Riječi, slike i snovi: Izložba plakata koja otkriva kako je vizualna kultura oblikovala naše pamćenje
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Izložba predstavlja više od 400 plakata iz privatne zbirke Petra Smiljanića, jedne od najopsežnijih i najznačajnijih kolekcija te vrste u ovom dijelu Europe, koja broji desetke tisuća primjeraka nastalih od prvih desetljeća 20. stoljeća pa sve do početka 2000-ih godina. Upravo taj široki vremenski raspon omogućuje sagledavanje plakata ne samo kao sredstva oglašavanja ili informiranja, nego kao medija koji se neprestano mijenjao, reagirao na društvene okolnosti i tehnološke uvjete, ali i služio kao poligon za eksperimentiranje generacija dizajnera i umjetnika.
Izložba je strukturirana oko četiri velike tematske cjeline koje otvaraju pogled na filmske i kazališne plakate, plakate različitih manifestacija, od političkih i sportskih događanja do sajmova, glazbenih i likovnih programa, te plakate koji funkcioniraju kao samostalna umjetnička djela. U tom smislu ona ne prikazuje samo reprezentativne radove, nego pokušava ispričati priču o samom mediju plakata, o njegovim mogućnostima i ograničenjima, o granicama koje su dizajneri svjesno pomicali ili rušili, ali i o institucijama, festivalima i kulturnim kontekstima koji su omogućili izniman kontinuitet vrhunskog grafičkog dizajna na prostoru Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije.
Posebno mjesto unutar izložbe zauzimaju filmski plakati, koji su kroz desetljeća balansirali između komercijalne funkcije i autorskog izraza. Njihova je primarna zadaća bila informirati publiku o filmu, njegovim autorima i glumcima te vizualno sugerirati žanr i atmosferu, no unutar tih zadanih okvira dizajneri su često uspijevali stvoriti upečatljive, pamtljive i konceptualno snažne vizualne interpretacije filmskog sadržaja. Sažimanjem ključnih motiva, scena i emocija u vizualne kolaže ili ilustracije, filmski plakati postajali su svojevrsni most između filma i gledatelja, a zbog tehnoloških ograničenja tiska tijekom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina ilustracija je imala dominantnu ulogu, dok se fotografija najčešće koristila u formi portreta filmskih zvijezda ili prepoznatljivih prizora.
U domaćem i regionalnom kontekstu, iznimno važnu ulogu imao je kazališni plakat, osobito od šezdesetih do osamdesetih godina, kada je upravo taj segment grafičkog dizajna postao prostor izrazite kreativne slobode i formalne inovacije. Namijenjen pretežno obrazovanoj publici, kazališni plakat nije bio opterećen tržišnim imperativima masovne privlačnosti, a istodobno je bio dovoljno distanciran od izravne političko-ideološke agitacije da omogući suptilne, ali često provokativne društvene komentare. Razvoj studentskih i eksperimentalnih kazališta, novih festivala i kazališnih institucija stvorio je plodno tlo za suradnju s dizajnerima koji su upravo kroz kazališni plakat ostvarili neka od svojih najznačajnijih djela, pri čemu se često javljaju elementi začudne, magične ili nadrealne atmosfere, kao i sudari svakodnevice i scenske iluzije.
Cjelina posvećena plakatima manifestacija dodatno naglašava snažnu povezanost dizajna i društvenih događanja koja su obilježila kulturnu i javnu povijest regije, pri čemu se plakat pojavljuje kao ključni nositelj identiteta velikih festivala, sportskih natjecanja i sajmova koji su imali transformativan utjecaj na gradove i zajednice u kojima su se odvijali. U tim radovima dizajn prestaje biti puka pratnja događaja i postaje aktivni sudionik u oblikovanju kolektivnog pamćenja, stvarajući vizualne kodove koji i desetljećima kasnije ostaju prepoznatljivi.
Završna cjelina izložbe usmjerena je na plakat kao autonomno umjetničko djelo, osobito u kontekstu šezdesetih i sedamdesetih godina, kada su brojni umjetnici koristili grafički dizajn kako bi propitivali granice umjetnosti, prirodu umjetničkog objekta i mehanizme vizualne komunikacije. U tim radovima plakat prestaje biti isključivo funkcionalan medij i postaje prostor konceptualnog istraživanja, kritike i eksperimenta, čime se dodatno potvrđuje njegova važnost unutar povijesti suvremene umjetnosti.
Izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića tako pruža uvid u samo jedan segment iznimno bogate Zbirke Smiljanić, koja obuhvaća i ključna djela vizualne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, fotografiju, grafiku, knjige te avangardne i neoavangardne časopise, a ujedno potvrđuje koliko je plakat, unatoč svojoj prolaznosti i vezanosti uz trenutak, trajno oblikovao način na koji gledamo, čitamo i razumijemo vizualni svijet oko sebe. Izložbu suorganiziraju Lauba – Kuća za ljude i umjetnost i Hrvatsko dizajnersko društvo, ostaje otvorena do 25. siječnja 2026., a kustoski tim predvođen Markom Golubom, uz asistenticu Tenu Lovrenčić i suradnju Petra Smiljanića i Dejana Kršića, potpisuje koncept koji ovu zbirku predstavlja ne samo kao arhiv prošlosti, nego kao živi, relevantni prostor dijaloga između riječi, slika i snova.
U Galeriji Kranjčar u petak, 30. siječnja, s početkom u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografija Zore i sutoni autora Maroja Vučićevića, koja publici donosi suzdržan, kontemplativan vizualni svijet nastao dugogodišnjim, tihim i posvećenim fotografskim radom.
Izložba povodom Noći muzeja donosi presjek stvaralaštva Frane Missije i vodi kroz Split, Pariz i New York viđene očima umjetnika koji je gradove pretvarao u emociju, pokret i osobni zapis
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar sinoć je otvorena izložba „TANKA – Istraživanje forme, ravnoteže i materijala kroz suvremeni autorski nakit“, kojom se javnosti prvi put predstavlja istoimena kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Riječ je o autorskom projektu koji proizlazi iz osobnog senzibiliteta autorice, njezinih iskustava u arhitekturi te dugotrajnog istraživanja odnosa između forme, materijala i tijela, a realiziran je kroz minimalistički izraz i modularnu strukturu nakita.
Velik interes publike obilježio je završetak izložbe Antonija Krasnik, prva hrvatska dizajnerica: skica za portret, koja je proteklog vikenda zatvorena u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a koju je od otvorenja 6. prosinca 2025. godine razgledalo više od osam tisuća posjetitelja, čime je potvrđena snažna potreba publike za ponovnim čitanjem i vrednovanjem zaboravljenih poglavlja nacionalne povijesti dizajna.
U rasprodanoj Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, pred publikom koja je do posljednjeg mjesta ispunila prostor, premijerno je izvedena predstava „MARE #ženamajkaglumica“, snažna i duboko osobna kazališna ispovijest koja je publiku vodila kroz čitav spektar emocija – od iskrenog smijeha do tišine ispunjene suzama.
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar 21. siječnja otvara se izložba TANKA, prva kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Kolekcija je rezultat autoričinog intimnog izraza, spajajući osobna iskustva, emocije i arhitektonsku preciznost.
Postoje trenuci u adventskom vremenu kada grad na trenutak uspori, kada se buka svakodnevice utiša, a prostor ispuni nečim suptilnijim, gotovo nevidljivim – emocijom, sjećanjem i tihom nostalgijom. Upravo se takav trenutak sinoć dogodio u samom srcu Zagreba, u Prolazu Oktogon, gdje je svečano otvorena umjetnička instalacija „Prvi snijeg“, autorski projekt Saše Šekoranje, jednog od najprepoznatljivijih domaćih umjetnika čiji rukopis već desetljećima oblikuje način na koji doživljavamo estetiku blagdana.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.