Čini se da je svijet u posljednjih nekoliko godina poludio za japanskim matcha čajem, punim antioksidansa, no taj zeleni prah nije jedina zdrava namirnica koju japanska prehrana nudi. Japanska se prehrana bazira na svježim namirnicama, ideji vitalnosti i dugovječnosti pa nije čudo da su na tu temu napisane brojne knjige i provedena brojna istraživanja.
Ako i vi želite živjeti što zdravije, možda biste mogli posuditi nekoliko ideja od Japanaca.
Tradicionalna japanska prehrana uglavnom se bazira na svježim i neprerađenim namirnicama, s vrlo malo rafiniranih sastojaka i šećera. Osnovne namirnice uključuju rižu, kuhano i ukiseljeno povrće, ribu i meso, a kako je Japan zapravo skupina otoka (svih 6852), njegovi stanovnici konzumiraju puno više ribe u usporedbi s drugim azijskim zemljama. Također jedu sirovu ribu u sushiju i sashimiju te dosta ukiseljene, fermentirane i dimljene hrane koja je fantastična za očuvanje zdravlja crijeva.
Soja, tofu ili svježe povrće edamame ključni su dio japanske prehrane, zajedno s raznim drugim grahoricama kao što je aduki.
Fermentirani proizvodi od soje kao što su miso i natto popularne su glavne namirnice. Natto se tradicionalno konzumira za doručak, a blagotvorno djeluje na crijeva i potiče zgrušavanje krvi.
Japanci također konzumiraju razne prirodne blagodati iz mora, ponajprije morske alge, koje su izvrsne za zdravlje, ali i lijep izgled kože. Voće se često konzumira uz doručak ili kao desert, osobito Fuji jabuke, mandarine i kaki.
Tradicionalna japanska prehrana uključuje mnogo zelenog čaja
Matcha, mljeveni zeleni čaj u prahu iznimno je cijenjen zbog svojih visokih antioksidativnih spojeva poznatih kao katehini, koji se povezuju s borbom protiv raka, virusa i bolesti srca.
Brojna istraživanja pokazala su da tradicionalna japanska prehrana pomaže u dugovječnosti te pozitivno utječe na smanjenje mogućnosti srčanih oboljenja, raznih bolest i moždanog udara. Budući da je japanska prehrana bogata sojom i ribom, to također može igrati značajnu ulogu u smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti. Japanci također imaju najnižu stopu pretilosti među muškarcima i ženama, kao i dug životni vijek.
Otok Okinawa, u najjužnijem Japanu, ima najveći broj stogodišnjaka na svijetu, kao i najmanji rizik od bolesti povezanih sa starenjem (primjerice dijabetesa, raka, artritisa i Alzheimerove bolesti).
Zdrava prehrana dio je japanske kulture
Japanci imaju izreku “hara hachi bu”, što znači da treba jesti dok niste 80 % siti, a tu filozofiju prenose s koljena na koljeno, još dok su djeca mala.
Ključan je i način na koji Japanci poslužuju hranu. Umjesto velikih tanjura, često jedu iz malih zdjelice dok uživaju u nekoliko različitih jela, obično riži, misu, malo ribe ili mesa, a zatim konzumiraju dva ili tri jela od povrća, koja se često poslužuju zajedno i jedu naizmjenično.
Japanci također čvrsto vjeruju u ‘fleksibilno suzdržavanje’ kada je riječ o poslasticama i grickalicama – priušte si ono što vole s vremena na vrijeme, ali u malim porcijama.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.
Kad mislimo da smo vidjeli sve u svijetu luksuzne mode, Demna za Gucci upravo nas je brutalno razuvjerio. Nova haljina iz kolekcije za proljeće/ljeto, dio looka La Mecenate iz serije La Famiglia, ne samo da reinterpretira Gucci kodove kroz osebujne estetske stavove, već dolazi s cijenom koja se jednostavno ne može ignorirati: 100.000 eura. Da, pročitali ste dobro. Stotinu tisuća eura. Za jednu haljinu.
