„Venezuela“ Ohada Naharina: Plesna predstava koja mijenja percepciju stvarnosti stiže na pozornicu riječkog „Zajca“
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Ova predstava, koja je 2017. praizvedena u Tel Avivu i od tada osvojila publiku od New Yorka do Pariza, sada dobiva novo lice – u izvedbi riječkog baletnog ansambla, od 14. studenoga.
„Venezuela“ nije tek plesna predstava. Ona je eksperiment, ogledalo, filozofski dijalog bez riječi. Dvije grupe plesača izvode posve istu koreografiju – ali na dvije različite glazbe: od gregorijanskih korala do eksplozivnih riffova Rage Against the Machine. Isti pokreti, ali potpuno različita energija, atmosfera, emocija. Upravo u toj suprotnosti skriva se Naharinova magija – njegova sposobnost da kroz tijelo ispriča priču o percepciji, o kutovima gledanja, o svijetu koji nikada nije jednoznačan.
„Predstava se gleda kao slika u ogledalu – kroz izokrenutu perspektivu koja otvara prostor slobodi izbora“, ističe intendantica riječkog HNK-a Dubravka Vrgoč. „Ispisuje poruku da ništa nije onako kako nam se čini, nego onako kako odlučimo vidjeti.“
Naharin, autor poznatog plesnog jezika Gaga, u Rijeci prvi put postavlja „Venezuelu“ s ansamblom koji nije slavna trupa Batsheva. Time ova produkcija dobiva dodatnu težinu – riječki plesači suočavaju se s izazovom u kojem svaki pokret postaje pitanje identiteta, energije i smisla.
No, prije same premijere, publika će imati priliku upoznati čovjeka iza ovog hipnotizirajućeg djela. U četvrtak, 13. studenoga, u 18:30, u foyeru „Zajca“ održat će se razgovor s Ohadom Naharinom, koji će moderirati novinar i kritičar Branimir Pofuk. Tema razgovora? Ples, život, umjetnost između politike, rata i mira – i, naravno, moć tijela da kaže ono što riječi ne mogu.
Kroz igru svjetla, zvuka i pokreta, Naharinova „Venezuela“ propituje i granice emocije: kako isti pokret može biti i nježan i agresivan, kako tijelo može biti i oružje i molitva. Predstava postaje putovanje kroz ljudsku ranjivost, snagu i kontradikcije – i upravo zato ostavlja publiku bez daha.
Na sceni će se pojaviti devetnaest vrhunskih plesača riječkog baletnog ansambla, među kojima su Sephora Ferrillo, Marta Kanazir, Yurika Kimura, Leonard Cela i Giovanni Liverani. Svaki od njih dio je pulsirajuće cjeline u kojoj pokret postaje emocija, a tišina – odgovor.
„Venezuela“ će, uz premijeru 14. studenoga, biti na programu i 15., 17., 19., 21., 22. i 24. studenoga, a ulaznice su dostupne na blagajni i mrežnim stranicama HNK-a Ivana pl. Zajca.
Miranda Lončar pripada generaciji stand-up komičara koja je svoju karijeru gradila u vrijeme kada se ovaj oblik komedije u Hrvatskoj tek počinjao ozbiljnije razvijati. Osamnaest godina nastupanja donijelo joj je iskustvo različitih pozornica, publike i životnih situacija koje danas pretvara u komičarski materijal. Njezin humor često polazi od osobnih iskustava, ljubavnih razočaranja, muško-ženskih odnosa i svakodnevnih proturječja, a prepoznatljiv je po izravnom govoru, ironiji i spremnosti da se našali na vlastiti račun. U petak, 20. studenoga, zagrebačkoj publici predstavit će svoj samostalni stand-up show „A mogu i bez njega“ u Scenoteci, kazališnom prostoru u Draškovićevoj ulici koji je nastao preuređenjem nekadašnje Scene Vidra. Njezin nastup najavljen je kao prvi ženski stand-up program na toj pozornici otkako prostor djeluje pod novim imenom.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno će biti izvedena predstava LUBENICA, novi autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u suradnji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Zorin doma. Predstava se bavi izraelskim razaranjem Gaze, stradanjem palestinskog stanovništva i načinom na koji se vijesti o ratu uklapaju u svakodnevni život ljudi koji nasilje promatraju iz sigurnosti vlastitih domova.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
