Zagrebačka premijera SOLARIS DVA donosi hibridnu scensku viziju između prošlosti, projekcije i umjetne inteligencije
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Predstava se nadovezuje na kultni roman Solaris poljskog pisca Stanisław Lem te na istoimeni film redatelja Andrej Tarkovski, ali pritom ne ostaje u okvirima adaptacije, nego otvara vlastiti interpretativni prostor u kojem se teme drugosti, identiteta i samospoznaje razrađuju kroz motiv “gostiju” – povrataka koji ne nude razrješenje, nego služe kao uznemirujuće i nemilosrdno ogledalo. U ovoj suvremenoj reinterpretaciji Solaris više nije udaljeni planet obavijen tajanstvenim oceanom, nego sveprisutna digitalna infrastruktura koja oblikuje našu svakodnevicu: algoritamski „ocean“ koji posreduje percepciju, filtrira iskustva i neprestano rekonstruira naše navike, želje i strahove. Ono što nam se iz tog sustava vraća sablasno je blisko i uvjerljivo, ali istodobno pomaknuto, iskrivljeno i često pogrešno, čime se briše granica između autentičnog i proizvedenog.
Šeparović u predstavu uvodi pojam „kazališnog šava“, naglašavajući razliku između digitalnog ekrana koji teži besprijekornoj glatkoći i kazališta koje ne može, niti želi, u potpunosti sakriti tragove vlastite konstrukcije. Kazalište ostaje prostor u kojem su spoj tijela, slike i tehnologije vidljivi, opipljivi i ranjivi, a upravo se u tom šavu, u trenutku kada kopija odaje pukotinu u vlastitoj iluziji savršenstva, otvaraju ključna pitanja našega vremena: tko ima pravo na original, što znači identitet u svijetu beskonačne reprodukcije i možemo li uopće zaboraviti u stvarnosti koja sve bilježi, arhivira i neumorno vraća?
Struktura predstave oblikovana je kao slojeviti susret arhivske razine, žive izvedbe i generativne razine, uključujući umjetnu inteligenciju i deepfake tehnologiju. Prepoznatljiva filmska slika prevodi se u scensku radnju, a potom se razlaže u digitalni oblak podataka, stvarajući dinamičan odnos između prošlosti i sadašnjosti, između zabilježenog i trenutačnog. Likovi pritom nisu samo nositelji fabule, nego kompleksni konstrukti koji egzistiraju na granici dokumenta i izvedbe.
U središtu toga sudara nalazi se Hari, koju tumači Rea Bušić, kao figura ljubavi, gubitka i nemogućnosti konačnog oproštaja. Njezina se scenska prisutnost oblikuje kao hibrid: lice koje gledamo na projekcijama nastaje pretapanjem lica izvođačice s licem glumice Natalija Bondarčuk iz Tarkovskijeva filma, čime se brišu granice između filmske memorije i kazališne sadašnjosti. Kris Kelvin, u interpretaciji Matije Čigira, ulazi u dijalog s vlastitom filmskom prošlošću, dok Nikola Nedić kao dr. Snaut i Sven Medvešek kao dr. Sartorius grade napetu intelektualnu i emotivnu dinamiku prostora. Frano Mašković kao dr. Gibarian i Vedran Živolić kao Henri Berton pojavljuju se kao video i AI prisutnosti, dodatno proširujući polje izvedbe izvan fizičke pozornice.
Posebnu dimenziju napetosti unosi robotski pas Unitree Go2 AIR, koji nije tek tehnološki dodatak, nego ravnopravni scenski akter. Njegova prisutnost postavlja pitanje granica empatije i otvara prostor za promišljanje o tome koliko brzo ljudski pogled počinje pripisivati emocije i namjere mehanizmu sastavljenom od metala, senzora i koda, te koliko je naša potreba za odnosom snažnija od svijesti o umjetnosti tog bića.
Zvukovni sloj predstave razvija se u dijalogu s glazbom iz Tarkovskijeva filma, koju potpisuju Eduard Artemjev i Johann Sebastian Bach, uz autorske intervencije Montažstroja i AI obradu. Time se stvara atmosfera koja istodobno priziva nostalgiju i proizvodi nelagodu, kao da i samo sjećanje zvuči poznato, ali više nikada nije potpuno isto.
Dramaturgiju potpisuje Filip Rutić, vizualni i tehnološki identitet oblikuje Konrad Mulvaj, scenografiju Filip Triplat, kostime Desanka Janković, oblikovanje svjetla Anton Modrušan, a scenski pokret Roberta Milevoj. Njihova suradnja rezultira estetski zaokruženim i konceptualno preciznim kazališnim iskustvom koje spaja analogno i digitalno, prisutno i arhivirano, intimno i tehnološki posredovano.
Gostovanje u ZKM-u nastavlja kontinuitet suradnje između zagrebačkog i pulskog kazališta, ali i potvrđuje trajnu prisutnost Montažstroja na toj sceni. Zagrebačka publika dobila je priliku uroniti u „digitalni ocean“ iz neposredne blizine, u prostoru gdje se istina i laž ne mjere rezolucijom slike, nego se uvijek iznova vraćaju tijelu izvođača, dahu publike i neponovljivom vremenu same izvedbe.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U trenutku kada se čini da je stvarnost postala tek još jedna kartica otvorena na zaslonu, a sjećanje podatak koji se može pohraniti, kopirati i beskonačno reproducirati, SOLARIS DVA Boruta Šeparovića dolazi u Zagrebačko kazalište mladih kao precizno osmišljeni intermedijalni eksperiment koji kazališnu pozornicu pretvara u prostor susreta triju paralelnih svjetova – filmskog, izvedbenog i računalno generiranog.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 27. veljače otvara svoja vrata za premijernu izvedbu Verdijeve Aide, jednog od najvažnijih i najomiljenijih naslova svjetske operne literature, u sklopu velike europske koprodukcije koja okuplja prestižna kazališta poput Teatra Massimo iz Palerma i Nacionalnog kazališta Csokonai iz Debrecena, čime Zagrebu pripada čast biti domaćinom prve izvedbe, a nakon koje slijede talijanska i mađarska premijera.
„Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.“ Rečenica koja desetljećima odzvanja književnim svijetom uskoro će u riječkom HNK Ivana pl. Zajca dobiti novo, raskošno i emotivno ruho – ono baletno. U petak, 13. veljače 2026. u 19.30 sati, premijerno će biti izveden balet „Mali princ“, autorski projekt koji kroz pokret, glazbu i vizualnu magiju otvara vrata svijeta u kojem su nježnost, prijateljstvo i odgovornost najveće vrijednosti.
Sinoć je u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh održana posebna dobrotvorna izvedba monodrame „Ćiro“, koja je ovom prigodom slavila impresivnu brojku od 300 izvedbi. Ova kulturna i humanitarna večer organizirana je pod okriljem Dinamove zaklade „Nema predaje“, koja svojim aktivnostima kontinuirano spaja sport, umjetnost i filantropiju. Među brojnim gledateljima isticali su se Miroslav Blažević mlađi, sin legendarnog trenera, počasni predsjednik Dinama Velimir Zajec, upravitelj zaklade Saša Pavličić Bekić, ali i mnogi drugi ljubitelji nogometa i kazališne umjetnosti, čime je večer dobila dodatnu dimenziju osobnog i emotivnog značenja.
Nakon svjetske premijere u ožujku 2026. u Washingtonu, dugo iščekivani performans Travesty konačno stiže u Europu. U nedjelju, 3. svibnja, u prestižnoj Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma u Ljubljani, publika će imati priliku svjedočiti jedinstvenom spoju povijesti, performativne umjetnosti i revolucionarnog duha draga.
Kazališna adaptacija kultnog romana Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bore Ćosića, u produkciji FAKin Teatra, UO Thearte i Scene Ribnjak te u režiji Ksenije Marinković, u veljači stiže pred zagrebačku publiku. Predstava će biti izvedena 21. veljače u Kazalištu KNAP i 28. veljače na Sceni Ribnjak, s početkom u 20 sati.
Obitelj je posjetila čuveni Dubai Miracle Garden, gdje su uživali u raskošnim cvjetnim instalacijama, a oduševljenje nisu skrivali ni tijekom obilaska Dubai Aquarium & Underwater Zoo
U vremenu u kojemu se vidljivost često zamjenjuje vrijednošću, a popularnost kompetencijom, prof. dr. sc. Mirela Holy odlučila je učiniti ono što rijetki čine – razotkriti mehanizme koji stoje iza blještavih kulisa kulture slavnih i pokazati kako se, daleko od očiju publike, sustavno proizvodi ono što doživljavamo kao „autentičnost“. Dugogodišnja profesorica komunikacije, bivša ministrica i političarka s izravnim iskustvom javne arene, Holy u svojem najnovijem djelu ne nudi puko opisivanje fenomena slave, nego preciznu analizu sustava koji slavu proizvodi, distribuira i unovčava.
