Nova drama Tene Štivičić koja otvara pitanja moći i istine – Pročitajte zašto se o njoj već govori
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovaj put bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Uoči premijere, koja će se 12. prosinca održati u ZKM-u u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa i u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa, Sandić je pred okupljenu publiku doveo dva iznimno zanimljiva gosta: nagrađivanu spisateljicu Ivanu Bodrožić i uglednu psihologinju prof. dr. sc. Lidiju Arambašić.
Smještena u prostor umjetničkog stvaranja, nova izrazito uzbudljiva drama jedne od najznačajnijih suvremenih hrvatskih dramatičarki Tene Štivičić ACID/KISELINA, podjednako zarezuje u prostor privatnog i javnog te kroz suptilno elaborirane odnose moći unutar umjetničkog kolektiva otvara teme koje se na ovaj način ne tematiziraju dovoljno u našoj recentnoj kazališnoj produkciji, dok su istovremeno bolno prisutne u širem javnom prostoru. Suptilnim i duboko promišljenim dramskim rukopisom Tena Štivičić namjerno ostavlja širok prostor interpretacije istine unutar svoje drame, koja je već i na tribini Čitanje kazališta u ZKM-u pozvala publiku na promišljanje o tankoj granici između unutarnjeg osjećaja za etičnost i javne percepcije onoga što se podrazumijeva kao moralna istina.
Psihologinja Lidija Arambašić istaknula je kako je pitanje autoriteta i načina prijenosa znanja danas složenije nego ikad prije: „Je li posao umjetnika ići do ruba ili preko ruba? Učitelj mora stvoriti poštovanje, a ne strahopoštovanje koje proizlazi iz hijerarhije moći, autoritarnosti, vikanja ili vrijeđanja. Takav način poučavanja duboko je ukorijenjen u našoj kulturi. I lik Gabrijela u drami – proslavljenog koreografa – podučavali su upravo tako, pa on u tome ne vidi ništa sporno. Stvari su se zakomplicirale do ekstrema i trebat će puno rada da nađemo sredinu. Do tada – dobrota i ljubaznost itekako imaju smisla.“
Spisateljica Ivana Bodrožić naglasila je drugačiji, ali jednako važan aspekt: „Teško je dati jednoznačan odgovor. Ako nekome stanete na žulj, postoje horde ljudi koje vam iz anonimnosti mogu zagorčati život i narušiti ugled. Sve je teže raditi s ljudima, osobito kad je riječ o njihovom tijelu – u plesu, glumi ili sportu. Izlaganje ranjivosti postaje opasnije nego prije. Ali opet – kako je moguće da je netko mogao zlostavljati generacije? Kako je godinama djelovao? To su pitanja koja nas sve moraju zabrinuti.“
Nova drama Tene Štivičić dolazi kao predstava koja neće samo obilježiti sezonu, nego i otvoriti ključne razgovore o granicama moći, istine i umjetničkog stvaranja – razgovore koji su, čini se, potrebniji nego ikad prije.
Miranda Lončar pripada generaciji stand-up komičara koja je svoju karijeru gradila u vrijeme kada se ovaj oblik komedije u Hrvatskoj tek počinjao ozbiljnije razvijati. Osamnaest godina nastupanja donijelo joj je iskustvo različitih pozornica, publike i životnih situacija koje danas pretvara u komičarski materijal. Njezin humor često polazi od osobnih iskustava, ljubavnih razočaranja, muško-ženskih odnosa i svakodnevnih proturječja, a prepoznatljiv je po izravnom govoru, ironiji i spremnosti da se našali na vlastiti račun. U petak, 20. studenoga, zagrebačkoj publici predstavit će svoj samostalni stand-up show „A mogu i bez njega“ u Scenoteci, kazališnom prostoru u Draškovićevoj ulici koji je nastao preuređenjem nekadašnje Scene Vidra. Njezin nastup najavljen je kao prvi ženski stand-up program na toj pozornici otkako prostor djeluje pod novim imenom.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno će biti izvedena predstava LUBENICA, novi autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u suradnji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Zorin doma. Predstava se bavi izraelskim razaranjem Gaze, stradanjem palestinskog stanovništva i načinom na koji se vijesti o ratu uklapaju u svakodnevni život ljudi koji nasilje promatraju iz sigurnosti vlastitih domova.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
