Prvi siječnja: Zašto baš na taj datum slavimo Novu godinu?
Povijest Nove godine obuhvaća drevne civilizacije, kalendarske reforme i kulturne tradicije koje su oblikovale način na koji danas obilježavamo početak godine i slavimo nove početke.
Nova godina počinje prvog siječnja zbog kalendarskog sustava koji koristimo, poznatog kao gregorijanski kalendar. Gregorijanski kalendar je međunarodno prihvaćen kalendar uveden 1582. godine s ciljem ispravljanja nesavršenosti prethodnog, julijanskog kalendara.
Prvi siječnja bio je posvećen bogu Janusu
Odabir prvog siječnja kao početka nove godine ima svoje povijesne i kulturne korijene. U rimskoj tradiciji, 1. siječnja bio je posvećen bogu Janusu, rimskom bogu prijelaza, ulazaka i izlazaka, te početaka i završetaka. Janus je prikazivan s dvije glave, jednom okrenutom prema prošlosti i drugom prema budućnosti, simbolizirajući prijelaz iz stare u novu godinu. Riječ je o simbolu povezanosti s idejom refleksije, odluka i promjene koja dolazi s prelaskom u novi vremenski ciklus.
Postavljanje početka nove godine na 1. siječnja bilo je dio kalendarskih prilagodbi koje su se dogodile tijekom povijesti. Ranije su se nove godine slavile u različitim razdobljima i na različite datume, ovisno o kalendarima koji su se koristili. Uvođenjem gregorijanskog kalendara, koji se temelji na solarnoj godini, 1. siječnja postao je općeprihvaćen datum početka nove godine.
Gregorijanski kalendar bio je reforma julijanskog kalendara koju je proveo papa Grgur XIII. kako bi se uskladio sa sezonskim promjenama. Julijanski kalendar koji je bio u upotrebi nije savršeno pratio prirodne cikluse godišnjih doba. Taj nesklad je doveo do pomaka u datumima i vremenima različitih događaja, uključujući i proslavu Nove godine.
Važno je napomenuti da neke kulture i religije koriste druge kalendare i slave početak nove godine u drugim vremenima. Na primjer, Kineska nova godina obično se slavi prema lunarnom kalendaru, što znači da datum varira svake godine, obično između siječnja i veljače. To pokazuje da postoji raznolikost u načinima na koje se različite kulture i tradicije odnose prema početku nove godine, ovisno o njihovim vlastitim kalendarskim sustavima i običajima.
S obzirom na gregorijanski kalendar koji se koristi u većem dijelu svijeta, 1. siječnja ostaje široko prihvaćen datum početka nove godine. To je vrijeme kada mnogi ljudi izražavaju svoje želje, postavljaju ciljeve i obavljaju različite rituale kako bi započeli godinu na pozitivan način. Bez obzira na kalendar koji se koristi ili kulturne razlike, dolazak nove godine uvijek donosi osjećaj novog početka i priliku za osobni rast i promjenu.
Prvi siječnja nije jedini datum kada se slavi Nova godina
Nova godina ima bogatu povijest i raznolikost u različitim kulturama diljem svijeta. Osim gregorijanskog kalendara, postoje i drugi kalendari i tradicije koje obilježavaju početak nove godine. Evo nekoliko primjera:
1. Roš hašana: Roš hašana je židovski blagdan koji označava početak nove godine prema hebrejskom kalendaru. Obično se slavi u rujnu i traje dva dana. Roš hašana je vrijeme introspekcije, pokajanja i obnove, kada se ljudi mole, opraštaju i postavljaju ciljeve za sljedeću godinu. Ova proslava označava početak “Deset dana pokajanja” koji kulminiraju na Jom Kipur, Dan pomirenja.
2. Kineska nova godina: Kineska nova godina, poznata i kao Proljetni festival, obilježava početak prema lunarnom kalendaru u Kini. Datum kineske nove godine varira svake godine, obično između siječnja i veljače, ovisno o lunarnom kalendaru. Proslava traje petnaest dana i obilježena je bogatim tradicijama, uključujući vatromete, plesove zmajeva i lavova, obiteljske obroke i darivanje crvenih kuverti s novcem. Svaka godina također je povezana s određenim životinjskim znakom iz kineskog zodijaka.
3. Perihel: Perihel je astronomski događaj koji se događa kada Zemlja dostiže najbližu točku svog puta oko Sunca. To se obično događa početkom siječnja. Iako nije povezan s tradicionalnim obilježavanjem Nove godine, perihel ima značaj za razumijevanje našeg planeta i njegove putanje.
Povijest Nove godine ima duboke korijene i razvila se kroz mnoge civilizacije tijekom tisućljeća. Stari Babilonci slavili su svoju Novu godinu u ožujku, kao i stari Rimljani.
Promjene kalendara i utjecaji religije i kulture doveli su do različitih datuma i običaja vezanih uz proslavu Nove godine diljem svijeta. Uvođenje gregorijanskog kalendara u 16. stoljeću također je donijelo promjene u načinu na koji se Nove godine obilježavaju u mnogim dijelovima svijeta.
prvi siječanjFOTO: PEXELS
Unatoč različitim povijesnim i kulturnim aspektima Nove godine, zajednički elementi uključuju refleksiju, nadu za bolju budućnost i slavlje novih početaka. Bez obzira na specifične datume i običaje, proslava Nove godine pruža ljudima priliku da se okupe, izraze zahvalnost za prošlu godinu i raduju se nadolazećim izazovima i prilikama.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.
