Nova pjesma Marijane Soldo mogla bi vas podsjetiti na nekoga koga odavno ne spominjete

Marijana Soldo u umjetnost nije ušla kroz glazbu. Akademska je slikarica, magistrica slikarstva i profesorica likovne kulture, a njezin je dosadašnji rad prije svega vezan uz likovnu umjetnost. Posebno mjesto u njezinu stvaralaštvu zauzimaju sakralni motivi, dok se njezina djela danas nalaze u različitim objektima, umjetničkim prostorima i privatnim domovima u regiji i izvan nje. Nakon godina izražavanja bojom, potezom i slikom, posljednjih je godina otvorila još jedan prostor vlastitog stvaralaštva i počela ozbiljnije graditi autorski glazbeni put.

Taj put do sada čine pjesme „Vrati mi ljubav“, „Nedostajem sebi“ i „Dušo moja“, a „Pepeo“ dolazi kao četvrti singl kojim nastavlja suradnju s autorom dr. Feđom Imamovićem i produkcijskom kućom DreamLab, iza koje stoje Imamović i glazbenik Josip Čolić. Dosadašnje pjesme povezuje usmjerenost prema emotivnim temama i tekstovima u kojima se ljubav ne prikazuje samo kroz njezine sretne trenutke. Marijanu zanimaju i gubitak, čežnja, udaljavanje, traženje sebe nakon odnosa i ono što čovjek nosi sa sobom kada određeno životno razdoblje završi.

Upravo iz takvog prostora nastao je „Pepeo“. Sam naslov na prvi pogled upućuje na kraj, jer pepeo ostaje nakon što nešto izgori. U pjesmi je, međutim, ta slika postavljena drugačije. Postoje odnosi koji završe, riječi koje više nikada neće biti izgovorene i ljudi čiji se putevi razdvoje, ali ono što je jednom bilo stvarno ne nestaje istoga trenutka kada nestane odnos. Uspomena može ostati godinama, ponekad skrivena toliko duboko da je čovjek gotovo zaboravi, sve dok je neka pjesma, mjesto, miris ili sasvim običan prizor ponovno ne vrati.

„Za mene je ‘Pepeo’ jedna od onih pjesama koje ne možeš samo otpjevati. Moraš je proživjeti. Govori o osjećaju koji mnogi poznaju, o trenutku kada shvatiš da nešto možda jest završilo, ali da to ne znači da je prestalo biti dio tebe. Neke osobe, neki trenuci i neke ljubavi jednostavno ostanu u nama“, kaže Marijana Soldo.

Takva tema traži drukčiju interpretaciju od pjesme koja počiva na velikim vokalnim efektima. Marijanin čist i nježan glas u „Pepelu“ prati sadržaj teksta i njegovu emocionalnu promjenu. Ne pokušava nadglasati riječi niti pjesmu pretvoriti u demonstraciju vokalnih mogućnosti. Interpretacija ostaje suzdržana ondje gdje priča traži intimnost, a raste zajedno s emocijom kada pjesma dolazi do svojih snažnijih trenutaka.

Takav pristup povezan je i s načinom na koji Marijana razmišlja kao slikarica. U likovnom djelu navikla je graditi cjelinu kroz odnos boje, kompozicije, svjetla i detalja, a sličnu preciznost pokušava prenijeti i u glazbu. Za nju pjesma nije odvojena od teksta koji pjeva. Melodija može biti privlačna, ali izvođačica mora razumjeti riječi i pronaći vlastiti odnos prema njima kako bi ih mogla uvjerljivo prenijeti publici.

„Slikarstvo me naučilo da ništa u umjetnosti ne bi trebalo biti slučajno. Svaka boja, svaki potez i svaki detalj imaju svoje mjesto. Isti odnos imam i prema pjesmi. Nije mi dovoljno otpjevati nešto samo zato što je melodija lijepa. Moram osjećati što govorim i moram znati zašto ta pjesma postoji“, objašnjava Marijana.

Autor pjesme dr. Feđa Imamović polazi od ideje da čovjek može ukloniti fizičke tragove nekog odnosa, ali time ne može jednako jednostavno ukloniti vlastito iskustvo. Fotografija se može baciti, pismo spaliti, broj izbrisati iz telefona, a grad napustiti. Sjećanje ne funkcionira prema takvim pravilima. Upravo zbog toga glazba često postaje mjesto na kojem se prošlo vrijeme iznenada ponovno pojavi.

„Možemo spaliti pismo. Možemo baciti fotografiju. Možemo otići iz grada u kojem smo nekoga voljeli i uvjeravati se da je sve završilo. Ali postoje stvari koje ne možemo pretvoriti u pepeo. Ono što je jednom stvarno postalo dio nas ostaje negdje u nama. Pjesma ima gotovo nevjerojatnu sposobnost da sve to sačuva“, govori Imamović.

Ponekad je dovoljno nekoliko poznatih taktova da se čovjek sjeti razdoblja o kojem godinama nije razmišljao. Uz pjesmu se ne vraća samo događaj, nego i niz sitnih pojedinosti koje su ga okruživale. Zato „Pepeo“ uspomenu ne tretira kao nešto statično i spremljeno u prošlosti, nego kao iskustvo koje se može ponovno javiti onda kada ga najmanje očekujemo.

„U tome je za mene najveća snaga glazbe. Život se mijenja, ljudi odlaze, odnosi završavaju, mjesta više nisu ista. Ali pjesma ostaje. I kad je ponovno čuješ, ona ti u nekoliko minuta može vratiti cijeli jedan dio života“, dodaje Imamović.

Suradnja Marijane Soldo s Imamovićem i DreamLabom od početka je zamišljena kao dugoročniji autorski projekt, a ne kao niz međusobno nepovezanih singlova. U središtu tog rada nalazi se klasično shvaćanje pjesme kao cjeline u kojoj tekst, melodija, aranžman i interpretacija moraju pripadati istoj priči. Takav pristup ide protiv logike prema kojoj pjesma mora otkriti sve svoje adute u prvih nekoliko sekundi kako bi zadržala pažnju slušatelja na digitalnim platformama i društvenim mrežama.

Imamović smatra da promjene u načinu slušanja glazbe ne znače da je publika izgubila potrebu za tekstovima u kojima može pronaći vlastita iskustva. Ljudi danas do pjesama dolaze drugačije nego prije deset ili dvadeset godina, ali teme zbog kojih se uz njih vežu nisu se bitno promijenile.

„Često se govori da publika danas nema strpljenja za ozbiljne tekstove, ali ja ne vjerujem u to. Ljudi možda konzumiraju sadržaj brže nego prije, ali njihove emocije nisu postale površnije. Ljudi i dalje vole, gube, čekaju, pate, nadaju se i nose uspomene. Ako im ponudite pjesmu koja zaista govori o nečemu što su i sami osjetili, oni će je prepoznati“, kaže Imamović.

Marijanine prve četiri pjesme pritom se mogu čitati kao različita poglavlja iste autorske priče. „Vrati mi ljubav“ označila je početak njezina profesionalnog glazbenog rada, dok je „Nedostajem sebi“ otvorila temu odnosa u kojem osoba, pokušavajući sačuvati ljubav, postupno izgubi kontakt s vlastitim potrebama i identitetom. „Dušo moja“ donijela joj je i festivalsko iskustvo, jer je s tom skladbom stigla do finala festivala Biser Jadrana među 25 odabranih skladbi od više od 140 prijavljenih.

S „Pepelom“ se perspektiva ponovno mijenja. Ovdje više nije u prvom planu pokušaj da se nešto vrati ili popravi. Pjesma se bavi onim što dolazi poslije, kada se čovjek mora pomiriti s činjenicom da određene stvari pripadaju prošlosti, ali istodobno otkriva da ih nije moguće jednostavno izbrisati iz vlastitog života. Između zaborava i stalnog vraćanja postoji prostor u kojem uspomena ostaje bez potrebe da se prošlost ponovno živi. Upravo se u tom prostoru kreće nova pjesma.

Marijana Soldo sa suradnicima trenutačno radi na široj autorskoj cjelini koja bi trebala završiti albumom od devet pjesama. Dosadašnja četiri singla već daju prilično jasnu sliku glazbenog smjera koji želi razvijati. U središtu su tekstovi o odnosima i unutarnjim stanjima, melodije koje ostavljaju dovoljno prostora riječima te vokal koji se oslanja na čistoću tona i emotivnu interpretaciju.

Za Marijanu je taj proces istodobno nastavak onoga što već godinama radi u slikarstvu. Promijenio se medij, ali potreba da osobni doživljaj dobije oblik ostala je ista. Na platnu se taj doživljaj pretvara u boju i kompoziciju, a u pjesmi u glas, riječ i melodiju. „Pepeo“ se upravo na toj granici između slike i zvuka prirodno uklapa u njezin dosadašnji umjetnički rad.

Nova pjesma na kraju ostavlja jednostavnu misao koja se provlači kroz cijelu priču. Neke ljubavi završe i ljudi nastave živjeti odvojene živote. Vrijeme promijeni okolnosti, izbriše pojedinosti i udalji nas od onoga što smo nekada bili. Ipak, postoje iskustva koja se ne mogu spaliti zajedno s pismima i fotografijama. Od njih možda ostane samo trag, ali upravo taj trag ponekad je dovoljan da se, nakon mnogo godina i nekoliko poznatih taktova, ponovno sjetimo svega.