Riječi, slike i snovi: Izložba plakata koja otkriva kako je vizualna kultura oblikovala naše pamćenje
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Izložba predstavlja više od 400 plakata iz privatne zbirke Petra Smiljanića, jedne od najopsežnijih i najznačajnijih kolekcija te vrste u ovom dijelu Europe, koja broji desetke tisuća primjeraka nastalih od prvih desetljeća 20. stoljeća pa sve do početka 2000-ih godina. Upravo taj široki vremenski raspon omogućuje sagledavanje plakata ne samo kao sredstva oglašavanja ili informiranja, nego kao medija koji se neprestano mijenjao, reagirao na društvene okolnosti i tehnološke uvjete, ali i služio kao poligon za eksperimentiranje generacija dizajnera i umjetnika.
Izložba je strukturirana oko četiri velike tematske cjeline koje otvaraju pogled na filmske i kazališne plakate, plakate različitih manifestacija, od političkih i sportskih događanja do sajmova, glazbenih i likovnih programa, te plakate koji funkcioniraju kao samostalna umjetnička djela. U tom smislu ona ne prikazuje samo reprezentativne radove, nego pokušava ispričati priču o samom mediju plakata, o njegovim mogućnostima i ograničenjima, o granicama koje su dizajneri svjesno pomicali ili rušili, ali i o institucijama, festivalima i kulturnim kontekstima koji su omogućili izniman kontinuitet vrhunskog grafičkog dizajna na prostoru Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije.
Posebno mjesto unutar izložbe zauzimaju filmski plakati, koji su kroz desetljeća balansirali između komercijalne funkcije i autorskog izraza. Njihova je primarna zadaća bila informirati publiku o filmu, njegovim autorima i glumcima te vizualno sugerirati žanr i atmosferu, no unutar tih zadanih okvira dizajneri su često uspijevali stvoriti upečatljive, pamtljive i konceptualno snažne vizualne interpretacije filmskog sadržaja. Sažimanjem ključnih motiva, scena i emocija u vizualne kolaže ili ilustracije, filmski plakati postajali su svojevrsni most između filma i gledatelja, a zbog tehnoloških ograničenja tiska tijekom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina ilustracija je imala dominantnu ulogu, dok se fotografija najčešće koristila u formi portreta filmskih zvijezda ili prepoznatljivih prizora.
U domaćem i regionalnom kontekstu, iznimno važnu ulogu imao je kazališni plakat, osobito od šezdesetih do osamdesetih godina, kada je upravo taj segment grafičkog dizajna postao prostor izrazite kreativne slobode i formalne inovacije. Namijenjen pretežno obrazovanoj publici, kazališni plakat nije bio opterećen tržišnim imperativima masovne privlačnosti, a istodobno je bio dovoljno distanciran od izravne političko-ideološke agitacije da omogući suptilne, ali često provokativne društvene komentare. Razvoj studentskih i eksperimentalnih kazališta, novih festivala i kazališnih institucija stvorio je plodno tlo za suradnju s dizajnerima koji su upravo kroz kazališni plakat ostvarili neka od svojih najznačajnijih djela, pri čemu se često javljaju elementi začudne, magične ili nadrealne atmosfere, kao i sudari svakodnevice i scenske iluzije.
Cjelina posvećena plakatima manifestacija dodatno naglašava snažnu povezanost dizajna i društvenih događanja koja su obilježila kulturnu i javnu povijest regije, pri čemu se plakat pojavljuje kao ključni nositelj identiteta velikih festivala, sportskih natjecanja i sajmova koji su imali transformativan utjecaj na gradove i zajednice u kojima su se odvijali. U tim radovima dizajn prestaje biti puka pratnja događaja i postaje aktivni sudionik u oblikovanju kolektivnog pamćenja, stvarajući vizualne kodove koji i desetljećima kasnije ostaju prepoznatljivi.
Završna cjelina izložbe usmjerena je na plakat kao autonomno umjetničko djelo, osobito u kontekstu šezdesetih i sedamdesetih godina, kada su brojni umjetnici koristili grafički dizajn kako bi propitivali granice umjetnosti, prirodu umjetničkog objekta i mehanizme vizualne komunikacije. U tim radovima plakat prestaje biti isključivo funkcionalan medij i postaje prostor konceptualnog istraživanja, kritike i eksperimenta, čime se dodatno potvrđuje njegova važnost unutar povijesti suvremene umjetnosti.
Izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića tako pruža uvid u samo jedan segment iznimno bogate Zbirke Smiljanić, koja obuhvaća i ključna djela vizualne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, fotografiju, grafiku, knjige te avangardne i neoavangardne časopise, a ujedno potvrđuje koliko je plakat, unatoč svojoj prolaznosti i vezanosti uz trenutak, trajno oblikovao način na koji gledamo, čitamo i razumijemo vizualni svijet oko sebe. Izložbu suorganiziraju Lauba – Kuća za ljude i umjetnost i Hrvatsko dizajnersko društvo, ostaje otvorena do 25. siječnja 2026., a kustoski tim predvođen Markom Golubom, uz asistenticu Tenu Lovrenčić i suradnju Petra Smiljanića i Dejana Kršića, potpisuje koncept koji ovu zbirku predstavlja ne samo kao arhiv prošlosti, nego kao živi, relevantni prostor dijaloga između riječi, slika i snova.
Postoje trenuci u adventskom vremenu kada grad na trenutak uspori, kada se buka svakodnevice utiša, a prostor ispuni nečim suptilnijim, gotovo nevidljivim – emocijom, sjećanjem i tihom nostalgijom. Upravo se takav trenutak sinoć dogodio u samom srcu Zagreba, u Prolazu Oktogon, gdje je svečano otvorena umjetnička instalacija „Prvi snijeg“, autorski projekt Saše Šekoranje, jednog od najprepoznatljivijih domaćih umjetnika čiji rukopis već desetljećima oblikuje način na koji doživljavamo estetiku blagdana.
Povijest umjetnosti često pamti velika imena, dok tihe, ali ključne figure ostaju u sjeni. Jedna od njih je Lina Crnčić-Virant – umjetnica čiji je opus desetljećima bio prisutan, ali nedovoljno viđen. Izložba i istoimeni katalog Intimno i javno donose prijeko potrebnu reinterpretaciju njezina stvaralaštva, otvarajući prostor za novu, slojevitiju percepciju njezina umjetničkog i društvenog doprinosa.
Završilo je osmo izdanje Art Zagreba, središnjeg hrvatskog sajma suvremene umjetnosti, koje se ove godine po prvi put održalo u prostoru Oktogona Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu i predstavilo iznimno bogat i raznovrstan programski i izložbeni sadržaj. Posjetitelji su imali priliku razgledati radove više od pedeset umjetnika, sudjelovati u aukciji, panelima i predavanjima, pronaći rijetke publikacije te odabrati poseban blagdanski dar za pod bor.
Atelijer Meštrović ponovno je otvoren nakon godina obnove, koju je pokrenula potreba da se prostor osnaži i obnovi nakon potresa, a tijekom koje je svaki kutak pažljivo prilagođen kako bi prostor ponovno zaživio i omogućio posjetiteljima intiman susret s umjetnikovim životom i opusom. Sada, s novim stalnim postavom, posjetitelji mogu uroniti u ambijent atelijera u kojem je Ivan Meštrović živio i stvarao, doživjeti njegovu umjetnost izbliza i otkriti priče koje se kriju iza svake skulpture.
Zagreb je sinoć dobio novi razlog za sjaj u predblagdanskom ozračju, kada je u elegantnom i pomalo mističnom prostoru Oktogona Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti otvoren Art Zagreb 2025., osmo izdanje najvažnijeg hrvatskog sajma suvremene umjetnosti. Do nedjelje, 14. prosinca, prostor nekadašnje Prve hrvatske štedionice pretvara se u živuću scenu kreativnosti i inspiracije, mjesto na kojem se prošlost i budućnost spajaju u jedinstvenom iskustvu. Oktogon, sa svojim visokim stropovima, brušenim kamenim zidovima i nekadašnjim bankarskim šuštanjem kovanica, sada odjekuje žamorom posjetitelja, klikom fotoaparata i diskusijama o umjetnosti, stvarajući ambijent u kojem svaki kutak nosi novu priču i vizualno iznenađenje.
U ambijentu Memorijalne zbirke Jozo Kljaković, prostoru koji već desetljećima čuva duh likovne tradicije Zagreba, jučer je održana pop-up izložba koja je privukla pažnju ljubiteljica mode, umjetnosti i snažnih vizualnih priča. Pod naslovom “Etna Maar – 20 godina snage, elegancije, transformacije”, izložba je obilježila dva desetljeća stvaralačkog puta dizajnerice Andrijane Subotič Pjajčik, žene čiji je modni izričaj obilježio hrvatsku scenu i ostavio prepoznatljiv, neizbrisiv trag.
Krajem godine zagrebački Oktogon pretvara se u epicentar suvremene umjetnosti. Od 11. do 14. prosinca, Art Zagreb 2025 vraća se kao događaj koji nadilazi klasični sajam — postaje mjesto susreta ideja, vizija i ljudi koji umjetnost žive i misle.
