Božićni običaji diljem svijeta: Od govora kraljevske obitelji do talijanske vještice

Kićenje božićnog drvca, darivanje dobre djece i stolovi bogati tradicionalnom hranom standardni su božićni običaji. Svaka država ipak ima svoje božićne običaje, koji tu zemlju čine unikatnom.

U Velikoj Britaniji pripreme za Božić započinju hranom, slanjem božićnih čestitki, ukrašavanjem kuća i pripremom darova. Na sam Badnjak čarape se vješaju na rubove kreveta ili na dimnjak, gdje im Djed Božićnjak ostavlja darove. Božić započinje otvaranjem darova i ručkom. Nakon bogatog ručka tradicionalno se prati kraljevska božićna poruka. Za vrijeme božićne večere običaj je poslužiti božićni puding od šljiva u kojima se nalazi neko “blago”.

Velika Britanija prva je država koja je kao božićni ukras počela koristiti imelu. Štoviše, tradicija ljubljenja ispod imele započela je u 18. stoljeću u Engleskoj, a brzo se proširila ostatkom svijeta. Počevši kao običaj među nižim slojevima društva, proširila se na sve društvene klase, postajući univerzalni blagdanski ritual. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi. U Covent Gardenu sam Djed Božićnjak (“Father Christmas”) pali svjetiljke, a na poznatom trgu Trafalgar Square nalazi se i bogato okićen bor, i naravno, imela.

Božićni običaji u Francuskoj uključuju čokoladnu tortu i čarape pokraj kamina

U Francuskoj na Badnjak djeca ostavljaju svoje čarape pokraj kamina kako bi im Djed Božićnjak (“Pere Noel”) donio darove. Na sjeveru Francuske djeca dobivaju darove 6. prosinca, na dan Sv. Nikole.

Postoji stara francuska narodna priča o troje djece koja se izgube i zarobi ih zli mesar – Père Fouettard. Sveti Nikola ih srećom spašava, zbog čega je postao zaštitnikom djece. Svake godine u noći prije 6. prosinca, djeca ostavljaju čizmu ili cipelicu Svetom Nikoli, koji dobroj djeci u njih stavlja poklone, slatkiše i medenjake, dok Père Fouettard nestašnoj djeci ostavlja komade ugljena.

Francuzi rade čokoladnu tortu u obliku debla koju nazivaju “La Buche De Noel” (“Yule deblo”). Takvo deblo potječe iz poganskih vremena, kada su ga spaljivali da bi otjerali zle duhove. Torta se uz ostalu hranu služi za vrijeme Le reveillon, vrlo kasne večeri nakon polnoćke na Badnjak. Glavno jelo drugačije je u svakom dijelu Francuske. Tako se u Alsaceu servira guska, u Burgundiji purica s kestenima, dok Parižani slave uz kamenice i paštetu od guščje ili pačje jetre.

U Francuskoj, božićno drvce prvi put se pojavilo u Alsaceu 1521. godine. Drvo, prekriveno crvenim jabukama i svjetlima, simboliziralo je dolazak Krista: “svjetlo koje osvjetljava svijet”.

Božićni običaji u Italiji karakteristični po La Befani

U Italiji božićno vrijeme traje tri tjedna. Tjedan dana prije Božića djeca idu od kuće do kuće obučeni kao pastiri, pjevajući božićne pjesme. Za Badnjak je karakterističan panettone, kruh u obliku torte.

Na Božić u podne, papa blagoslivlja prisutne na vatikanskom trgu.

Za razliku od večere na Badnjak, božićni ručak obično se bazira na mesu. Božićni ručak započinje klasičnim predjelom koji uključuje sušene mesne delicije, salame, fine talijanske sireve, masline, artičoke i još mnogo toga. Prvo jelo je tjestenina koja varira po regijama. U južnoj i središnjoj Italiji, pečena tjestenina je neizostavna. U sjevernoj Italiji, Lasagne Bolognese i punjena tjestenina poput manikota i raviola tradicionalna su božićna jela. Slijedi glavno jelo – meso. Pečena teletina ili piletina, kobasice ili govedina uobičajena su glavna jela za Božić.

Talijani slave Bogojavljenje, ili popularniju folklornu verziju La Befanu.

Bogojavljenje je nacionalni praznik u Italiji i označava službeni kraj božićne sezone.

U biblijskoj tradiciji blagdana Bogojavljenja, Tri Mudraca dolaze u Betlehem noseći darove za malog Isusa dvanaestog dana Božića.

Međutim, u popularnoj verziji priče, priča ide da su mudraci pozvali vješticu da im se pridruži na putovanju kako bi donijeli darove malome Isusu.

Ona je prvotno odbila zbog obaveza u kući, ali zatim je pokušala krenuti za njima. Ne uspijevajući pronaći Isusa, dobroćudna Befana je darove dala drugoj djeci.

Unatoč tome što je zasjenjena modernom tradicijom Djeda Božićnjaka, talijanska djeca obožavaju La Befanu. Ostavljaju svoje čarape u iščekivanju darova u noći između 5. i 6. siječnja.

U Švedskoj odmor je poprilično dug

Božić u Švedskoj je poznat kao “Jul”, pa svojim voljenima želite “God Jul” umjesto sretan Božić. Slavlje je uglavnom usmjereno na obitelj i provođenje vremena s voljenim osobama.

Kada započne Advent, većina Šveđana temeljito očisti svoje domove i ukrasi kuću, uključujući adventske zvijezde.

Božić počinje prilično rano u Švedskoj. “Forsta Advent”, odnosno na prvu nedjelju Adventa – četiri tjedna prije Božića.

Kao i obitelji u drugim dijelovima svijeta, mnogi Šveđani izrađuju adventske kalendare u kojima djeca mogu otvarati mala vrata i dobivati dar svaki dan.

Odmor tijekom Božića i Nove godine u Švedskoj također je iznenađujuće dug. Mnoge tvrtke omogućavaju Šveđanima da uzmu slobodno vrijeme sve do prvog tjedna siječnja.

Švedski božićni običaji danas često se stapaju s modernim božićnim proslavama koje su usvojene iz drugih dijelova svijeta. To znači da gotovo svaki dom u Švedskoj ima svoje vlastite tradicije kada je riječ o proslavi blagdanskog razdoblja.

Tradicionalna švedska božićna hrana, zajedno s švedskim ukrasima i drvcem, jedan je od najuzbudljivijih dijelova švedske proslave. Tradicionalna švedska božićna večera obično se održava na Badnju večer, odnosno 24. prosinca.

Događaj uključuje prekrasan Julbord, koji je u osnovi smörgåsbord posebno prilagođen blagdanskom razdoblju.

Smörgåsbord može uključivati ​​različitu hranu, ali jedna od najvažnijih je pečena šunka, koja se prvo kuha, zatim preljeva i peče kako bi se postigao raskošan okus.

Obrok počinje hladnom ribom i mesom, zatim idu topla jela.

Hrana na smörgåsbordu ovisit će o obitelji, ali obično se na njemu mogu pronaći švedske mesne okruglice, marinirani inćuni, kruh s grožđicama, dimljeni losos i salata od cikle.

U Rusiji Božić se slavi s voljenim osobama

U Rusiji, Badnja večer naziva se Sachyelnik. Naziv potječe od riječi “sochivo”, posebnog i simboličnog obroka napravljenog od žitarica, sjemenki, meda i orašastih plodova. Taj obrok simbolizira završetak 40-dnevnog božićnog posta kada prva zvijezda zasja na večernjem nebu na noć Sachyelnika.

U Rusiji, Božić je obiteljski praznik. Većina Rusa ga slavi s rodbinom i voljenima. Tijekom ovog vremena ljubavi i oprosta, ljudi mogu razmjenjivati božićne poklone kako bi pokazali svoju bliskost ili jednostavno učinili druge malo sretnijima.

Kada padne mrak i post završi, obitelji započinju svečani obrok. Ruski božićni obroci su raznovrsni, budući da mnogi Rusi ne pohađaju crkvu i ne pridržavaju se posta, ali i dalje slave ovaj praznik ljubavi i oprosta birajući vlastita jela. Tradicionalno, stolovi su pretrpani raznim ruskim božićnim jelima poput kiselih krastavaca, kiselih gljiva, kiselih jabuka i kiselog kupusa. Također, često se tradicionalna jela sastoje od mesnih pita, punjenja od povrća i ribe. Sbiten’ predstavlja tradicionalno rusko piće. Napravljeno od začina i meda, ovo piće bilo je uobičajeno prije nego što je čaj postao popularan u Rusiji.