Ples koji otkriva tajne tijela i sjećanja: Traces i Soft Underbelly stižu osvojiti Zagreb
Zagreb uskoro dobiva umjetničke večeri koje se dugo pamte. Novi plesni solo Traces autorice i izvođačice Koraljke Begović donosi dirljivu priču o tijelu koje pamti više nego što govori. Predstava će biti premijerno izvedena 5. i 6. studenoga u Kontejneru u 20 sati i pozvat će publiku da promatra tijelo kao prostor otpora i sjećanja. U Traces Koraljka preispituje disciplinu, kaznu i izdržljivost kroz osobnu povijest svoje obitelji. Ona promatra kako trauma putuje kroz generacije i kako se pretvara u tihe geste koje ne nestaju. Publika će svjedočiti intimnoj borbi koja se odvija u pokretu i tišini. Predstava pokazuje da se otpor ponekad događa u najtišim trenucima. Dramaturgiju potpisuje Karla Mesek, a glazbu Hrvoje Nikšić koji stvara atmosferu koja podržava ranjivost i snagu. Svjetlo Andrije Santre dodatno naglašava emotivni naboj izvedbe.
Istu večer publika će upoznati i izvedbu Soft Underbelly kanadske umjetnice Emily Gualtieri. U ovoj predstavi Emily u fokus stavlja žensko tijelo koje ne slijedi nametnute standarde savršenstva. Ona prikazuje mekoću kao snagu i otpor kao ljepotu. Kroz humor i iskrenost propituje zašto određena tijela smatramo manje vidljivima.
Njezino tijelo govori kroz pokrete koji ne žele biti ispravljeni i prilagođeni. Soft Underbelly ruši hijerarhije koje uporno određuju što je prihvatljivo i poželjno u suvremenom plesu. Rad balansira između napora i lakoće i time vraća dostojanstvo svakom centimetru kože i mišića.
Obje umjetnice pozivaju na sagledavanje plesa bez filtera i bez straha od iskrenosti. Kontejner postaje pozornica na kojoj se susreću hrabrost, ranjivost i sloboda. Program nudi dvostruko iskustvo tijela koje se ne skriva i pokreta koji nosi snažne poruke. Ulaz na izvedbe osigurava se donacijom, a ulaznice se rezerviraju putem emaila, jer interes raste iz dana u dan. Projekt podržavaju Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija RH, što potvrđuje važnost ovakvih suvremenih umjetničkih iskoraka. Publika će dobiti priliku vidjeti ples koji otvara prostor za razgovor o tijelima koja žive stvarnost bez uljepšavanja. Ovo je kulturni događaj koji će ostaviti trag i u srcu i u tijelu.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.