Djeca i mladi u dobi od 5-17 godina koji sudjeluju u tjelesnim aktivnostima imaju brojne zdravstvene koristi, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO). WHO definira tjelesnu aktivnost kao igru, sport, svakodnevne aktivnosti, rekreaciju, nastavu tjelesnog odgoja, planirane sportske aktivnosti u obiteljskom, školskom ili zajedničkom kontekstu. Fizička aktivnost djece jako je bitna, uz kvalitetnu i raznovrsnu prehranu.
Fizička aktivnost djece izuzetno je bitna
Evo nekoliko najvažnijih koristi aktivnih stilova života:
Zdrav razvoj zglobova, kostiju i mišića,
Razvoj zdravog kardiovaskularnog sustava (srce i pluća),
Kontrola i koordinacija motoričkih pokreta (razvoj svijesti o neuromišićima),
Optimizacija i održavanje tjelesne mase,
Mogućnost kontrole simptoma koji ukazuju na depresiju i anksioznost,
Pružanje prilika za izražavanje osobnih potreba, razvoj samopouzdanja, interakciju s drugima i uspješno integriranje u društvo.
Fizička aktivnost djece: preporuke WHO-a
Stoga WHO preporučuje da djeca u dobi od 5 do 17 godina tijekom tjedna imaju najmanje 60 minuta umjerene ili intenzivne tjelesne aktivnosti. Fizička aktivnost djece trebala bi uključivati mnogo aerobnih aktivnosti.
Najmanje tri puta tjedno trebali bi se uključiti u aktivnosti koje povećavaju intenzitet, poput vježbi za jačanje mišića i kostiju. Zaključci WHO-a su jednostavni: bavljenje sportom je dobro za djecu i mlade.
Zbog toga je uobičajeno da roditelji svoju djecu upisuju u sportske aktivnosti već od 4. ili 5. godine života. Mnogi roditelji čine pogrešku jer ne shvaćaju da njihovo dijete ponekad provodi previše vremena baveći se sportom ili je prekomjerno uključeno u određenu aktivnost.
Roditelji bi trebali dati djetetu slobodu da odabere što će trenirati, što će raditi. Također je važno osigurati djetetu slobodno vrijeme tijekom dana u kojem može raditi druge stvari. To su neke pogreške s kojima se često susrećemo.
Kao rezultat toga, djeca mogu biti pod stresom, što dovodi do slabije izvedbe i nezdravog načina života. Roditelji bi trebali pratiti aktivnosti svoje djece i pružiti im usmjerenje i podršku.
Valentinovo je trenutak kada ljubav dobiva posebnu formu – nije riječ samo o cvijeću, čokoladama ili klasičnim poklonima, već o gestama koje pokazuju koliko nam je stalo. U toj potrazi za savršenim poklonom, često zaboravljamo koliko je važna svakodnevna briga o sebi, a upravo ona govori najviše. Upravo zato, poklon koji kombinira pažnju, kvalitetu i praktičnu upotrebu postaje simbol ljubavi, ali i brige za zdravlje i dobrobit muškarca kojem ga darujemo.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjestan i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Kazališna adaptacija kultnog romana Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bore Ćosića, u produkciji FAKin Teatra, UO Thearte i Scene Ribnjak te u režiji Ksenije Marinković, u veljači stiže pred zagrebačku publiku. Predstava će biti izvedena 21. veljače u Kazalištu KNAP i 28. veljače na Sceni Ribnjak, s početkom u 20 sati.
