„Parazitska posla“ u Gavelli: Predstava u kojoj se svi prepoznajemo, ali se pravimo da nije o nama

U toj jednostavnoj, a slojevitoj priči o obiteljskom suživotu, generacijskim nerazumijevanjima i sitnim navikama koje postaju način preživljavanja, publika je pronašla sebe. Autori Vanja Jovanović i Filip Jurjević stvorili su tekst koji u istom dahu nasmijava i razotkriva, a redateljski pristup podsjeća da najveća napetost uvijek nastaje tamo gdje se voli najviše.

Kad kazalište postane ogledalo

„Parazitska posla“ na sceni ne djeluju kao fikcija, nego kao produžetak nečijeg stvarnog dana. Ono što započinje dolaskom kćeri iz Njemačke pretvara se u niz komičnih, ali bolno točnih situacija. Sendviči, kriptovalute, stari nesporazumi i jedan nenadani gost samo su kulise iza kojih se razotkrivaju potreba za blizinom i strah od promjene. Publika se smijala, ali često i zastajala – jer nije lako gledati vlastite navike kako se pretaču u replike.

U dvorani su bili mnogi iz svijeta filma i kazališta – Judita Franković Brdar, Ljupka Gojić Mikić, Barbara Vicković, Ksenija Marinković, Mia Kovačić, Petra Kurtela, Filip Šovagović, Boris Svrtan i brojni drugi, koji su s osmijehom i tihim klimanjima pratili ritam koji im je očito bio poznat. Komad nije težio poruci, nego razumijevanju, a to je ono što ga čini kazališno živim. Predstava „Parazitska posla“ ne traži da joj vjerujete, dovoljno je da se prepoznate.

Na kraju, dok su se svjetla gasila, pljesak je trajao dugo i ravnomjerno, kao potvrda da istina, ma koliko bila gorka, najbolje prolazi kad je zapakirana u smijeh. Jedna gledateljica je nakon predstave rekla: „Ovo je kao ogledalo. Nasmiješ se, ali znaš da si to ti.“ Te riječi možda su najbolja recenzija koju kazalište može poželjeti.