Nacionalno kazalište Katalonije 11. i 12. travnja, s početkom u 19 sati gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih, u sklopu projekta Kazalište bez granica. Riječ je o kulturnoj razmjeni između Zagreba i istaknutih europskih i svjetskih kulturnih centara.
Renomirana katalonska kazališna kuća na kazališne daske ZKM-a donosi Anu Karenjinu, Lava Nikolajeviča Tolstoja, u režiji Carme Portaceli.
Ana Karenjina u izvedbi Nacionalnog kazališta Katalonije ima čvrsta načela i odlučna je živjeti punim plućima. Prkoseći društvenim konvencijama, napušta muža i prisiljena je napustiti sina kako bi živjela svoju ljubav. U ovoj scenskoj adaptaciji Tolstojeva brutalnog romana, koju na scenu Zagrebačkog kazališta mladih donosi katalonsko kazalište, redateljica i dramaturginja Carme Portaceli spašava Anu Karenjinu od ljubavnog skandala i stavlja je na pozornicu da joj se sudi, no ovoga puta odlučna je ispričati nam što se doista dogodilo, što je doista osjećala i o čemu nitko, osim možda Tolstoja, nije razmišljao. Glume: Jordi Collet, Andie Dushime, Borja Espinosa, Eduard Farelo, Ariadna Gil, Miriam Moukhles, Bernat Quintana i Bea Segura.
U podjeli je i glumačka zvijezda katalonske kinematografije – Ariadna Gil, u Španjolskoj poznata kao glumica za „nemoguće ulogeˮ. Prvu filmsku ulogu ostvarila je u filmu Lola (1986.), koji je odredio i njezinu budućnost. 1991. postala je poznata u filmu Amo tu cama rica, komediji s Javierom Bardemom, a poziciju je učvrstila u romantičnoj komediji Fernanda Truebe, Belle Epoque (1992.), s Penélope Cruz u glavnoj ulozi. Njezine ozbiljnije uloge pojavljuju se od devedesetih nadalje, te je pokazala da je sposobna preuzeti najteže uloge, ponajviše u Malena es un nombre de tango (1996.) i Lágrimas negras (1998.). Također je ostvarila važne kazališne produkcije u Kataloniji, kao što je, među ostalim, Galeb Antona Čehova.
Dio ove suradnje je i program razmjene pisaca, pa su tako u sklopu programa Kazalište bez granica Gabrijel Lazić i Helena Petković u Nacionalnom kazalištu Katalonije u Barceloni 2. travnja 2025. režirali koncertna čitanja tekstova hrvatskih pisaca s katalonskim glumcima koji su čitali tekstove „55 kvadrata” Ivane Vuković i „Your Love Is King” Espija Tomičića.
Uoči gostovanja „katalonske“ Ane Karenjine, u ZKM-ovoj dvorani Polanec održat će se koncertna čitanja katalonskih pisaca, za koja je ulaz slobodan.
10. travnja s početkom u 20 sati očekuje nas u scensko čitanje L’Illa deserta, Marca Artigaua i Queralt, u režiji Ferrana Dordala, a čitaju glumci ZKM-a Hrvojka Begović i Mateo Videk. L’Illa deserta je priča o momku i djevojci, o svemu što je moglo biti. Ona radi u banci, ali je nekada oslikavala grafite po gradu. On je dostavljač koji sanja o tome da postane glumac. Pričaju nam o tome tko su bili, tko su sada i tko će postati – nakon slučajnog susreta u dizalu i nesretne okolnosti da su u njemu ostali zarobljeni, susreta koji bi mogao (ili ne) zauvijek promijeniti njihove živote. Promotrite život ispričan od početka do kraja, uzimajući u obzir sve mogućnosti, sve varijable. Te iste noći, kada napokon izađu iz dizala, jedan pogrešno shvaćen broj – petica umjesto šestice – može značiti da se nikada više neće vidjeti… ili da je to početak duge priče. Tekst kroz gorko-slatku komediju promišlja o tome kako su nas slučajnosti dovele ovdje. Zbog kojih se odluka kajemo? Koliko bi nam životi bili drukčiji da smo se zaljubili ili da smo, na kraju, izabrali neki drugi put?
U petak 11. travnja s početkom u 18 sati tekst Rita,Marte Buchace, u režiji Mercè Vila Godoy čitaju glumci ZKM-a Nataša Dangubić i Dado Ćosić. Tekst postavlja teško pitanje, biste li ubili nekoga koga volite? Toni i Júlia su brat i sestra. On je izravan i odlučan, dok se ona muči s donošenjem odluka. Kada veterinar savjetuje Toniju da uspava svog psa Ritu, njegova uobičajena sigurnost u sebe se ruši. Júlia, s druge strane, ne sumnja u to što treba učiniti. No kada Toni postavi isto pitanje u vezi s njihovom bolesnom majkom, njihove odluke izazivaju obiteljsku krizu. Ovo je komedija o obitelji, odnosu između braće i sestara, vezi između majke i djeteta te o teškoći “puštanja” onih koje volimo. Istražuje što znači dostojanstveno živjeti i umirati te propituje legitimnost odlučivanja o tuđem životu.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.