Trideset godina poslije rata, Agamemnon se vraća kao drama svijeta koji nikada nije završio svoje nasilje
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu u petak, 6. veljače 2026. godine, premijerno će biti izvedena predstava Trilogija o Agamemnonu 2.0, ambiciozan i slojevit kazališni projekt koji donosi suvremeno čitanje antičke drame i njezino snažno suočavanje s današnjim svijetom. Riječ je o novoj, revidiranoj i dramaturški rekomponiranoj verziji kultne Trilogije o Agamemnonu autorice Lade Kaštelan, u režiji Livije Pandur, kojom se jedno od ključnih djela suvremene hrvatske dramske književnosti vraća na veliku pozornicu HNK-a u novome umjetničkom, političkom i emotivnom kontekstu.
Izvorna trilogija praizvedena je 1995. godine na sceni HNK-a u Zagrebu, u vremenu obilježenom neposrednim ratnim iskustvom, te je kasnije objavljena u knjizi Pred vratima Hada. Trideset godina poslije autorica se vraća vlastitome tekstu, ne kao pukom povijesnom artefaktu, nego kao živom dramskom tkivu koje je moguće ponovno otvoriti, preispitati i suočiti s traumama koje nisu nestale, nego su se transformirale i preselile u kolektivno pamćenje, društvene narative i međugeneracijske prijenose.
Ono što je 1995. bilo ratna stvarnost danas je kolektivno pamćenje koje i dalje oblikuje naše živote
Dok je izvorna Trilogija o Agamemnonu izravno komunicirala s ratnom stvarnošću, Trilogija o Agamemnonu 2.0 polazi od svijeta u kojem trauma više nije neposredno iskustvo, nego stanje trajne napetosti, svojevrsni vakuum između staroga nasilja i nemogućnosti istinskoga novog početka. U tom prostoru, oslobođenom iluzije katarze, svijet se razotkriva kao neprekinuti lanac mržnje, osvete i dubokih podjela, u kojemu se povijest neprestano ponavlja, a odgovornost se prenosi s generacije na generaciju.
Prva dva dijela trilogije, Prevara, nastala prema Euripidovoj Ifigeniji na Aulidi, i Povratak, prema Eshilovu Agamemnonu, dramaturški su dorađena i organski uklopljena u novu cjelinu. Završni dio, Šesti dan, potpuno je nov tekst inspiriran motivima Euripidova Oresta te se usredotočuje na sudbinu Oresta i Elektre kao posljednjih karika u lancu krvne osvete, ali i kao nositelja njegove moguće dezintegracije i raspada. Upravo u tom završetku trilogija se najizravnije suočava s pitanjem postoji li izlaz iz povijesno uvjetovanog kruga nasilja ili je on tek još jedna iluzija.
U predstavi sudjeluje ukupno devetnaest glumica i glumaca Drame HNK-a u Zagrebu, čime Trilogija o Agamemnonu 2.0 postaje jedna od produkcijski najopsežnijih dramskih izvedbi kazališne sezone. Glumačku podjelu čine: Livio Badurina, Živko Anočić, Olga Pakalović, Igor Kovač, Filip Vidović, Tea Ljubešić Grlić, Goran Grgić, Nina Violić, Ivana Boban, Luka Dragić, Damir Markovina, Marin Stević, Jadranka Đokić, Alma Prica, Siniša Popović, Marin Klišmanić, Franjo Kuhar, Ivan Grlić i Lana Ujević Telenta, ansambl čija raznolikost i iskustvo dodatno naglašavaju složenost i višeglasje ovoga projekta.
Nastavite čitati nakon oglasa
O važnosti i snazi naslova govori i ravnateljica Drame HNK-a u Zagrebu Tena Štivičić, istaknuvši kako Drama HNK-a ovom predstavom donosi djelo koje se na hrabar i promišljen način suočava s naslijeđem rata, nasilja i kolektivnih trauma. Prema njezinim riječima, riječ je o projektu koji okuplja izniman autorski i izvođački tim, predvođen redateljicom Livijom Pandur, te o predstavi za koju vjeruje da će upravo zbog spoja snažne umjetničke vizije i suvremenog čitanja antičkih izvora snažno odjeknuti kod publike.
Nastavite čitati nakon oglasa
U Trilogiji o Agamemnonu 2.0 grčke tragedije nisu prostor utjehe niti estetskog odmaka, nego moćan i neiscrpan materijal za promišljanje svijeta u kojem živimo. Kao i u brojnim suvremenim interpretacijama Eshila, Sofokla i Euripida – od Marthe Graham i Suzukija Tadashija do Anne Carson, Elfriede Jelinek, Sarah Kane i Tiaga Rodriguesa – antički mitovi ovdje se ponovno potvrđuju kao univerzalni jezik u kojem se prepoznajemo istodobno kao junaci i kao žrtve, zarobljeni na raskrižju povijesti, između naslijeđenog nasilja i neizvjesne budućnosti.
Ususret stotom rođendanu zagrebačkog radija, RadioTeatar na Voćarskoj 71 otvara vrata četvrte sezone posebnog ciklusa pod nazivom Radio Voćarska, u kojem se spajaju kazalište, zvuk, glazba i zajedničko druženje u jedinstvenom ambijentu proljetnog grada. Ovaj program, koji se proteže kroz predstave, zvučne šetnje, koncerte, radionice, dvorišni radio i susrete svih generacija, još jednom potvrđuje kako kultura i zajedništvo mogu živjeti u svakom kutku Šalate, dok povijest radija odzvanja u svakoj noti i svakom šuštaju papira.
U večeri koja obećava tišinu između tonova jednako snažnu kao i samu glazbu, pozornica Satiričkog kazališta Kerempuh ponovno će postati mjesto susreta poezije, emocije i glazbene suptilnosti, onakve kakvu je stvarao neponovljivi Leonard Cohen, čije riječi i danas odzvanjaju jednako snažno kao i u vremenu kada su prvi put izgovorene.
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi u svoj punini značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka u prvoj polovici travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon duge trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva opera „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Na fotografiji snimljenoj u opuštenoj atmosferi, ispod stabla, majka i kći poziraju nasmijane, a upravo taj prepoznatljiv osmijeh mnogi su odmah povezali s Domenicom.
Rezultat je look koji potvrđuje da zlatne hlače mogu biti iznimno nosive, ali i nevjerojatno efektne, pod uvjetom da ih kombiniramo promišljeno i s mjerom.
Velike tamne naočale dodatno su prizvale estetiku modne urednice koja ne pristaje na kompromise, dok su ružičasti tonovi make-upa unijeli suptilnu dozu svježine.
