Zagrebačka publika poludjela za Macbethom Johana Simonsa!
Rekordna posjećenost i rasprodane ulaznice potvrdile su potrebu za Festivalom svjetskog kazališta, koji je ove godine završio briljantnom izvedbom Macbetha.
Nakon jednogodišnje stanke, na veliko zadovoljstvo zagrebačke publike, vratio se Festival svjetskog kazališta. U nepunih mjesec dana publika je imala je priliku pogledati četiri predstave različitih stilova, poetika i žanrova, te kroz putovanje u teatarsku raznolikost saznati što se događa u europskom kazališnom prostoru kojem i sami pripadamo. Rekordna posjećenost, činjenica da su ulaznice rasprodane tjednima prije uprizorenja, publika na stepenicama i duge spontane razmjene dojmova u foajeima tri različita zagrebačka teatra svjedoče o nužnosti, ali i nedostatku ovakvih kazališnih sadržaja i poziciji Festivala svjetskog kazališta kao jedne od najznačajnijih teatarskih manifestacija u čitavoj regiji.
Festival se održao na tri lokacije, u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, KUC Travno i u Zagrebačkom kazalištu mladih. Prva predstava na repertoaru 21. izdanja FSK – a bila je „F**k me“, argentinske umjetnice Marine Otero. Predstavnica novog argentinskog vala, Otero je na daske Zagrebačkog kazališta mladih postavila djelo koje istražuje protok vremena i tragove koje ono ostavlja na tijelu, prelazi granice između dokumentarca i fikcije, plesa i performansa, nesreće i predstavljanja. Predstava „Medejina djeca“ najpoznatijeg predstavnika dokumentarističkog teatra Mila Raua uprizorena je u KUC-u Travno. Osam godina nakon prve predstave s djecom „Pet lakih komada“ prikazane na Festivalu svjetskog kazališta, Rau je ponovno dao glavne uloge mladim glumcima. Nakon što su u ranijoj predstavi secirali najpoznatiji belgijski slučaj pedofilije, u „Medejinoj djeci“ seciraju jednu od najpoznatijih grčkih tragedija o majci koja ubija svoju djecu iz osvete. Jedan od najzapaženijih i najbriljantnijih radova u slovenskom teatru, predstava „Solo“ hvaljene slovenske redateljice Nine Rajić Kranjac, publika je gledala u GDK Gavella. Riječ je o projektu u kojem se redateljica i glumci sreću kroz improvizaciju, ali i pokušaju redateljice da u središte stavi i prouči samu sebe pretvarajući se u subjekt problema i njegov katalizator. Polazeći od pitanja što to znači biti sam, „Solo“ otvara teme čemu kazalište, čime se ono bavi, i kako promijeniti način razmišljanja o njemu. Posljednja predstava ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti održana je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a veliki je nizozemski redatelj Johan Simons hrvatskoj publici predstavio autorsko čitanje Macbetha koji je u njegovoj viziji okrutna komedija s elementima kabarea. Simons je o svom radu i predstavi „Macbeth“ uoči uprizorenja razgovarao s Dubravkom Vrgoč i Ivicom Buljanom i novinarima.
Osnivači i umjetnički ravnatelji Festivala svjetskog kazališta Vrgoč i Buljan, ne kriju zadovoljstvo: „Festivalom su dominirale dvije autorice, Marina Otero i Nina Rajić Kranjac s autofikcijskim performansima koji govore o njihovim autentičnim poetikama. Milo Rau svoj dokumentarni pristup kontaminira sa snažnim emocijama i teatralnošću, a Johan Simons demonstrirao je vrhunsku dramaturšku i režijsku kompleksnost“ izjavio je redatelj Ivica Buljan, a Dubravka Vrgoč priznala je da unatoč visokim očekivanjima nije mogla predvidjeti ovako velik interes publike o čemu svjedoče do zadnjeg mjesta ispunjene dvorane za koje su karte kupljene danima prije izvedaba. „ Takav interes govori da je Festival ovom gradu i našoj publici potreban i to ne samo kao mogućnost da se informiraju o trendovima u europskom i svjetskom teatru, već kao i mjesto identifikacije s europskim i svjetskim kulturnim prostorom. Popraćenost Festivala i sjajne reakcije zasigurno su zalog za njegovu budućnost, a nama potvrda da ono što radimo sada već 22 godine itekako ima smisla“, zaključuje Dubravka Vrgoč.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Ponekad se čini da savršen beauty trenutak zahtijeva cijeli arsenal proizvoda, no onda se pojave oni mali, pažljivo osmišljeni dragulji koji sve mijenjaju. Upravo takva mala revolucija stiže iz suradnje dvaju domaćih brendova – Ruka Beauty i JN Beauty – koji su udružili estetiku, stručnost i filozofiju „manje je više“ te stvorili mini glam duo koji stane u svaku torbicu, a pruža neočekivano snažan efekt.
Prepoznatljiv po svojem glamuru i perfekcionizmu, stilist i modni vizionar Marko Grubnić ponovno demonstrira kako izgled može biti osobni potpis, manifest i umjetnička izjava.
U svijetu mode, gdje se vizije mijenjaju brže nego se ispisuju trendovski manifesti, odlazak darija vitalea iz versacea u manje od godinu dana djeluje poput munje koja nakratko rasiječe nebo pa nestane, ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. Njegov kratki mandat pretvorio se u fantastično zgusnutu priču o ambiciji, industrijskim tektonskim poremećajima, estetskim sudarima i suptilnim političkim turbulencijama koje rijetko dospiju na površinu. A ipak, svaki detalj otkriva novu perspektivu o tome kako se velika modna kuća nosi s vlastitom prošlošću i budućnošću, pogotovo u trenutku kad promjena vlasništva neminovno pomiče sve unutarnje kotačiće.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.