Konačni pad umjetnosti: Žrtve zemljopisa pretvaraju Gornji grad u komercijalnu parodiju
Kazališni svijet ovih dana iščekuje završni čin trilogije koja je kroz posljednjih 15 godina postala gotovo kultni fenomen — Žrtve zemljopisa VI – Konačni pad.
Ova predstava u režiji Mirana Kurspahića i dramaturginje Rone Žulj okuplja prepoznatljivu postavu: Svena Jakira, Deana Krivačića i samog Kurspahića, koji su od samog početka usmjereni prema britkoj satiri i nemilosrdnoj kritici društva. Predstava koja je započela kao satirični komentar o težnji ka prepoznavanju unutar europskih kulturnih krugova sada završava na potpuno drugačijem mjestu — turističkoj turi Gornjim gradom, u kojoj bivši umjetnici postaju turistički vodiči, simbolički prihvaćajući sudbinu predvođenja publike kroz potpuno fabriciranu sliku stvarnosti.
Prvi nastavak trilogije, izveden prije 15 godina, temeljio se na ideji protagonizma unutar umjetničkih krugova koji neprestano teže dopasti se “europskoj eliti”. Tu su Žrtve — tri glavna lika koja utjelovljuju težnje i frustracije domaćih umjetnika — prvi put secirale političke i kulturne tenzije unutar Hrvatske, uz pomoć satiričnih i ironijskih tonova. U drugom nastavku, izvedenom 2019., Žrtve su se suočile sa sve ekstremnijim nacionalizmom u zemlji, boreći se protiv sve radikalnijeg političkog okvira.
Sada, u Konačnom padu, trećem dijelu trilogije, dolazi do završnog čina — odustajanja od umjetnosti i prihvaćanja komercijalnog turizma kao jedinog “preostalog” izlaza za umjetnike. Ova transformacija Žrtava iz umjetnika u turističke vodiče nije samo pragmatična, već i simbolična. Umjesto stvaranja autentične umjetnosti, sada su prisiljeni pružati iskustva koja su u potpunosti prilagođena “osviještenim” turistima. U ovoj satiričnoj turi kroz Gornji grad, povijest, kultura i arhitektura bivaju potpuno izokrenuti, dok se publika vodi kroz fabriciranu sliku Zagreba — grada koji više nije prostor kreativnog izražavanja, već turistička atrakcija.
Nastavite čitati nakon oglasa
Povijesne reference, umjetnički izrazi i kulturni simboli sada su u potpunosti podređeni komercijalnom interesu. Krležina premisa o Hrvatima kao habsburškim konjušarima, koja je bila prisutna još u prvim nastavcima, u Konačnom padu doseže svoj vrhunac.
Napojnice, koje su postale simbol života u turističkoj industriji, preuzimaju ulogu glavnog ekonomskog pokretača. Likovi Jakira, Krivačića i Kurspahića seciraju društvo kroz ovu ironijsku prizmu, prikazujući Hrvatsku ne kao zemlju umjetničke slobode, već kao zemlju u kojoj su napojnice i turizam postali nova paradigma preživljavanja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Predstava se izvodi na otvorenom, s početkom ture na ulazu u Park Opatovina, gdje publika postaje suputnik kroz ovu duhovitu i istovremeno gorku tura-kritiku. Uz satirični oštricu i britku dramaturgiju, Žrtve zemljopisa VI ostavlja publiku s pitanjem o sudbini hrvatske kulture i umjetnosti, koja se sve više povlači pred komercijalizacijom i gubitkom autentičnosti.
Ovaj posljednji čin trilogije jasno osvjetljava temu propadanja umjetnosti i povlačenja pred ekonomskim pritiscima, postavljajući pitanje: može li umjetnost preživjeti u svijetu gdje turizam postaje glavni oblik kulturnog izražavanja?
Zagrebačko kazalište mladih još je jednom potvrdilo svoj međunarodni ugled i umjetničku relevantnost izvedbom predstave Acid / Kiselina, koja je proteklog vikenda premijerno predstavljena u Litvi, u prestižnom prostoru Litavskog nacionalnog dramskog kazališta u Vilniusu, gdje je ansambl gostovao dvije uzastopne večeri pred ispunjenim gledalištem i publikom koja je izvedbu nagradila dugotrajnim, iskrenim pljeskom.
Gostovanje Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u Teatru Manoel u Valetti predstavlja značajan iskorak u kontinuiranom jačanju međunarodne kulturne suradnje i potvrđuje sve snažniju prisutnost hrvatskog kazališta na europskoj sceni. Riječ je o izvedbi predstave Budi uvijek kao zmaj autora Espija Tomičića u režiji Olje Lozice, koja je 20. travnja 2026. godine izvedena pred publikom u jednom od najstarijih aktivnih kazališnih prostora u Europi, Teatru Manoel, smještenom u povijesnoj jezgri glavnog grada Malte, Valletti.
Ususret stotom rođendanu zagrebačkog radija, RadioTeatar na Voćarskoj 71 otvara vrata četvrte sezone posebnog ciklusa pod nazivom Radio Voćarska, u kojem se spajaju kazalište, zvuk, glazba i zajedničko druženje u jedinstvenom ambijentu proljetnog grada. Ovaj program, koji se proteže kroz predstave, zvučne šetnje, koncerte, radionice, dvorišni radio i susrete svih generacija, još jednom potvrđuje kako kultura i zajedništvo mogu živjeti u svakom kutku Šalate, dok povijest radija odzvanja u svakoj noti i svakom šuštaju papira.
U večeri koja obećava tišinu između tonova jednako snažnu kao i samu glazbu, pozornica Satiričkog kazališta Kerempuh ponovno će postati mjesto susreta poezije, emocije i glazbene suptilnosti, onakve kakvu je stvarao neponovljivi Leonard Cohen, čije riječi i danas odzvanjaju jednako snažno kao i u vremenu kada su prvi put izgovorene.
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi u svoj punini značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka u prvoj polovici travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon duge trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva opera „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Poduzetnica je pokazala sinove Ivana i Antu, koje je dobila u braku s bivšim suprugom Hrvojem Balentom. Na fotografiji snimljenoj tijekom nedavnog vjenčanja pozira uz 21-godišnjeg Ivana i 19-godišnjeg Antu.
Omiljena Šibenčanka osvježila je svoj izgled novom frizurom koja joj odlično pristaje, a usput je ponosno pokazala i rezultate rada na svojoj liniji – i izgleda apsolutno senzacionalno.
Hrvatski modni brend IZAKOVA u novoj sezoni proljeće/ljeto 2026. predstavlja kolekciju Reflection, konceptualno i vizualno zaokruženu modnu priču koja se jasno pozicionira unutar suvremenog diskursa o odnosu tijela, odjeće i percepcije, pri čemu se estetski izraz nadograđuje promišljenim autorskim pristupom i suptilnim pomakom prema introspektivnijem dizajnerskom jeziku.
