Tihomir Stanić pokazao što znači živjeti književnost: Njegova „Na Drini ćuprija“ nije predstava, nego iskustvo
Zagreb je prošli vikend na trenutak disao ritmom Višegrada. U foajeu Hrvatskog narodnog kazališta, gdje svjetlo uvijek pada mekše nego drugdje, Tihomir Stanić izveo je monodramu „Na Drini ćuprija“ – kazališni događaj koji se ne gleda, nego doživljava. Publika je gledala glumca koji ne glumi, nego živi. Riječi Ive Andrića u njegovoj interpretaciji postaju žive strukture koje pulsiraju u prostoru, pretvarajući svaku rečenicu u most između vremena, ljudi i emocija. Upravo zato izvedba „Na Drini ćuprija“ nije bila samo kazalište – bila je razgovor između prošlosti i sadašnjosti, onako kako ga može voditi samo glumac koji razumije tišinu jednako duboko kao i riječ.
U Stanićevu tumačenju Andrić nije daleka legenda, nego prisutna svijest koja diše zajedno s publikom. Glumac, koji je ovom djelu posvetio dva desetljeća života, izgovara tekst kao da nastaje pred našim očima. Njegov glas prelazi iz šapta u ispovijest, iz pripovijesti u prisjećanje, iz emocije u smirenost. Sve što izgovori nosi težinu čovjeka koji razumije prolaznost, ali i njezinu ljepotu. „Na Drini ćuprija“ u njegovoj izvedbi postaje živa tvar koja se mijenja svakim pokretom i svakom stankom.
Bez glazbe, bez scenografije, bez ičega što bi moglo odvući pažnju, Stanićev nastup otkriva snagu same riječi. Publika je sjedila gotovo u tišini, ali to nije bila tišina dosade, nego ona rijetka i dragocjena tišina koja nastaje kad čovjek zna da svjedoči nečemu istinitom. Riječi su postajale slike, emocije su prolazile poput svjetla preko lica, a prostor HNK-a pretvarao se u most na Drini – mjesto susreta povijesti i sadašnjosti.
Kada je izgovorio posljednju rečenicu, publika je na trenutak ostala nepomična, kao da se nitko ne usuđuje prvi prekinuti tu čaroliju ravnoteže. Tek tada, kad su ruke progovorile pljeskom, bilo je jasno da su svi u dvorani svjedočili nečemu što nadilazi kazalište.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković predstavljanje sezone povezala je s društvenim i političkim okolnostima u kojima kazalište danas djeluje.
Što danas znači biti uspješna žena i postoji li uopće kriterij prema kojem se uspjeh može pošteno mjeriti, pitanja su koja se otvaraju uz novi izbor pokrenut na platformi Uspješna.hr, gdje je javnosti omogućeno da nominira i podrži žene koje smatra najboljima u četiri vrlo različite kategorije. Znanstvenica godine, Trenerica godine, Influencerica godine i Najbolje odjevena osoba godine titule su za koje će konkurirati poznata, ali i manje poznata imena, dok će završnu riječ imati stručni žiri koji čine Ecija Ojdanić, Ana Begić Tahiri, Judita Franković Brdar i Barbara Nola.
Zagrebački velesajam 31. listopada ugostit će Lollipop Halloween Festival, za koji organizatori očekuju oko 8.000 posjetitelja, čime bi ovogodišnje izdanje postalo jedno od najvećih događanja u dosadašnjoj povijesti ovog domaćeg party brenda. Velik interes publike potaknuo je organizatore na proširenje prvotno zamišljenog festivalskog koncepta, pa će uz tri najavljena glazbena prostora uskoro biti predstavljen i četvrti festivalski floor, čiji se programski sadržaj zasad drži u tajnosti. Posebnost ovog događanja proizlazi iz činjenice da se očekivana posjećenost temelji na prepoznatljivosti samog Lollipopa, bez angažmana velikih međunarodnih izvođača koji su uobičajeni nositelji promocije festivala s nekoliko tisuća posjetitelja.
