Zašto svi pričaju o Bellinijevoj “Normi”? Povratak opere koja i danas otvara pitanja ljubavi, moći i žrtve
U ozračju jeseni koja već miriše na kazališnu sezonu, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu priprema jedno od najiščekivanijih kulturnih događanja godine – premijeru opere Norma Vincenza Bellinija, 24. listopada 2025. godine. Ta monumentalna opera talijanskog belkanta, u novom čitanju redateljice Dore Ruždjak Podolski i pod dirigentskim vodstvom maestra Piera Giorgia Morandija, vraća na scenu priču koja je jednako aktualna danas kao i u 19. stoljeću.
Samo nekoliko dana poslije, 28. listopada, zagrebačka će publika doživjeti gala izvedbu opere Norma uz gostovanje svjetski priznate talijanske sopranistice Selene Zanetti – umjetnice čiji su glas i interpretacija već obilježili najveće operne pozornice od Beča i Münchena do Pariza i Venecije.
Bellinijeva Norma u Zagrebu – između strasti i dužnosti
Opera Norma jedno je od onih djela koje nadilazi vrijeme i prostor. Bellini je, slijedeći libreto Felicea Romanija, stvorio lik žene koja u sebi nosi sve suprotnosti ljudske prirode: moć i krhkost, vjeru i sumnju, ljubav i izdaju. Galska svećenica Norma, podijeljena između duhovne dužnosti i zabranjene ljubavi prema rimskom vojskovođi Pollioneu, utjelovljuje ono što svaka velika opera posjeduje – tragičnu ljepotu i nemir koji ne prolazi.
U središtu partiture nalazi se arija “Casta diva”, posveta božici Mjeseca, koja se već gotovo dva stoljeća izvodi kao svojevrsna molitva i priznanje ženske snage. Ulogu Norme u novoj zagrebačkoj produkciji izmjenjivat će Martina Gresia, Nataša Kátai i Selene Zanetti, dok će lik Pollionea tumačiti Tomislav Mužek i Filip Filipović.
Ova nova zagrebačka Norma nije samo hommage opernoj tradiciji, nego i promišljanje o suvremenoj ženi – onoj koja balansira između očekivanja i slobode, između onoga što duguje drugima i onoga što duguje sebi.
U prostoru HNK-a, gdje povijest diše kroz zidove, Norma ponovno progovara o univerzalnim temama: o ljubavi koja ne poznaje granice, o cijeni odanosti i o snazi umjetnosti koja nikada ne zastarijeva. Bellinijeva glazba i dalje pulsira životom – elegantna, disciplinirana, a istodobno prepuna emocije.
Za one koji vjeruju da je kazalište prostor gdje se čovjek suočava sa sobom, premijera opere Norma u HNK-u u Zagrebu mogla bi biti najvažniji kulturni trenutak ove jeseni.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
U svijetu mode, gdje se vizije mijenjaju brže nego se ispisuju trendovski manifesti, odlazak darija vitalea iz versacea u manje od godinu dana djeluje poput munje koja nakratko rasiječe nebo pa nestane, ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. Njegov kratki mandat pretvorio se u fantastično zgusnutu priču o ambiciji, industrijskim tektonskim poremećajima, estetskim sudarima i suptilnim političkim turbulencijama koje rijetko dospiju na površinu. A ipak, svaki detalj otkriva novu perspektivu o tome kako se velika modna kuća nosi s vlastitom prošlošću i budućnošću, pogotovo u trenutku kad promjena vlasništva neminovno pomiče sve unutarnje kotačiće.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.