Kad nota postaje molitva: Verdijev Requiem u riječkom „Zajcu“
Dušni dan ove godine dobiva poseban glazbeni smisao u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. U nedjelju, 2. studenoga 2025. u 18 sati bit će izveden monumentalni Requiem talijanskog velikana Giuseppea Verdija. Ovo remek-djelo spaja nevjerojatan osjećaj za dramu s dubokim duhovnim doživljajem, a njegova izvedba pred publikom predstavlja emotivni vrhunac svake koncertne sezone.
U izvedbi sudjeluje Riječki simfonijski orkestar, Riječki operni zbor pod ravnanjem maestra Valentina Egela, te Zbor Hrvatske radiotelevizije. Solistički nastupaju Kristina Kolar, nacionalna prvakinja i sopranistica, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, tenor Bože Jurić Pešić i bas Marko Mimica. Koncertna majstorica Vivijana Rogina i zborovođe Matteo Salvemini i Tomislav Fačini osiguravaju savršen sklad između orkestra i zborova. Maestro Egel najavljuje da dirigiranje ovim djelom predstavlja jedan od njegovih najvećih glazbenih izazova i ističe emociju i duhovnu dubinu koju Requiem nosi.
Verdijev Requiem nastao je u počast prve obljetnice smrti talijanskog književnika Alessandra Manzonija, a premijerno je izveden 22. svibnja 1874. u crkvi San Marco u Milanu. Nakon toga, djelo je doživjelo uspješne reprize u milanskoj Scali i više izvedbi u Parizu, Londonu, Beču i Kölnu, a glazbeni kritičari su pohvalili njegovu moć, nazivajući ga jednom od najljepših duhovnih skladbi nakon Mozarta.
Ovo djelo izazov je svakom ansamblu jer zahtijeva vrhunsku tehniku i interpretaciju, njegova snaga leži u spoju dramatičnih solističkih dijelova i raskošnih zborskih sekcija. Verdijev Requiem ostaje repertoarno djelo koje fascinira publiku svih generacija i čini svaku izvedbu emotivnim iskustvom. Zbog svoje dramatičnosti i poetske snage, djelo se uzdiže iznad opere i postaje glazbena drama par excellence – katarza, pročišćenje i molitva utkane u note.
Za sve koji žele doživjeti ovu glazbenu čaroliju, HNK Ivana pl. Zajca nudi ulaznice na blagajni kina i online putem službene web stranice kazališta, uz sve potrebne informacije o programu i izvođačima. Publika će u riječkom „Zajcu“ osjetiti kako nota postaje molitva, a umjetnost u trenucima krhkosti podiže duh i ispunjava prostor emocijom i ljepotom.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.