Autorica Bridgertona, Julia Quinn za HELLO otkriva brojne zanimljivosti o svojim knjigama i likovima te borbi koju nastavlja u Americi
Julia Quinn posjetila je Zagreb zahvaljujući knjižari Mozaik, a ekskluzivno za HELLO! magazin Hrvatska otkrila je koji je prvi lik iz slavne franšize koji je osmislila, što misli o ONOJ Pitbullovoj pjesmi u seriji, kako joj se sviđa sarma i koji su joj planovi za ovu godinu.
Ovaj tjedan imali smo čast popričati s, ni manje ni više nego slavnom autoricom ljubavnih novela Julijom Quinn, čiju je seriju knjiga Bridgerton otkupila Shonda Rhimes i pretvorila je u jednu od najgledanijih serija na Netflixu! Hvaljena američka spisateljica Julia Quinn za HELLO otkriva sve što bi svakog pravog fana moglo zanimati – od inspiracije za knjige i tehničkih detalja vezanih za pisanje ljubavnih scena pa do lika iz Bridgertona s kojim se sama najviše može poistovjetiti.
Julia Quinn posjetila je Zagreb zahvaljujući knjižari Mozaik, a ekskluzivno za HELLO! Croatia otkrila je koji je prvi lik iz slavne franšize koji je osmislila, što misli o ONOJ Pitbullovoj pjesmi u seriji, kako joj se sviđa sarma i koji su joj planovi za 2024. godinu.
Julia Quinn za HELLO otkriva sve što bi jednog fana moglo zanimati
Samostalno ste vratili ljubiće u modu. Zašto ste se i kako odlučili upustiti u pisanje romantičnih novela?
Hvala vam, nisam baš sigurna jesam li ih samostalno vratila u modu, no pomogla sam. Znate, to je nešto što sam oduvijek voljela čitati. Kad sam bila na fakultetu i htjela se malo odmoriti od učenja, čitala bih romantične novele. Kad sam odlučila da i sama želim pisati, nekako mi je bilo prirodno početi pisati knjige ljubavnog žanra.
Čitala sam autore koji su tada bili popularni, i još su jako popularni, poput Judith McNaught i Julie Garwood, sve koji su tada bili jako popularni i zapravo su donosili promjene u taj žanr. Nakon ljubavnih knjiga koje su bile jako dramatične, čak melodramatične, donijeli su nov, lepršaviji i duhovitiji pristup romantičnim novelama. Još su bile prisutne sve emocije, ali uz drugačiji stil. I taj mi se stil stvarno dopao.
Kako ste došli na ideju o obitelji Bridgerton? Sjećate li se tko je bio prvi lik koji ste osmislili?
Zapravo je sve započelo sa Simonom. Upoznala sam nekoga, studenta medicine koji je studirao s mojim suprugom, koji je mucao. Počela sam razmišljati, jer sam ja vrlo brbljava, kako je to kad imaš takav problem pri komunikaciji s ljudima, kako se osjećaš ako te tvoja obitelj zbog toga ne prihvaća i sve što to donosi. I tako sam stvorila Simona i dala mu tog užasnog, užasnog oca i tada sam pomislila da će, u koga god se Simon zaljubi, morati imati najbolju moguću obitelj, i tako je nastala obitelj Bridgerton.
Serija Bridgerton doživjela je nevjerojatnu popularnost na Netflixu, uz produkciju slavne Shonde Rhimes. Gdje ste bili i kako ste se osjećali kad su Vam pristupili s tom idejom?
Nevjerojatno, i još uvijek mi je to nevjerojatno. Prije su za Bridgerton znali fanovi romantičnih novela, a sad za Bridgerton zna cijeli svijet.
Kad sam čula da žele otkupiti prava na knjige, bila sam u Starbucksu, prije sam radila tako da bih ponijela laptop tamo. Moj agent me je nazvao i rekao: “Upravo sam dobio jako zanimljiv poziv. Znaš li tko je Shonda Rhimes?”, a ja sam oduševljeno rekla: “Da, znam tko je Shonda Rhimes.” On je nastavio: “Njezini predstavnici su me upravo zvali, zainteresirani su za otkupljivanje prava na Bridgerton”. Jednostavno nisam mogla vjerovati, to je bila najluđa stvar koju sam čula.
Koliko Vi sami imate udjela u onome što vidimo u seriji? Savjetujete li producente?
Ne, dala sam im potpunu kontrolu. Ipak, vidim scenarij prije snimanja i sa mnom prokomentiraju sve veće promjene koje žele napraviti.
Na primjer, kad su odlučili preskočiti Benedicta i u trećoj sezoni predstaviti priču iz četvrte knjige, rekli su mi da to namjeravaju napraviti, ja sam pitala jeste li sigurni… Oni su rekli da fanovi to jako žele, a ja sam rekla sam – OK, to ima smisla.
Dakle, niste se osjećali kao da ne poštuju redoslijed?
Ne, zato što su imali dobar razlog. Da su imali glup razlog bilo bi drugačije, ovako ima smisla. Zapravo, nikad nisam imala prigovore, ponekad imam pitanja. Oni se razumiju u televiziju, ja se razumijem u knjige. To nije isto.
Kako ste se osjećali kad ste vidjeli prvu epizodu serije snimljene prema svojim knjigama na ekranu?
Zapravo sam već vidjela ranu verziju dok se Bridgertonovi voze u kočiji, a iza je zeleni ekran, još nije bilo ni glazbe. No i tad sam znala da će to biti nešto posebno.
Trenutno gledamo treću sezonu koja je snimljena prema Vašoj četvrtoj knjizi Bridgerton jer su fanovi željeli što prije doznati što će se dogoditi s Penelope i Colinom. Nicola Coughlan i Luke Newton odlično su ispričali priču, kakvi su vaši dojmovi oko ONE scene u kočiji i Pitbullove pjesme u pozadini?
Još ne mogu vjerovati da je to Pitbullova pjesma, ali je – savršena je za tu scenu! Smiješno je što je u svojoj ranoj verziji nisam imala glazbu. Ono što ja vidim je rana verzija, zanimljivo je koliku razliku može napraviti sama glazba.
Vratimo se malo na same knjige. Na koji ste lik Vi osobno najponosniji?
Zanimljivo pitanje, obično me pitaju tko mi je najdraži. Možda sam najponosnija na lady Danbury jer ju je tako zabavno pisati i jer nije glavni lik. Ili Violet jer je rasla i sazrijevala. Kad pogledate Violet, u prvoj je knjizi jednodimenzionalna, a kasnije je vrlo zanimljiva.
S kojim biste se likom iz Bridgertona Vi osobno najviše mogli poistovjetiti?
Prije sam govorila da sam kombinacija Penelope, Eloise i Francesce, no to sam bila ja prije 15, 20 godina. Sad mislim da sam Violet.
Znamo da su sve Vaše knjige fikcija, no trudite li se pronaći što više povijesnih činjenica dok ih pišete? Koje Vam je otkriće bilo najfascinantnije?
Sjećam se jedne sitnice. Zanimljivo mi je bilo kad sam otkrila da Shakespeare nije rekao da je pero oštrije od mača. Htjela sam to iskoristiti i onda sam doznala da to nije rekao Shakespeare kao što sam mislila.
Kad pišete ljubavne scene, razmišljate li o tome kako bi bili odjeveni u to doba?
Da, ali ja nisam autor koji voli previše opisivati odjeću. Kad je praktika u pitanju, više razmišljam gdje je kome ruka i u kojem položaju se tko nalazi. To je zapravo dosta teško, tu zna biti dosta dosadnih detalja.
Kako ste odabrali baš Veliku Britaniju za radnju Bridgertona, s obzirom na to da ste Vi iz New Yorka?
Sve moje knjige smještene su tamo, i tamo se odvija radnja brojnih knjiga koje sam voljela čitati, to je zapravo cijeli pod-žanr.
Razmišljate li napisati ljubić o nekoj drugoj lokaciji? Na primjer, Dubrovniku ili Zagrebu?
Za to bih morala naučiti još puno povijesti, ali zapravo imam jednu knjigu čija se radnja odvija u Americi. Likovi su iz Velike Britanije, ali je radnja smještena u New Yorku. To mi je bilo teže pisati premda sam odrasla u okolici New Yorka jer mi je to područje poznato pa sam morala razmišljati kako se u to vrijeme što zvalo.
U Vašim knjigama naglasak je stavljen na žensku snagu. Kako se Vaši likovi iz povijesnih romana mogu poistovjetiti sa ženama u 2024. godini?
Premda žene danas imaju više slobode, možemo kupovati stvari, možemo glasati, i dalje se borimo protiv restrikcija, samo drugačijih restrikcija. Tako da mislim premda se moji likovi ne moraju boriti s jednakim stvarima kao žene danas, taj osjećaj da se moraš boriti ipak nam je poznat.
Europa se priprema za izbore za Europski parlament, o čemu govore i brojni spisatelji i slavne osobe. Zašto je bitno glasati i smatrate li da je demokraciju danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo?
Da, mislim da se demokracija uzima zdravo za gotovo, Mislim da su pravila drugačija, no osjećaji koje gajite prema pravilima su isti. Ponekad snaga koju ćeš dobiti natrag može biti i “blaga snaga”. Možda nećeš promijeniti svijet, možda nećeš promijeniti pravila, ali još uvijek pokušavaš promijeniti svoj život i mislim da je to ljudima važno.
Osim o obitelji Bridgerton, pišete i o The Dukes of Whyneham, Lyndon sisters i drugima. Gdje pronalazite inspiraciju?
Volim pisati o obiteljima, braći i sestrama jer oni imaju drugačije veze od bilo koga. Oni dijele povijest. Koliko god voljeli svoje supružnike, jednostavno nemate takvu povijest kao s braćom i sestrama. Nitko ne zna kako je imati vaše roditelja osim vaše braće i sestara.
Jeste li već uspjeli obići Zagreb? Hoćete li možda posjetiti i naše more?
U Zagrebu sam dan i pol i vidjela sam mnogo lijepih zgrada, knjižnice, odsjedam u predivnom hotelu koji je nevjerojatan. Izašli smo i pojela sam sarmu. Htjela sam probati nešto prepoznatljivo za Hrvatsku. Kad završim s radom u Zagrebu, idem u Dubrovnik sa suprugom. Čula sam da je predivan i jako sam uzbuđena.
Kakvi su vaši planovi za 2024.? Postoji li neki cilj koji ste si zadali?
Idem na turneju u Njemačku i u Pariz krajem godine, a kod kuće ću gostovati u mnogim knjižarama i knjižnicama i govoriti o problemu koji postoji u Americi a koji se tiče cenzura knjiga, čemu se snažno protivim. Pokušat ću dati svoj udio i pomoći u nadolazećoj Bidenovoj kampanji. Ne slažem se s ukidanjem ženskih prava, cenzuriranjem knjiga… Puno posla treba odraditi i sretna sam što sam u poziciji u kojoj jesam i što mogu pomoći.
Na policama s novim izdanjima pojavila se knjiga koja već svojim naslovom postavlja jednostavno pitanje o načinu na koji gledamo vlastiti život, a iza hrvatskog naslova Koliko sam sretan nalazi se ilustrirano djelo američkog animatora i dizajnera Christiana Watsona, čiji je originalni naslov How Lucky Am I: A Skeleton's Guide to Living Your Best Life. Knjiga je objavljena 28. srpnja 2026. u izdanju Clarkson Pottera, ima 128 stranica i pripada onoj vrsti izdanja koja se teško može smjestiti u samo jednu uobičajenu kategoriju, jer povezuje ilustraciju, kratku prozu, osobna promišljanja, teme zahvalnosti, gubitka, prolaznosti i osobnog razvoja.
Početak školske godine za svako dijete predstavlja važnu promjenu, ali njezina težina nije jednaka za sve. Dok se školarci koji se vraćaju u poznato okruženje uglavnom ponovno povezuju s prijateljima, učiteljima i svakodnevnim obvezama, budući prvašići tek trebaju upoznati svijet škole. Nova učionica, nepoznati učitelj, drugačiji ritam dana i susret s vršnjacima mogu izazvati uzbuđenje, ali i nesigurnost. Istodobno, suvremeno djetinjstvo donosi još jedan izazov koji roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici sve teže mogu zanemariti, a riječ je o vremenu koje djeca provode uz pametne telefone, tablete, televizore i druge digitalne uređaje.
Što je Jane Austen posluživala svojim gostima, kako je Emily Dickinson pripremala čaj i kakvi su se okusi nalazili na stolu Lava Tolstoja, Colette ili Trumana Capotea? Na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga „Pisci za stolom“ američke autorice Valerie Stivers, koja književnost promatra iz pomalo neočekivane, ali vrlo bliske perspektive – kroz hranu, kuhanje, svakodnevne navike i trenutke provedene za stolom.
Gotovo milijardu pregleda, publika iz cijele regije i prepoznatljiv autorski pristup temama koje se tiču odnosa, ljubavi, životnih odluka, gubitaka i osobnog razvoja sada dobivaju i književni nastavak. Barbara Udovičić svoj digitalni rad prvi put objedinjuje između korica knjige „Bedra puna riže“, naslova koji donosi drukčiji pogled na osobni rast, bez toksične pozitive, uljepšavanja stvarnosti i unaprijed ponuđenih recepata za sreću.
Ljeto je ono doba godine kada napokon malo usporimo. Dani su duži, obaveza je barem na trenutak manje, a knjige koje su mjesecima čekale na noćnom ormariću ponovno dolaze na red. Za Antoniju Ćosić, novinarku, magistru psihologije i autoricu slikovnice „Krakograd“, čitanje ipak nije samo sezonska navika. Ono je njezin mali ritual, vrijeme koje čuva samo za sebe.
Raskošna izdanja s obiljem 3D ilustracija dizajnirao je i ilustrirao slavni londonski studio MinaLima, poznat po vizualnom identitetu filmova o Harryju Potteru.
Od fenomenalnih recepata gotovih u samo pola sata i vodiča za život bez osjećaja krivnje do raskošnog romantasyja smještenog u veličanstvenoj Italiji, Svijet knjige istaknuo je tri knjige koje će vam začiniti ljetne dane.
Ljeto je idealno vrijeme za nadoknađivanje čitanja za koje tijekom ostatka godine često ne pronalazimo dovoljno vremena. Bilo da čitate pod suncobranom, na balkonu, tijekom dugog putovanja ili u hladu daleko od svakodnevnih obaveza, dobra knjiga može postati najbolje društvo za odmor.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.