Trideset godina poslije rata, Agamemnon se vraća kao drama svijeta koji nikada nije završio svoje nasilje
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu u petak, 6. veljače 2026. godine, premijerno će biti izvedena predstava Trilogija o Agamemnonu 2.0, ambiciozan i slojevit kazališni projekt koji donosi suvremeno čitanje antičke drame i njezino snažno suočavanje s današnjim svijetom. Riječ je o novoj, revidiranoj i dramaturški rekomponiranoj verziji kultne Trilogije o Agamemnonu autorice Lade Kaštelan, u režiji Livije Pandur, kojom se jedno od ključnih djela suvremene hrvatske dramske književnosti vraća na veliku pozornicu HNK-a u novome umjetničkom, političkom i emotivnom kontekstu.
Izvorna trilogija praizvedena je 1995. godine na sceni HNK-a u Zagrebu, u vremenu obilježenom neposrednim ratnim iskustvom, te je kasnije objavljena u knjizi Pred vratima Hada. Trideset godina poslije autorica se vraća vlastitome tekstu, ne kao pukom povijesnom artefaktu, nego kao živom dramskom tkivu koje je moguće ponovno otvoriti, preispitati i suočiti s traumama koje nisu nestale, nego su se transformirale i preselile u kolektivno pamćenje, društvene narative i međugeneracijske prijenose.
Ono što je 1995. bilo ratna stvarnost danas je kolektivno pamćenje koje i dalje oblikuje naše živote
Dok je izvorna Trilogija o Agamemnonu izravno komunicirala s ratnom stvarnošću, Trilogija o Agamemnonu 2.0 polazi od svijeta u kojem trauma više nije neposredno iskustvo, nego stanje trajne napetosti, svojevrsni vakuum između staroga nasilja i nemogućnosti istinskoga novog početka. U tom prostoru, oslobođenom iluzije katarze, svijet se razotkriva kao neprekinuti lanac mržnje, osvete i dubokih podjela, u kojemu se povijest neprestano ponavlja, a odgovornost se prenosi s generacije na generaciju.
Prva dva dijela trilogije, Prevara, nastala prema Euripidovoj Ifigeniji na Aulidi, i Povratak, prema Eshilovu Agamemnonu, dramaturški su dorađena i organski uklopljena u novu cjelinu. Završni dio, Šesti dan, potpuno je nov tekst inspiriran motivima Euripidova Oresta te se usredotočuje na sudbinu Oresta i Elektre kao posljednjih karika u lancu krvne osvete, ali i kao nositelja njegove moguće dezintegracije i raspada. Upravo u tom završetku trilogija se najizravnije suočava s pitanjem postoji li izlaz iz povijesno uvjetovanog kruga nasilja ili je on tek još jedna iluzija.
U predstavi sudjeluje ukupno devetnaest glumica i glumaca Drame HNK-a u Zagrebu, čime Trilogija o Agamemnonu 2.0 postaje jedna od produkcijski najopsežnijih dramskih izvedbi kazališne sezone. Glumačku podjelu čine: Livio Badurina, Živko Anočić, Olga Pakalović, Igor Kovač, Filip Vidović, Tea Ljubešić Grlić, Goran Grgić, Nina Violić, Ivana Boban, Luka Dragić, Damir Markovina, Marin Stević, Jadranka Đokić, Alma Prica, Siniša Popović, Marin Klišmanić, Franjo Kuhar, Ivan Grlić i Lana Ujević Telenta, ansambl čija raznolikost i iskustvo dodatno naglašavaju složenost i višeglasje ovoga projekta.
O važnosti i snazi naslova govori i ravnateljica Drame HNK-a u Zagrebu Tena Štivičić, istaknuvši kako Drama HNK-a ovom predstavom donosi djelo koje se na hrabar i promišljen način suočava s naslijeđem rata, nasilja i kolektivnih trauma. Prema njezinim riječima, riječ je o projektu koji okuplja izniman autorski i izvođački tim, predvođen redateljicom Livijom Pandur, te o predstavi za koju vjeruje da će upravo zbog spoja snažne umjetničke vizije i suvremenog čitanja antičkih izvora snažno odjeknuti kod publike.
U Trilogiji o Agamemnonu 2.0 grčke tragedije nisu prostor utjehe niti estetskog odmaka, nego moćan i neiscrpan materijal za promišljanje svijeta u kojem živimo. Kao i u brojnim suvremenim interpretacijama Eshila, Sofokla i Euripida – od Marthe Graham i Suzukija Tadashija do Anne Carson, Elfriede Jelinek, Sarah Kane i Tiaga Rodriguesa – antički mitovi ovdje se ponovno potvrđuju kao univerzalni jezik u kojem se prepoznajemo istodobno kao junaci i kao žrtve, zarobljeni na raskrižju povijesti, između naslijeđenog nasilja i neizvjesne budućnosti.
U svijetu gdje se ljubav često mjeri kratkim porukama i prolaznim gestama, Popi i Sofe uzimaju stvari u svoje ruke – raskošno, hrabro i bez zadrške, u svojoj novoj drag show točki. S osobitim zadovoljstvom i otvorenim srcem pozivaju publiku, prijatelje, znance i sve one koji vjeruju u snagu zajedništva, na slavlje svoje ljubavne priče – vjenčanje koje se ne uklapa u okvire očekivanog, već ih s lakoćom i stilom nadilazi.
Zagreb se ovoga siječnja upisuje na kartu suvremenog svjetskog kazališta na način koji nadilazi lokalne okvire i uobičajene premijerne kalendare, jer Aplauz Teatar s ponosom najavljuje predstavu „Peti korak“, snažan i emocionalno ogoljen dramski tekst irskog autora Davida Irelanda, čija će premijera 24. siječnja u Kazalištu Knap označiti prvu svjetsku postaju ove drame nakon iznimno uspješne londonske West End produkcije.
U vremenu u kojem se granice između privatnog i profesionalnog života sve češće brišu, rijetko se na kazališnoj sceni pojavljuje djelo koje s tolikom iskrenošću i suptilnom hrabrošću govori o unutarnjem svijetu žene. Autorska predstava Marijane Mikulić „MARE #zenamajkaglumica“ upravo je takav naslov – dirljiva, duhovita i duboko osobna priča o svakodnevici kakva jest, bez uljepšavanja, ali s puno razumijevanja i topline.
Nakon što je u proteklim godinama osvojila srca publike diljem Europe, Amerike i Azije te zabilježila nastupe na brojnim prestižnim međunarodnim festivalima i pozornicama, TEULIS Shadow Theatre donosi svoj čarobni obiteljski spektakl pred zagrebačku publiku, pružajući priliku da i hrvatski gledatelji dožive izvanrednu kombinaciju kazališne inovacije i bajkovite magije.
U prosinačkom ozračju Zagreba, kada se gradske ulice prepliću sa svjetlom blagdana i tihim očekivanjem umjetničkih susreta, Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu obilježava 155. godišnjicu svoga djelovanja kao institucija koja je kroz desetljeća oblikovala kulturni identitet grada i države.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovaj put bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Valentino Garavani, legendarni talijanski modni dizajner i osnivač svjetski poznatog luksuznog modnog brenda Valentino, neosporno je jedan od simbola visoke mode i elegancije. Njegova karijera, koja se proteže kroz više od šest desetljeća, obilježena je stvaranjem nezaboravnih kolekcija i kreiranjem haljina koje su nosile ikone stila diljem svijeta. Međutim, usprkos impresivnoj reputaciji u modnom svijetu i priznanju koje je stekao svojim radom, brend Valentino u posljednjim godinama nije bio pošteđen ozbiljnih kontroverzi, optužbi i kritika koje su u određenoj mjeri narušile percepciju luksuza i profesionalnosti s kojom je Garavani bio sinonim.
Kada govorimo o crvenom tepihu Oscara, ne govorimo samo o glamuru i svjetlima fotoaparata; govorimo o trenutcima koji postaju ikonični, o haljinama koje nadmašuju samu odjeću i postaju simbol elegancije, kulture i umjetnosti. Među tim legendarnim kreacijama, one s potpisom Valentina Garavanija zauzimaju posebno mjesto. Valentino nije bio samo dizajner – bio je arhitekt ženskog lika u prostoru, tvorac haljina koje su pričale priče i zaustavljale dah na svakom koraku slavnih dama. Njegove kreacije na Oscarima oblikovale su ne samo trendove, nego i način na koji je Hollywood gledao na couture, postavljajući standarde besprijekorne ženstvenosti i sofisticirane drame.
U svijetu visoke mode rijetke boje uspijevaju doseći status istinskog simbola, one boje koje ne nestaju s modnih pista niti blijede u sjećanju ljubitelja elegancije i luksuza, a među njima se posebno ističe Valentino crvena. Ova prepoznatljiva nijansa crvene, rođena iz vizije i strasti talijanskog dizajnera Valentina Garavanija, od svojih prvih pojavljivanja na modnim pistama do danas postala je sinonim za ženstvenost, strast, moć i neupitnu eleganciju, ostavljajući neizbrisiv trag ne samo u povijesti mode, već i u svijetu crvenog tepiha, gdje svake godine odaje počast glamuru i sofisticiranosti.
No, ono po čemu će mnogi pamtiti Valentino Garavanija, a što je danas pomalo zaboravljeno, jest njegov cameo u kultnom filmu „Vrag nosi Pradu“ iz 2006. godine. Ovaj film, koji je spojio modni svijet i hollywoodsku dramatiku, postao je pravi modni fenomen, a Valentino je jedini stvarni dizajner koji je pristao pojaviti se u filmu kao on sam.
Svijet mode danas je u dubokoj žalosti nakon vijesti da je u Rimu u 93. godini života preminuo Valentino Clemente Ludovico Garavani, jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih modnih dizajnera 20. i 21. stoljeća, čije ime je postalo sinonim za luksuz, bezvremensku eleganciju i ženstvenu sofisticiranost. Valentino, kojeg su obožavali holivudski velikani, aristokracija i javne osobe širom svijeta, ostavio je neizbrisiv trag u modnoj industriji, ne samo svojim inovativnim kreacijama, već i svojom filozofijom ljepote i elegancije, koja je nadživjela modne trendove i decenije.
