po ženska prava, osobito u kontekstu spolne segregacije i borbi za prava žena u biološkom smislu.
Ova napetost između njezine javne osobnosti i njezinih stavova postala je prilika za ideološke borbe koje su stvorile nepravedne kritike njezine književnosti. U stvarnosti, čitav serijal Harry Pottera podupire vrijednosti jednakosti, borbe za slobodu i borbe protiv diskriminacije, a takve kritike često zanemaruju temeljne poruke Rowlingičinog stvaralaštva.
SNAGA LJUBAVI, PRIJATELJSTVA I BORBE ZA PRAVEDNOST
U konačnici, Harry Potter je više od književnog serijala. To je svjetonazor. Kroz likove, teme, poruke, i svjetove koje je stvorila, Rowling je dala svim čitateljima ne samo fantastičan svijet za bijeg, već i snagu da prepoznaju nepravdu, da prepoznaju ljubav i prijateljstvo, i da se bore za ono što je ispravno. Bez obzira na kontroverzije i napade, ona ostaje jedna od najvažnijih autorica našeg vremena, jer je svojim pisanjem pomogla oblikovati cijelu generaciju da bude hrabrija, snažnija i angažiranija u borbi za bolje društvo.
U svijetu koji nas svakodnevno uvjerava da nismo dovoljno — dovoljno mršave, uspješne, glasne, tihe, zgodne, posložene — dolazi knjiga koja ne viče, ne propovijeda, već tiho šapuće ono što bismo sve trebale čuti: Vrijediš i kad nisi savršena.
Pariz, samoća, umjetnost i nova životna snaga – sve to prožima knjigu Cvit samoće, autorski projekt Freede Nere Immortelle (poznatije kao Nera Stipičević), koja na jedinstven način spaja književnost, glazbu i art-terapiju u inspirativno putovanje prema vlastitoj autentičnosti.
Jeste li znali da Naginijin otrov posjeduje čarobna svojstva? Nagini, vjerni pratitelj i horkruks Lorda Voldemorta, ima iznimno zanimljivu i slojevitu povijest koja intrigira ljubitelje svijeta Harryja Pottera.
Hrvatska književna scena obogatila se za još jednu izuzetnu kolekciju – Novella s ponosom predstavlja ekskluzivno izdanje 60 knjiga Agathe Christie, jedne od najpoznatijih i najprodavanijih autorica svih vremena. Ovo luksuzno izdanje donosi najbolje od kraljice kriminalističkog romana, od kultnih naslova poput Ubojstvo u Orient Expressu, Smrt na Nilu i Nije ostao nijedan, do drugih nezaboravnih romana.
Ako ste u novu godinu zakoračili s odlukom da više čitate, imamo sjajne vijesti! Izdavačka kuća Egmont, u izdanju biblioteke PULS, pripremila je dva izvanredna naslova.