Trideset godina poslije rata, Agamemnon se vraća kao drama svijeta koji nikada nije završio svoje nasilje

Izvorna trilogija praizvedena je 1995. godine na sceni HNK-a u Zagrebu, u vremenu obilježenom neposrednim ratnim iskustvom, te je kasnije objavljena u knjizi Pred vratima Hada. Trideset godina poslije autorica se vraća vlastitome tekstu, ne kao pukom povijesnom artefaktu, nego kao živom dramskom tkivu koje je moguće ponovno otvoriti, preispitati i suočiti s traumama koje nisu nestale, nego su se transformirale i preselile u kolektivno pamćenje, društvene narative i međugeneracijske prijenose.

Ono što je 1995. bilo ratna stvarnost danas je kolektivno pamćenje koje i dalje oblikuje naše živote

Dok je izvorna Trilogija o Agamemnonu izravno komunicirala s ratnom stvarnošću, Trilogija o Agamemnonu 2.0 polazi od svijeta u kojem trauma više nije neposredno iskustvo, nego stanje trajne napetosti, svojevrsni vakuum između staroga nasilja i nemogućnosti istinskoga novog početka. U tom prostoru, oslobođenom iluzije katarze, svijet se razotkriva kao neprekinuti lanac mržnje, osvete i dubokih podjela, u kojemu se povijest neprestano ponavlja, a odgovornost se prenosi s generacije na generaciju.

Prva dva dijela trilogije, Prevara, nastala prema Euripidovoj Ifigeniji na Aulidi, i Povratak, prema Eshilovu Agamemnonu, dramaturški su dorađena i organski uklopljena u novu cjelinu. Završni dio, Šesti dan, potpuno je nov tekst inspiriran motivima Euripidova Oresta te se usredotočuje na sudbinu Oresta i Elektre kao posljednjih karika u lancu krvne osvete, ali i kao nositelja njegove moguće dezintegracije i raspada. Upravo u tom završetku trilogija se najizravnije suočava s pitanjem postoji li izlaz iz povijesno uvjetovanog kruga nasilja ili je on tek još jedna iluzija.

U predstavi sudjeluje ukupno devetnaest glumica i glumaca Drame HNK-a u Zagrebu, čime Trilogija o Agamemnonu 2.0 postaje jedna od produkcijski najopsežnijih dramskih izvedbi kazališne sezone. Glumačku podjelu čine: Livio Badurina, Živko Anočić, Olga Pakalović, Igor Kovač, Filip Vidović, Tea Ljubešić Grlić, Goran Grgić, Nina Violić, Ivana Boban, Luka Dragić, Damir Markovina, Marin Stević, Jadranka Đokić, Alma Prica, Siniša Popović, Marin Klišmanić, Franjo Kuhar, Ivan Grlić i Lana Ujević Telenta, ansambl čija raznolikost i iskustvo dodatno naglašavaju složenost i višeglasje ovoga projekta.

O važnosti i snazi naslova govori i ravnateljica Drame HNK-a u Zagrebu Tena Štivičić, istaknuvši kako Drama HNK-a ovom predstavom donosi djelo koje se na hrabar i promišljen način suočava s naslijeđem rata, nasilja i kolektivnih trauma. Prema njezinim riječima, riječ je o projektu koji okuplja izniman autorski i izvođački tim, predvođen redateljicom Livijom Pandur, te o predstavi za koju vjeruje da će upravo zbog spoja snažne umjetničke vizije i suvremenog čitanja antičkih izvora snažno odjeknuti kod publike.

U Trilogiji o Agamemnonu 2.0 grčke tragedije nisu prostor utjehe niti estetskog odmaka, nego moćan i neiscrpan materijal za promišljanje svijeta u kojem živimo. Kao i u brojnim suvremenim interpretacijama Eshila, Sofokla i Euripida – od Marthe Graham i Suzukija Tadashija do Anne Carson, Elfriede Jelinek, Sarah Kane i Tiaga Rodriguesa – antički mitovi ovdje se ponovno potvrđuju kao univerzalni jezik u kojem se prepoznajemo istodobno kao junaci i kao žrtve, zarobljeni na raskrižju povijesti, između naslijeđenog nasilja i neizvjesne budućnosti.