Od poljskog dizajna do meksičkih eksperimenata: 6 izložbi zbog kojih ove jeseni vrijedi posjetiti Zagreb Design Week

Iako dolaze iz različitih sredina i nastaju u različitim okolnostima, predstavljene izložbe povezuje zajedničko pitanje o tome kako dizajn može odgovoriti na promjene koje oblikuju suvremeno društvo. Neke se pritom vraćaju povijesnom nasljeđu i istražuju kako vrijedne ideje preživljavaju promjene vremena, dok druge polaze od novih tehnologija, eksperimentalnih materijala ili studentskih istraživanja. Upravo u tom rasponu međunarodni program Zagreb Design Weeka pokazuje dizajn kao područje koje nije ograničeno samo na oblikovanje predmeta, nego obuhvaća način razmišljanja o proizvodnji, okolišu, društvu i svakodnevnom životu.

Poljska će se predstaviti kroz dvije izložbe nastale u suradnji s Łódź Design Festivalom i Veleposlanstvom Republike Poljske, a obje se na svoj način bave odnosom prošlosti i sadašnjosti poljskog dizajna. Izložba „Polish Design: Forms That Endure“ polazi od ideje da određeni dizajnerski oblici i ideje mogu nadživjeti vrijeme u kojem su nastali. Povijesni klasici poljskog dizajna ovdje se susreću sa suvremenim radovima koji ih ne kopiraju, nego ih ponovno čitaju kroz današnje razumijevanje forme, materijala i načina izrade.

Takav pristup posebno je zanimljiv jer pokazuje da dizajnerska baština nije nužno zatvorena u prošlosti. Predmeti nastali tijekom razdoblja koje se smatra jednim od najvažnijih poglavlja poljskog dizajna ponovno postaju polazište za suvremene autore koji u njima pronalaze ideje primjenjive i u današnjem vremenu. Kontinuitet se pritom ne ostvaruje ponavljanjem, nego reinterpretacijom, pa izložba otvara pitanje na koji način dizajn može ostati relevantan desetljećima nakon što je prvi put predstavljen.

Druga poljska izložba, „FORMA³“, usmjerena je prema suvremenoj generaciji autora i istražuje sve složeniji odnos između digitalnih tehnologija i zanatskog znanja. Predstavljeni su predmeti poput svjetiljki, posuda, dodataka i skulpturalnih formi koji nastaju lokalno, u malim serijama ili kao pojedinačni primjerci. Njihova vrijednost ne proizlazi samo iz konačnog izgleda, nego i iz procesa kroz koji su nastali.

„FORMA³“ pokazuje da tehnologija ne mora značiti udaljavanje od ruku, materijala i tradicionalnih tehnika. Digitalni alati mogu postati produžetak zanatskog procesa, omogućujući autorima da preciznije istražuju formu, razvijaju složenije strukture i stvaraju predmete koji bi tradicionalnim postupcima bili teže izvedivi. U tom smislu suvremeni digitalni zanat ne predstavlja prekid s prošlošću, nego njezin nastavak u novim uvjetima. Tradicionalno znanje i suvremena tehnologija ovdje se nadopunjuju kako bi nastale nove, lokalne i eksperimentalne forme.

Češku dizajnersku scenu predstavlja „Space to Space 2.0“, izložba odabranih studentskih radova Fakulteta multimedijskih komunikacija Sveučilišta Tomas Bata u Zlínu. Projekti nastali u različitim dizajnerskim disciplinama odražavaju interdisciplinarni karakter fakulteta i interes nove generacije autora za teme koje nadilaze klasične granice dizajnerske profesije.

Izložba je dio međunarodnog projekta Space to Space, koji fizički i mentalni prostor promatra kao područje istraživanja te povezuje stvarnost i fikciju, znanost i umjetnost. Pritom se pitanje prostora ne odnosi samo na ono što nas fizički okružuje, nego i na način na koji razumijemo vlastiti odnos prema svijetu. Pogled prema svemiru tako postaje i prilika za ponovno promišljanje života na Zemlji, posebno u trenutku kada okolišni i društveni izazovi zahtijevaju drukčije načine razmišljanja.

Upravo zato „Space to Space 2.0“ dizajn promatra kao alat koji može povezivati različita područja znanja i ponuditi human, ekološki osviješten i inovativan odgovor na sustavne promjene. Studentski radovi pritom ne nude jednu konačnu viziju budućnosti, nego otvaraju prostor za istraživanje mogućih scenarija i novih odnosa između čovjeka, tehnologije i okoliša.

Iz Čilea na Zagreb Design Week stiže „Material UnCommons“, izložba osam radova mladih dizajnera nastalih u Radionici za procese i izradu Škole dizajna Sveučilišta Diego Portales. U njezinu središtu nalazi se materijal koji se često zanemaruje, odbacuje ili smatra nevažnim za kvalitetan dizajnerski proizvod. Umjesto da se takvi materijali promatraju kao otpad, autori ih koriste kao polazište za eksperiment i pokušavaju otkriti njihove nove mogućnosti.

Projekti nastaju kroz različite niskotehnološke postupke, od lijevanja i laserskog rezanja do razvoja biomaterijala i ručnog rezbarenja. Važan dio procesa pritom nije samo odabrana tehnika, nego neposredno istraživanje samog materijala. Dizajneri kroz izradu otkrivaju njegova svojstva, ograničenja i potencijal, pa konačni oblik često proizlazi iz dijaloga između materijala i procesa.

„Material UnCommons“ zato govori i o promjeni dizajnerske perspektive. Umjesto da proizvodnja uvijek započinje od novog i posebno proizvedenog materijala, moguće je krenuti od onoga što već postoji u određenom lokalnom okruženju. Otpad, nusproizvod ili zanemareni materijal tada postaju resurs koji kroz eksperiment može dobiti novu funkciju i novu vrijednost. Takav pristup istodobno otvara pitanja održivosti, lokalne proizvodnje i mogućnosti da dizajn bude manje ovisan o složenim industrijskim sustavima.

Meksički dizajn predstavlja studentska izložba „Arido“, nastala na Institutu za arhitekturu, dizajn i umjetnost Autonomnog sveučilišta Ciudad Juárez, pod kustoskim vodstvom profesora Pabla Aldabe. Izložba okuplja radove koji kroz svakodnevne predmete istražuju funkciju, interakciju, materijal i društveni kontekst, a njihova raznolikost pokazuje koliko studentski dizajn može biti prostor za eksperimentiranje i osobno istraživanje.

Predmeti poput Portala, koji povezuje podloške i svijećnjake u dekorativnu kompoziciju, ili modularnih svijećnjaka Haloz i Pyra pokazuju kako se promjenom odnosa među jednostavnim elementima može mijenjati i način uporabe predmeta. Drugi projekti šire temu prema društvenim i materijalnim pitanjima. Magto kroz tekstil istražuje iskustvo života na granici, dok Lumoria ispituje odnos svjetlosti, pokreta i materijala.

Posebno mjesto zauzimaju projekti koji povezuju dizajn s procesom proizvodnje. Maker Mobili istražuje mogućnosti digitalne proizvodnje, dok Centrifugal Remnant pokazuje kako i ostatak materijala koji nastaje tijekom lijevanja može postati vrijedan dizajnerski element. U takvim projektima dizajn nije samo završni oblik proizvoda, nego i način na koji se promatraju proizvodni proces, materijalni ostatak i kontekst u kojem predmet nastaje.

Talijanski dio programa donosi dvije izložbe koje na različite načine govore o kontinuitetu jedne od najprepoznatljivijih dizajnerskih kultura u svijetu. „Light On MADE in ITALY“ kroz fotografije proizvoda reprezentativnih talijanskih dizajnerskih brendova prikazuje razvoj odnosa između kreativnosti, proizvodnje, obrtništva, tehnologije i održivosti.

Talijanski dizajn desetljećima je poznat po sposobnosti povezivanja snažne autorske ideje s visokom razinom izvedbe i proizvodnim znanjem. Upravo taj odnos između ideje i realizacije važan je i u ovoj izložbi. Predstavljeni proizvodi obuhvaćaju namještaj, rasvjetu, dodatke, obloge i različite materijale, a zajedno pokazuju kako se tradicija talijanskog obrtništva može nastaviti razvijati unutar suvremene industrijske proizvodnje.

Izložba pritom ne predstavlja tradiciju kao nešto nepromjenjivo, nego kao znanje koje se stalno prilagođava novim tehnologijama i potrebama. Industrijska proizvodnja i ručni rad ne pojavljuju se kao suprotstavljeni modeli, nego kao različiti dijelovi istog sustava u kojem kreativnost, tehnička stručnost i kvaliteta materijala zajedno određuju konačni rezultat.

Talijanskom segmentu pridružuje se projekt „100 vasi italiani“, koji povijest talijanskog dizajna promatra kroz jedan naizgled jednostavan i univerzalan predmet, vazu. Projekt obuhvaća razdoblje od početka 20. stoljeća do danas i okuplja radove niza istaknutih talijanskih dizajnera, među kojima su Gio Ponti, Carlo Scarpa, Vittorio Zecchin, Napoleone Martinuzzi, Fulvio Bianconi, Enzo Mari, Ettore Sottsass, Alessandro Mendini, Ugo La Pietra, Gaetano Pesce i Michele De Lucchi.

Vaza se kroz povijest dizajna pokazala kao iznimno zanimljiv predmet upravo zato što njezina osnovna funkcija ostavlja mnogo prostora za istraživanje forme. Ona može biti uporabni predmet, skulptura, eksperiment s materijalom ili komentar na određeno vrijeme i društvo. Promatrajući različite vaze kroz više od jednog stoljeća, moguće je pratiti promjene u estetskim vrijednostima, tehnologiji, načinu proizvodnje i odnosu prema funkciji.

„100 vasi italiani“ tako pokazuje kako jedan svakodnevni predmet može postati svojevrsni sažetak razvoja čitave dizajnerske kulture. Od povijesnih primjera do suvremenih interpretacija, vaza postaje prostor za istraživanje novih oblika, materijala i proizvodnih postupaka, ali i za propitivanje granice između uporabnog predmeta i umjetničkog objekta. Projekt je osmišljen za Italian Design Day 2024. pod temom „Fabbricare valore: inclusività, innovazione e sostenibilità“, a kustosi su Marco Meneguzzo i Enrico Morteo.

Šest međunarodnih izložbi na ovogodišnjem Zagreb Design Weeku zato ne predstavlja samo pregled dizajnerskih scena različitih zemalja, nego i svojevrsni razgovor o tome kamo se dizajn danas kreće. Poljska kroz svoju baštinu i suvremeni zanat pokazuje kako se povijesno znanje može povezati s novim tehnologijama, češki studentski projekti otvaraju pitanje budućih prostora i odnosa čovjeka prema okolišu, čileanski autori istražuju vrijednost zanemarenih materijala, dok meksički studenti dizajn povezuju sa svakodnevicom, lokalnim kontekstom i novim načinima proizvodnje. Talijanski projekti istodobno podsjećaju na snagu dizajnerske tradicije koja se desetljećima razvija kroz spoj kreativnosti, industrije i obrtništva.

Upravo ta različitost čini međunarodni program važnim dijelom Zagreb Design Weeka. Posjetiteljima omogućuje da dizajn ne promatraju kao jedinstvenu disciplinu s univerzalnim pravilima, nego kao područje koje se mijenja ovisno o mjestu, vremenu, materijalima, tehnologiji i društvu. Različite izložbe pritom pokazuju da budućnost dizajna ne mora nužno značiti odbacivanje prošlosti. Ona se može graditi i kroz ponovno otkrivanje zanatskog znanja, promišljanje lokalnih resursa, odgovorniji odnos prema materijalima i korištenje novih tehnologija na način koji proširuje, a ne poništava ono što je već naučeno.

Zagreb će tako tijekom šest dana postati mjesto susreta različitih dizajnerskih kultura i generacija. Na jednom će se mjestu susresti povijesni predmeti i eksperimentalni prototipovi, industrijski proizvodi i studentski projekti, ručni postupci i digitalni alati te tradicionalno znanje i ideje usmjerene prema budućnosti. Upravo kroz takav susret Zagreb Design Week međunarodni dizajn ne predstavlja samo kao izložbeni sadržaj, nego kao otvoren prostor za razmjenu ideja o tome kako oblikujemo predmete, prostor i način života koji nas okružuje.

Zagreb Design Week održava se uz potporu Grada Zagreba, Turističke zajednice grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.