Pjesme o prekidu nemaju jednostavan obrazac, jer prekidi sami po sebi nemaju jednostavan obrazac. Dobro, možda se uklapaju u tri ili četiri jednostavna obrasca, ali govorimo o prilično radikalnim krajnostima osjećaja: jesi li sretan, jesi li tužan? Jesi li prekinuo ili si ostavljen? Želiš li svog partnera natrag ili ga nikada više ne želiš vidjeti?
Himne o prekidu su komplicirane stvari koje obuhvaćaju cijeli spektar emocija. Tu su tuga i žalost, koje su svakako klasične ali su neke pravednički krici radosti koji označavaju kraj loše veze. Druge su promišljena razmišljanja o ljudskim povezanostima. A neke pomalo toksične pjesme govore o tome kako spaliti sam koncept ljubavi do temelja.
1. ‘I’d Rather Go Blind’ by Etta James
U ovoj sjajnoj pjesmi s albuma “Tell Mama” iz 1968., James tvrdi da bi radije izgubila vid nego gledala kako joj ljubav odlazi. Štoviše, osjeća se bespomoćno: primijeti kako joj muškarac flerta s drugom djevojkom i u tom trenutku shvati da je, bez obzira koliko se brinula za njega, njihova veza gotova.
2. ‘Somebody That I Used to Know’ by Elliott Smith
Gotye možda jest postigao uspjeh s pjesmom istog imena, ali Gotye ne doseže dubine slomljenog srca kao Elliott Smith. Nitko ne doseže.
Nastavite čitati nakon oglasa
3. ‘I Will Always Love You’ by Whitney Houston
Dolly Parton napisala je i snimila ovu pjesmu 1973. godine kao oproštaj za svog mentora i zaštitnika, Portera Wagonera, a kasnije ju je reprizirala u filmskom mjuziklu iz 1982., ”The Best Little Whorehouse in Texas.”
Iako su obje verzije dosegle vrh country glazbenih ljestvica, pjesma je doživjela svoj kulturni vrhunac u epohalnoj verziji Whitney Houston iz 1991. s glazbenog zapisa filma ”The Bodyguard”; tada je bila najprodavaniji američki singl u povijesti.
Nastavite čitati nakon oglasa
4. ‘Neither One of Us’ by Gladys Knight & the Pips
S nadimkom “Kraljica soula”, kroz srceparajuću, sporu i promišljeno melodiju, pjeva o bolnom kraju svoje veze. Pjesma je autopsija mrtvog saveza ispričana iz perspektive žene koja je shvatila da ljubav ne može spasiti toksičan odnos. “Zbogom, ljubavi moja, zbogom”, završno pjeva, dok se prepoznatljivi odjek Pipsove fraze zadržava u zraku poput duševnih jecaja zaljubljenog duha.
5. ‘You’ve Lost That Lovin’ Feelin’ by the Righteous Brothers
Ljubav udara u zid – konkretno, u zaštitni znak producenta Phila Spectora “Zid zvuka” – u ovoj žalosti blue-eyed soula, najemitiranijoj pjesmi u 20. stoljeća na radiju i televiziji. Koautori pjesme su Spector te hit-makeri Barry Mann i Cynthia Weil iz Brill Buildinga.
Nastavite čitati nakon oglasa
6. ‘Someone Like You’ by Adele
Adele je praktički napisala knjigu o baladama o prekidu, a njezin katalog odražava glazbeno putovanje kroz faze žalovanja. “Someone Like You”, međutim, prikazuje Adele u najporaženijoj i najtužnijoj verziji dok se pokušava ponovno povezati s izgubljenom ljubavi, ali nailazi na hladan zid stvarnosti: on je već krenuo dalje.
Nastavite čitati nakon oglasa
7. All Too Well by Taylor Swift
Na originalnom izdanju albuma “Red”, pjesma “All Too Well” bila je pjesma o mladoj ljubavi koja je krenula po zlu. Ali kad je Taylor Swift, sada zrelija i mudrija, ponovno posjetila album 2021. nakon albuma “Folklore”, pretvorila je pjesmu u remek djelo.
8. ‘Back to Black’ by Amy Winehouse
Preminula pjevačica i tekstopisac često je pjevala o ovisnosti, depresiji i srčanoj boli, ali nigdje to nije učinila brutalnije nego u ovoj turobnoj pjesmi, koja je dala naslov njezinom albumu iz 2007. godine. Winehouse je napisala ovaj hit singl o tome kako se vraća lošim navikama nakon vrlo javnog prekida sa suprugom Blakeom Fielderom-Civilom.
9. ‘The Tracks of My Tears’ by Smokey Robinson and the Miracles
Smokey možda, doista, “bude svjetlo zabave”, ali “duboko u sebi je tužan,” ljudi. Kao i kod najboljih soul pjesama za plakanje, “Tracks” prekrasno izražava bol zbog propuštene ljubavi.
10. ‘Ex-Factor’ by Lauryn Hill
“Doo Wop (That Thing)” možda je bio glavni singl s Lauryn Hillinog solo debija nakon Fugeesa – višestruko nagrađivanog albuma“The Miseducation of Lauryn Hill” iz 1998. godine – ali upravo je lagana, predivna pjesma “Ex-Factor”postala pravi hit. Savršeno pikantna, žudi za promjenom iako zna da to nije moguće, odzvanja frustracijom.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
Pulska Arena sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a Severinin koncert u sklopu aktualne turneje „Ja samo pjevam“ potvrdio je da njezina koncertna priča u ovom trenutku nadilazi klasični okvir velikog estradnog nastupa i sve se više oblikuje kao pažljivo koncipirana glazbena produkcija u kojoj su interpretacija, orkestralni zvuk, vizualni identitet i odnos s publikom ravnopravno uključeni u konačni doživljaj.
Nasljeđe jednog od najutjecajnijih europskih redatelja suvremene kinematografije nastavlja živjeti upravo ondje gdje je godinama nastajala nova generacija filmskih autora, jer će ovogodišnje izdanje Sarajevo Film Festivala kroz program Posvećeno: Béla Tarr u Sarajevu odati počast slavnom mađarskom redatelju, scenaristu i filmskom pedagogu Béli Tarru, čije je djelovanje ostavilo dubok trag ne samo u europskom autorskom filmu nego i u obrazovanju mladih redatelja iz cijelog svijeta.
Nakon što je posljednjih mjeseci predstavio singlove "End the Party" i "Sedated", hrvatski glazbenik Baby Lasagna nastavlja graditi iščekivanje svog novog studijskog albuma objavom pjesme "Face On Your Phone", izdanja koje se po zvuku i tematici izdvaja kao jedno od njegovih najosobnijih i najizravnijih dosad. Novi singl donosi snažan spoj modernog metal zvuka, prepoznatljivih melodijskih dionica i energične produkcije, dok u središte priče stavlja problem online nasilja, javne izloženosti i posljedica koje anonimnost na društvenim mrežama može ostaviti na pojedinca.
Nakon što je pjesma 'Nisam kriva ja' ('Bezosjećajna') u samo šest dana od premijere prikupila nekoliko milijuna pregleda na YouTubeu, Severininim društvenim mrežama i streaming platformama, Severina nastavlja svoje glazbeno putovanje kroz najavljenu trilogiju. Ovoga puta predstavlja 'Pozovi me ti' ('Anksiozna'), drugu pjesmu u konceptualno povezanoj cjelini koja kroz tri različita emotivna stanja donosi tri snažne priče o ljubavi, gubitku i suočavanju sa samim sobom.
Vodice će u prvoj polovici kolovoza ponovno potvrditi status jednog od najatraktivnijih ljetnih glazbenih odredišta na hrvatskoj obali. Klub La Playa pripremio je ekskluzivni koncertni program “Big Five”, koji će tijekom deset dana okupiti pet izvođača koji posljednjih godina dominiraju regionalnom glazbenom scenom. Na pozornicu će redom stati Senidah, Voyage, Jala Brat i Buba Corelli, Severina te Grše, a organizatori očekuju tisuće posjetitelja iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije te drugih europskih zemalja.
Carl Cox ponovno potvrđuje zašto ga svjetska elektronička scena već desetljećima smatra jednim od svojih najvažnijih i najutjecajnijih protagonista, a njegov skorašnji nastup u Cave Romane kraj Vinkurana predstavlja jedan od najiščekivanijih glazbenih događaja ovog ljeta u Hrvatskoj. Nakon što je pulska Arena ugostila spektakularni nastup Black Coffeeja, interes ljubitelja elektroničke glazbe usmjerio se prema jedinstvenom istarskom kamenolomu koji će ovoga petka postati pozornica za nastup čovjeka čije je ime već više od tri desetljeća sinonim za vrhunsku techno i house glazbu. Rasprodane ulaznice više od tri tjedna prije održavanja događaja pokazale su kako Carl Cox ni nakon više od trideset godina karijere ne gubi status globalne glazbene institucije, već naprotiv, ostaje izvođač čiji se nastupi smatraju posebnim iskustvom koje nadilazi klasičan koncert ili DJ set.
Glumica je priznala da je zahvaljujući ulozi u filmu Couture shvatila kako žena može biti posvećena svojoj djeci, a pritom ne zanemariti vlastiti emocionalni život.
Dua Lipa istaknula je kako je riječ o ostvarenju dugogodišnje ideje koja se prirodno nadovezuje na njezin književni klub Service95, kroz koji već godinama preporučuje knjige i razgovara s autorima.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
