Ovo je predstava koja će vas nasmijati do suza i podsjetiti zašto su majke i kćeri – najveća ljubav i najveći izazov
Koliko god bježali od toga, svi se prije ili kasnije uhvatimo u rečenici koju je naša majka izgovorila sto puta. Nismo je htjeli slušati, možda smo i kolutali očima, a danas – sjetimo se njenih riječi i shvatimo da je bila u pravu. Upravo o toj neiscrpnoj vezi majke i kćeri, u kojoj se smijeh i suze neprestano isprepliću, progovara nova komedija Kazališta KNAP – MATER NOSTER.
Predstava Lucije Klarić, u režiji Borisa Kovačevića, donosi sve ono što nikada nismo imali hrabrosti priznati vlastitoj majci – ali sada imamo priliku tome se od srca nasmijati. Na sceni briljiraju Tea Šimić i Katarina Arbanas de Romero, izmjenjujući likove i situacije koje su nam svima dobro poznate – od prvih poslova, roditeljskih savjeta koje nismo tražili, do života pod istim krovom.
Publika će u MATER NOSTER pronaći komadiće vlastitog života – sitne svađe koje postaju legendarne, velike odluke koje se nikada ne donose same, i onu tihu, neizgovorenu ljubav koja stoji iza svake rečenice izgovorene „na živce“.
„Za mene je ovo priča o obitelji bez uljepšavanja, ali i bez osude. Smijat ćemo se, ali ćemo istovremeno osjetiti i grč u grlu“, kaže redatelj Kovačević. A upravo je to ono zbog čega će ova predstava postati omiljena publici – jer se u njoj vidi svaka generacija.
S obzirom da KNAP slavi 70 godina Centra i 20 godina Kazališta, nije mogla postojati bolja prilika za predstavu koja spaja – baš kao što majke i kćeri, koliko god se prepirale, nikada ne prestaju biti dio jedna druge.
Ako ste se ikad zakleli da „više nećete biti kao vaša majka“ – ova predstava će vas podsjetiti da je upravo u tome najveći šarm života.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada gledali na domaćoj sceni.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.