Ova izložba tjera vas da usporite: Fotografije koje se ne gledaju, nego osjećaju
U Galeriji Kranjčar u petak, 30. siječnja, s početkom u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografija Zore i sutoni autora Maroja Vučićevića, koja publici donosi suzdržan, kontemplativan vizualni svijet nastao dugogodišnjim, tihim i posvećenim fotografskim radom.
Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi autora, kojom se javnosti predstavlja nakon više od petnaest godina kontinuiranog fotografskog promišljanja, tijekom kojih je razvijao osobit senzibilitet usmjeren prema prijelaznim stanjima svjetla, atmosfere i prostora.
„Fotografija me uči usporiti i sagledati život u njegovoj ljepoti i jednostavnosti“, ističe Maroje Vučićević (1974., Zagreb), novinar s više od trideset godina profesionalnog iskustva, ponajprije u području kulture. Upravo u fotografiji pronalazi prostor za osobni odmak od svakodnevice, ali i za bilježenje tihih, nenametljivih prizora – zora, sutona i trenutaka u kojima se svjetlost i ambijent stapaju u meditativno ozračje.
Izložba Zore i sutoni okuplja niz fotografija nastalih u prijelaznim dijelovima dana – u ranim jutarnjim satima, sumracima i kasnim poslijepodnevima – kada svjetlost gubi oštrinu, a prizori se postupno pretvaraju u suptilne, gotovo introspektivne zapise atmosfere. Vučićevićev interes usmjeren je prema onome što ostaje izvan jasne vidljivosti: magli i sumaglici, refleksijama, dugim ekspozicijama te tihim odnosima svjetla i prostora. Bez obzira na to bilježi li urbane vizure Zagreba, planinske obrise, rijeke ili jezera, autor ne pristupa prostoru dokumentarno, već ga oblikuje kao emocionalni pejzaž, kao vizualni odraz unutarnjeg doživljaja.
Nastavite čitati nakon oglasa
U predgovoru izložbe kustosica i povjesničarka umjetnosti Marija Tonković naglašava kako postoje trenuci u kojima svijet ne traži tumačenje, nego prisutnost. „To su prijelazi dana, maglovita jutra i sumraci u kojima oblici gube oštrinu, a ambijent postaje prigušen. Tada pogled ne traži granice, nego ozračje. Upravo se u toj zoni između viđenoga i naslućenoga otvara okvir fotografije koja ne prikazuje, nego sugerira“, ističe Tonković.
Nastavite čitati nakon oglasa
U tom osjetljivom prostoru između svjetla i sjene razvija se suzdržan, gotovo lirski vizualni jezik Vučićevićevih fotografija. Magla i sumaglica u njegovu radu nisu tek atmosferski fenomeni, već estetski i simbolički alati koji brišu jasne granice, usporavaju pogled i omogućuju dublje, emotivno čitanje slike. One povezuju planove, omekšavaju kontraste i stvaraju prizore koji djeluju sanjivo, tiho i izvan konkretnog vremena.
Posebno mjesto u autorovu opusu zauzima odnos grada i prirode. Zagreb se u njegovim radovima ne pojavljuje kao funkcionalni urbani prostor, već kao ambijent osjećaja, zatišja i odsutnosti, dok planinski pejzaži i vodeni motivi postaju prostori unutarnje blizine i kontemplacije. Bez obzira na motiv, prisutan je isti senzibilitet – strpljivo promišljena kompozicija, odsutnost efekta i izražen osjećaj za ozračje.
Nastavite čitati nakon oglasa
„Radovi Maroja Vučićevića nisu dokumenti stvarnosti, već tihe refleksije o gledanju, osjećanju i prisutnosti. U kontekstu između svjetla i sjene, između viđenoga i naslućenoga, oblikuje se vizualni jezik koji je suzdržan, usmjeren i uronjen u svijet s punom pažnjom. Izložba otkriva rijetku vrstu vizualne uključivosti koja ne traži pažnju, već je stvara. U vremenu ubrzanog bilježenja Vučićević nudi prostor za usporavanje, tišinu i sabranost. Njegove slike ne žele objašnjavati, već potaknuti na promišljanje“, zaključuje Marija Tonković.
Koliko puta ulaskom u muzej ili galeriju nesvjesno usporimo korak čim ugledamo natpis koji nas upozorava da izloške nije dopušteno dodirivati, promatrajući umjetnost s pristojne udaljenosti i ostajući tek nijemi svjedoci nečije kreativnosti, toliko je snažniji osjećaj iznenađenja kada se pojavi izložba koja potpuno mijenja ustaljena pravila muzejskog iskustva te svakoga posjetitelja poziva da slobodno pruži ruku, istraži, iskuša, pogriješi, ponovno pokuša i upravo svojim sudjelovanjem postane dio umjetničkog djela koje se iz trenutka u trenutak mijenja, razvija i raste zajedno s ljudima koji ga doživljavaju.
Povijest se često promatra kroz velike političke događaje, ratove i društvene prekretnice, no jednako snažan trag u razvoju civilizacije ostavljale su i svakodnevne navike koje su tijekom stoljeća oblikovale način života, kulturu i vizualni identitet različitih društava. Upravo takav pogled donosi nova izložba „Anatomija dima – retrospektiva jedne navike“, koju predstavlja Narodni muzej Zadar. Riječ je o jednom od sadržajno i konceptualno najopsežnijih muzejskih projekata posljednjih godina, koji kroz umjetnička djela, povijesne predmete, reklamnu grafiku, dizajn i filmsku baštinu istražuje složenu priču o duhanu, njegovu društvenom značenju i načinu na koji je tijekom više od pet stoljeća postao dio globalne kulture.
U Laubi je otvorena izložba Atlantida, treća u ciklusu Kartografije – putovanje kroz zbirku Lauba, kojom ova zagrebačka kuća za ljude i umjetnost obilježava 15 godina djelovanja. Izložbu je otvorio kustos prof. dr. sc. Krešimir Purgar, koji je istaknuo da Atlantida istražuje umjetnost kao neprestano promjenjiv i začudan organizam koji potiče nova promišljanja i različite interpretacije. Među najistaknutijim djelima nalaze se monumentalna slika Lovre Artukovića, skulptura Crvena stijena Siniše Majkusa i instalacija Dvoboj Ivana Fijolića, uz radove brojnih drugih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izložba je privukla velik broj ljubitelja umjetnosti i znatiželjnika, a večer otvorenja nastavila se u opuštenoj atmosferi uz gallery party i zajedničko praćenje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije.
U subotu, 27. lipnja u 19 sati, u Laubi – kući za ljude i umjetnost, otvara se izložba “Atlantida”, treća u nizu ciklusa Kartografije – putovanje kroz zbirku Laube. Riječ je o novom izložbenom poglavlju koje okuplja radove iz fundusa Laubine kolekcije te ih promatra kroz prizmu imaginacije, transformacije i promjenjivih svjetova suvremene umjetnosti.
U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci ovoga će ljeta publika imati priliku upoznati dvije umjetnice koje su obilježile europsku avangardnu scenu i svojim radom trajno promijenile način na koji promatramo odnos između jezika, tijela i identiteta. Izložba Radikalna subjektivnost, koja se otvara 3. srpnja i ostaje otvorena do 27. rujna, okuplja opsežan izbor radova koje su napravile Katalin Ladik i Tomaso Binga, autorice čije su umjetničke prakse tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća postale sinonim za eksperiment, umjetničku slobodu i propitivanje društvenih konvencija. Riječ je o jednoj od najvažnijih izložbi ljetnog programa riječkog muzeja, koja hrvatskoj publici donosi priliku da na jednom mjestu sagleda stvaralaštvo dviju pionirki vizualne poezije i performansa čiji je utjecaj odavno prešao nacionalne granice.
Galerija Mona Lisa u Zagrebu 10. lipnja otvara vrata izložbi „Vječna ljepota crteža“, reprezentativnom projektu koji okuplja 79 djela hrvatskih umjetničkih velikana nastalih od kraja 19. do druge polovice 20. stoljeća. Riječ je o pažljivo oblikovanom izboru radova koji kroz različite crtačke i slikarske tehnike na papiru donose pregled razvoja hrvatske likovne umjetnosti te istodobno potvrđuju trajnu vrijednost crteža kao jednog od najvažnijih medija umjetničkog izraza.
Hrvatska umjetnica Neli Ružić sudjeluje u međunarodnom umjetničkom projektu kroz izložbu Horizon Ablaze koja je otvorena 15. svibnja u Taichung Art Museumu u tajvanskom gradu Taichungu, čime njezin rad ulazi u kontekst globalne institucionalne prezentacije suvremene umjetnosti u jednom od ključnih kulturnih centara istočne Azije, gdje se kroz kustoski koncept promišljaju aktualne društvene i ekološke teme u transnacionalnom okviru.
U Zagrebu će se od 12. do 14. lipnja 2026. godine u Laubi – Kući za ljude i umjetnost održati deveto izdanje Boutique Art Faira NESVRSTANI, koji se u proteklim godinama profilirao kao jedno od najznačajnijih godišnjih okupljanja suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i široj regiji. Riječ je o trodnevnom događanju koje na jednom mjestu okuplja galerije, umjetnike, kolekcionare, kustose, arhitekte, dizajnere te sve brojniju publiku koja suvremenu umjetnost doživljava kao aktivan dio svakodnevice i kulturnog identiteta.
Malo koji pojam tako dobro opisuje promjene u svijetu rada kao workation. Ideja je jednostavna: posao se ne prekida, ali se mijenja adresa. Rad od kuće ili iz klasičnog ureda zamjenjuje se radnim danom iz kućice na obali ili planinskog apartmana.
Na ovogodišnjem Comic-Conu u San Diegu 49-godišnji glumac ispričao je da oporavak nakon druge transplantacije prolazi odlično te da je prezadovoljan rezultatima.
Sada su svoju ljubav okrunili brakom na intimnoj ceremoniji, a najemotivniji trenutak svakako je bio onaj u kojem je Emmin sin Rhodes svoju majku ponosno dopratio do oltara.
Par maksimalno koristi tople ljetne dane, a njihov odmor ispunjen je svime što ljeto na Jadranu čini posebnim – dugim kupanjima, sunčanjem, opuštenim šetnjama te večerima uz svježu ribu i čašu vina.
Među fotografijama posebno se istaknula ona na kojoj Mateo za ruku vodi sina Ivana gradskim ulicama, kao i simpatičan selfie oca i sina snimljen tijekom leta avionom.
