Ćiro ponovno na pozornici: Monodrama koja je osvojila Hrvatsku sada slavi 300. izvedbu
Sinoć je u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh održana posebna dobrotvorna izvedba monodrame „Ćiro“, koja je ovom prigodom slavila impresivnu brojku od 300 izvedbi. Ova kulturna i humanitarna večer organizirana je pod okriljem Dinamove zaklade „Nema predaje“, koja svojim aktivnostima kontinuirano spaja sport, umjetnost i filantropiju. Među brojnim gledateljima isticali su se Miroslav Blažević mlađi, sin legendarnog trenera, počasni predsjednik Dinama Velimir Zajec, upravitelj zaklade Saša Pavličić Bekić, ali i mnogi drugi ljubitelji nogometa i kazališne umjetnosti, čime je večer dobila dodatnu dimenziju osobnog i emotivnog značenja.
Na pozornicu je, pred rasprodanom dvoranom, ponovno stao Tarik Filipović, autor i jedini izvođač monodrame koja je posvećena životu i karizmi Miroslava Ćire Blaževića, jednog od najvažnijih likova hrvatskog nogometa. Svaka izvedba ove monodrame nosi snažan simbolički značaj, a ova večer bila je posebno emotivna jer je održana svega nekoliko dana uoči obljetnice Ćirina rođenja, ali i dan nakon godišnjice njegove smrti, čime je cijeloj atmosferi dala duboku i dirljivu notu.
Velimir Zajec, počasni predsjednik Dinama, uoči izvedbe nije skrivao oduševljenje: „Predstava je sjajna, Tarik je odličan, zaslužio je medalju za ovu izvedbu. Uložio je nevjerojatnu energiju jer sat i pol vremena stoji sam na pozornici, a opet uspijeva zadržati pažnju publike. Nevjerojatno je kako je uspio dočarati Ćiru kroz njegove fore, geste i životnu filozofiju. Uživao sam od početka do kraja, iako sam sve to već nekoliko puta čuo, opet sam se smijao i osjećao toplinu koja dolazi iz svakog njegovog retka.“
Dinamoova zaklada „Nema predaje“ ovom je izvedbom još jednom istaknula koliko su sport i kultura međusobno povezani te koliko humanitarni aspekt može obogatiti sve prisutne. Sav prihod od prodaje ulaznica bit će usmjeren onima kojima je pomoć najpotrebnija, kao i za buduće projekte Zaklade, potvrđujući da se glazba, kazalište i nogomet mogu spojiti u plemenitu svrhu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Monodrama „Ćiro“ prikazuje životnu energiju, karakter i duhovitost trenera svih trenera na način koji je istovremeno iskren, topao i ponekad dirljivo nostalgičan. Publika kroz Tarika Filipovića ima priliku upoznati Ćiru ne samo kao nogometnu legendu, već i kao čovjeka s emocijama, kontradikcijama i životnom snagom, čiji su izrazi lica, geste i poznate rečenice ušli u kolektivnu memoriju.
Nastavite čitati nakon oglasa
Da je riječ o trajnijem i autentičnom uspjehu, potvrđuje činjenica da je monodrama „Ćiro“ već godinama jedna od najgledanijih u regiji, a 300. izvedba u Kerempuhu dodatno potvrđuje njezinu popularnost i trajnu vrijednost. Svaka nova izvedba podsjeća publiku koliko su sport, kultura i humanost neraskidivo povezani, ostavljajući istovremeno dubok emotivni trag i nasljeđe koje nadilazi same nogometne uspjehe.
U večeri koja obećava tišinu između tonova jednako snažnu kao i samu glazbu, pozornica Satiričkog kazališta Kerempuh ponovno će postati mjesto susreta poezije, emocije i glazbene suptilnosti, onakve kakvu je stvarao neponovljivi Leonard Cohen, čije riječi i danas odzvanjaju jednako snažno kao i u vremenu kada su prvi put izgovorene.
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi s puninom značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka početkom travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon dugih trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U studio je tog sunčanog proljetnog jutra ušla odlučno i samopouzdano, s jasnim stavom. Kasnije će mi otkriti da su njezine jutarnje budističke prakse zaslužne za energiju “poput groma” kojom je ušla u svoj dan, pa tako i na naše snimanje. Iako mi je baš ovaj detalj iz života najdugovječnije hrvatske manekenke iznimno intrigantan, cijeli životopis Zvončice Vucković djeluje poput filmskog scenarija. Dok je gledam kako se elegantno i spretno kreće ispred kamere fotoaparata u svojoj 68. godini, dok joj srebrni uvojci padaju preko očiju, a usne se šire u prepoznatljiv osmijeh, ne mogu ne pomisliti na činjenicu kako je isto činila (i pritom se dobro zabavljala) i ispred objektiva poznatih fotografa u modnim prijestolnicama poput Milana, Pariza, New Yorka… i to od svoje 16. godine. Iako je nesuđena balerina u modi završila sasvim slučajno, ni danas ne pokazuje znakove usporavanja. Štoviše, zagrebačka je manekenka svom setu vještina posljednjih godina pripisala i glumu, pa ćemo je tako (ponovno) gledati u trećoj sezoni serije “Ljeto bez mrlja”. Iza nje su i opereta “Vesela udovica”, pa čak i film “Ratovi zvijezda: Posljednji Jedi”, što samo potvrđuje činjenicu da godine ne znače baš ništa.
Dok s nestrpljenjem iščekujemo nove čarobne nastavke i serijske adaptacije u produkciji HBO, pravo je vrijeme da se prisjetimo filmskog fenomena koji je obilježio čitavu jednu generaciju – serijala o dječaku čarobnjaku nastalog iz pera J. K. Rowling. Iza raskošne filmske čarolije, monumentalne produkcije i nezaboravnih likova krije se niz zanimljivih, često manje poznatih činjenica koje dodatno produbljuju razumijevanje ovog kulturnog fenomena.
Sudeći prema fotografijama koje je podijelila na svom Instagram feedu, riječ je o putovanju ispunjenom opuštenim šetnjama, istraživanjem znamenitosti i uživanjem u vrhunskoj hrani i vinima.