Vježbanje suosjećanja novi je performans koreografkinje, suvremene plesačice, zračne akrobatkinje i pedagoginje Nikoline Komljenović, koji kroz spoj tjelesne akcije, zračnih akrobacija i vizualne instalacije otvara prostor za promišljanje o suosjećanju u suvremenom društvenom i političkom kontekstu. Performans će premijerno biti izveden u utorak, 25. studenoga uz repriznu izvedbu 26. studenoga u Zagrebačkom plesnom centru u 20 sati.
Kroz osjetljivu, ali snažnu izvedbenu metaforu, autorica tematizira migracije, izbjeglištvo, rat, iskustvo Drugosti te krhko naslijeđe koje ostavljamo budućim generacijama.
Na desetu obljetnicu migracijske krize, u performativnom činu su uključeni fragmenti stvarnih svjedočanstava stanovnika graničnih područja, prikupljeni kroz projekt Fencing Borders. Njihovi glasovi – krhki i moćni – odzvanjaju prostorom, prizivajući prolaznost, gubitak, strah i izdržljivost. U ovoj izvedbi sigurnost je izmaknuta, a prošlost i budućnost postaju neuhvatljive. Nasilje koje prožima našu svakodnevicu ovdje je prisutno, iako nevidljivo.
No ovaj performans ne nudi rješenja niti odgovore. Ne pokušava nadvladati stvarnost, već je propituje – kroz dijalog, otvorenost i zajedništvo. Gledatelj nije promatrač, već sudionik koji s izvođačicama gradi mikrozajednicu u kojoj se brišu hijerarhije. U središtu je kolektivno iskustvo – potencijal bliskosti u vremenu razdvajanja. Forma predstave podriva dominaciju, tražeći zajednički ritam i osnažujući prostor trenutačne blizine.
Vježbanje suosjećanja nastavak je autorske prakse Nikoline Komljenović u kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje finim ribarskim najlonom (krenom, pandivjernom), stvarajući prostor delikatne izvedbene geste. Predstava je drugi dio šireg projekta Tanka linija, u kojem je akrobatski pokret istovremeno čin ranjivosti i otpora.
U ovom radu, susret nije spektakl, već tiho prepoznavanje. Bljesak bliskosti. Svijest da nismo sami u svojim borbama. Tanka linija tijela u zraku postaje čin suosjećanja – ne tumači se, već osjeća. Na koži.
Performans je nastao prema ideji i koreografiji Nikoline Komljenović, koja ga i izvodi uz Ivanu Pedljo i Jadranku Žinić Mijatović (sudjelovale u koreografiji). Dramaturgiju potpisuje Tena Bošnjaković, dizajn svijetla i video Sanja Gergorić i Sara Salamon, a dizajn zvuka Jasmin Dasović.
Za izum zračnog rekvizita zadužena je Nikolina Komljenović, kao i za rigging uz Jasmina Dasovića. Fotografiju i trailer potpisuje Nina Đurđević, crtež plakata Sven Klobučar, a dizajn plakata Tomislav Turković. Producentice su Tena Bošnjaković i Nikolina Komljenović, a performans nastaje u produkciji ekscene te koprodukciji S.vile, udruge Domino, EU projekta Otočke veze. Sufinanciran je sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova. Vježbanje suosjećanja je drugi dio projekta Tanka linija.
Nakon što je u proteklim godinama osvojila srca publike diljem Europe, Amerike i Azije te zabilježila nastupe na brojnim prestižnim međunarodnim festivalima i pozornicama, TEULIS Shadow Theatre donosi svoj čarobni obiteljski spektakl pred zagrebačku publiku, pružajući priliku da i hrvatski gledatelji dožive izvanrednu kombinaciju kazališne inovacije i bajkovite magije.
U prosinačkom ozračju Zagreba, kada se gradske ulice prepliću sa svjetlom blagdana i tihim očekivanjem umjetničkih susreta, Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu obilježava 155. godišnjicu svoga djelovanja kao institucija koja je kroz desetljeća oblikovala kulturni identitet grada i države.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina”. Publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
U danu koji prirodno poziva na tišinu, usporavanje i povratak sebi, Matija Cvek objavio je novu pjesmu – onu koja ne traži pažnju glasno, ali je dobiva iskreno. Objavljena na Božić, pjesma Dom su ljudi (radni naziv prema poruci) donosi jednostavnu, ali duboko univerzalnu misao: dom nisu ni gradovi ni adrese, nego ljudi s kojima dijelimo život.
U Ujedinjenom Kraljevstvu utrka za vrh glazbenih ljestvica svake je godine u prosincu žešća nego u bilo kojem drugom razdoblju. Tijekom božićnog tjedna i najveće zvijezde i manje poznata imena ulažu iznimne napore kako bi s pjesmom ili albumom dosegli prvo mjesto – jer se božićni broj jedan smatra osobito prestižnim i simbolički snažnim uspjehom.
Vratimo se nakratko u veljaču. Dodjela Grammyja 2025. godine i Beyoncé koja ispisuje povijest. Ne samo da joj je napokon dodijeljena najvažnija nagrada večeri, album godine, nego je postala i prva crna žena koja je osvojila Grammy za najbolji country album – za Cowboy Carter. Nedavne promjene koje je uvela Recording Academy tu pobjedu čine još monumentalnijom: moguće je da je Beyoncé ujedno i posljednja osoba koja će ikada osvojiti tu nagradu u tom obliku.
Godinama se činilo da je Gmail adresa nešto što dobiješ jednom – i zauvijek ostaje isto. Bez obzira na to jesi li je otvorio kao tinejdžer, pod nadimkom koji danas zvuči neugodno, ili prije nego što si mogao predvidjeti koliko će Google račun postati važan dio svakodnevice.