Obiteljski izazovi koji mijenjaju sve: Kako potaknuti djecu da zavole brigu o zdravlju i razviju navike koje traju cijeli život
U suvremenom obiteljskom životu, u kojem su tempo svakodnevice, digitalna stimulacija i ubrzane obveze postali gotovo stalna pozadina odrastanja, pitanje zdravlja djece više se ne može promatrati isključivo kroz prizmu povremenih pregleda ili reaktivnog liječenja, nego kroz sustavan, kontinuiran i duboko ukorijenjen odgojni proces koji započinje u obitelji. Briga o zdravlju djece pritom ne obuhvaća samo fizičku komponentu, nego i emocionalnu stabilnost, razvoj higijenskih navika, prehrambenu pismenost, razumijevanje vlastitog tijela te sposobnost prepoznavanja i izražavanja potreba. Upravo zato poticanje djece na brigu o vlastitom zdravlju ne može biti svedeno na niz uputa ili zabrana, nego zahtijeva promišljene strategije koje se temelje na primjeru, zajedničkom iskustvu i dosljednosti odraslih.
Obitelj je prvi i najvažniji socijalizacijski okvir u kojem dijete usvaja obrasce ponašanja, a upravo se u tom prostoru oblikuje i njegov odnos prema vlastitom tijelu. Ako dijete od najranije dobi promatra roditelje koji vode računa o prehrani, redovito se kreću, posvećuju pažnju mentalnom odmoru i otvoreno razgovaraju o zdravlju bez stigme ili straha, ono će takve obrasce doživjeti kao prirodne i neupitne. Suprotno tome, ako se zdravlje u obitelji pojavljuje samo u kontekstu bolesti, umora ili zabrana, dijete će ga percipirati kao nešto odvojeno od svakodnevice, pa čak i kao izvor nelagode. Upravo zbog toga pedagoški stručnjaci i zdravstveni djelatnici sve više naglašavaju važnost tzv. modeliranog ponašanja, odnosno činjenice da djeca najviše uče promatrajući, a tek potom slušajući.
OGLAS
Jedan od ključnih izazova u suvremenim obiteljima odnosi se na prehrambene navike. Brza hrana, industrijski prerađeni proizvodi i neredoviti obroci često postaju dio rutine zbog nedostatka vremena, no upravo u tom segmentu roditelji imaju priliku uspostaviti temeljne vrijednosti. Djeca ne razvijaju zdrav odnos prema hrani kroz zabrane slatkiša ili stroga pravila, nego kroz uključivanje u proces pripreme obroka, razumijevanje odakle hrana dolazi i učenje o tome kako različite namirnice utječu na energiju, koncentraciju i raspoloženje. Kada dijete sudjeluje u pripremi jednostavnih jela, kada mu se objasni zašto su određene namirnice važne ili kada samo sudjeluje u odabiru povrća na tržnici, tada se stvara emocionalna veza s hranom koja nadilazi puku konzumaciju.
Slično tome, fizička aktivnost ne bi trebala biti predstavljena kao obveza ili dodatni zadatak, nego kao prirodni dio zajedničkog vremena. Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem su šetnje, vožnja bicikla, zajedničke igre na otvorenom ili čak spontano kretanje dio obiteljskog ritma, razvijaju pozitivan odnos prema tjelesnoj aktivnosti bez osjećaja prisile. U tom smislu važno je naglasiti da djeca ne trebaju strukturirane treninge da bi usvojila naviku kretanja, nego iskustvo igre i slobode u kojoj se tijelo doživljava kao izvor užitka, a ne isključivo kao objekt discipline.
Poseban aspekt brige o zdravlju odnosi se na emocionalnu pismenost, koja je nerijetko zanemarena, iako izravno utječe na fizičko zdravlje. Djeca koja ne znaju prepoznati, imenovati ili izraziti vlastite emocije često internaliziraju stres, što se može manifestirati kroz somatske simptome poput glavobolja, bolova u trbuhu ili problema sa spavanjem. Obiteljsko okruženje u kojem se o emocijama otvoreno razgovara, u kojem se tuga, ljutnja ili strah ne potiskuju nego prihvaćaju kao normalni dijelovi iskustva, doprinosi razvoju otpornosti i samoregulacije. Roditelji koji svojim primjerom pokazuju da je u redu biti umoran, da je u redu tražiti pomoć i da je u redu odmoriti se, šalju snažnu poruku djeci da zdravlje nije samo odsutnost bolesti, nego i ravnoteža između različitih unutarnjih stanja.
Digitalno okruženje predstavlja još jedan izazov koji značajno utječe na percepciju zdravlja kod djece. Dugotrajno provođenje vremena pred ekranima, nedostatak sna i smanjena fizička aktivnost postaju sve češći obrasci ponašanja. Međutim, umjesto restriktivnog pristupa koji se temelji isključivo na zabrani korištenja uređaja, učinkovitiji je pristup koji uključuje postavljanje jasnih, ali fleksibilnih granica te nuđenje alternativnih aktivnosti koje su jednako stimulativne. Djeca koja imaju priliku birati između digitalnog sadržaja i zajedničke aktivnosti s roditeljima ili vršnjacima, postupno razvijaju unutarnju motivaciju za ravnotežu, osobito ako ne doživljavaju ograničenja kao kaznu, nego kao dio dogovorenog obiteljskog ritma.
Važan segment cjelokupnog pristupa zdravlju odnosi se i na prevenciju te redovite zdravstvene navike, poput odlazaka na sistematske preglede, dentalne kontrole ili cijepljenja. Djeca često razvijaju strah od zdravstvenih institucija ako ih se u njih odvodi isključivo u trenucima bolesti ili nelagode. Međutim, ako se posjeti liječniku predstave kao rutinski dio brige o sebi, bez dramatizacije i s jasnim objašnjenjima primjerenima dobi, dijete razvija osjećaj sigurnosti i povjerenja u zdravstveni sustav. U tom procesu ključna je uloga roditelja koji svojim stavom oblikuju djetetovu percepciju, jer djeca vrlo rano prepoznaju emocionalne signale odraslih i preuzimaju ih kao vlastite interpretacije stvarnosti.
Ne treba zanemariti ni važnost rituala unutar obitelji koji doprinose zdravlju, poput zajedničkog doručka, večernjih razgovora, odlaska na spavanje u približno isto vrijeme ili vikend aktivnosti na otvorenom. Takvi rituali stvaraju osjećaj stabilnosti, ali istodobno i strukturiraju navike koje dugoročno doprinose boljem fizičkom i mentalnom zdravlju. U obiteljima koje njeguju predvidljive, ali fleksibilne rutine, djeca češće razvijaju osjećaj sigurnosti, a time i veću spremnost na usvajanje zdravih ponašanja.
Jedan od često zanemarenih, ali iznimno važnih elemenata odnosi se na način komunikacije unutar obitelji. Način na koji roditelji govore o zdravlju, tijelu i bolesti izravno utječe na djetetovu percepciju vlastitog identiteta. Ako se o tijelu govori s poštovanjem, bez kritike i negativnih usporedbi, dijete razvija pozitivan odnos prema sebi. Suprotno tome, komentari koji uključuju kritiziranje izgleda, težine ili fizičkih sposobnosti mogu dugoročno narušiti sliku o vlastitom tijelu i dovesti do nesigurnosti koja se prenosi i na druge aspekte zdravlja.
U konačnici, poticanje djece na brigu o zdravlju ne može se svesti na pojedinačne intervencije, nego zahtijeva cjelovit pristup koji integrira fizičku aktivnost, prehranu, emocionalnu stabilnost, digitalnu ravnotežu i preventivne navike u jedinstven sustav svakodnevnog života. Obitelj pritom ima nezamjenjivu ulogu jer predstavlja prvo i najvažnije okruženje u kojem dijete uči kako brinuti o sebi. Kada se zdravlje u obitelji ne doživljava kao zadatak, nego kao prirodan način života, djeca ga ne usvajaju kao pravilo, nego kao trajnu vrijednost koja ih prati u odrasloj dobi i oblikuje njihove buduće izbore.
U suvremenoj kulturi, u kojoj se vizualni identitet pojedinca sve češće promatra kroz prizmu brzih dojmova, algoritamski filtriranih trendova i društvenih očekivanja, pitanje muškog stila prestaje biti površna tema odijevanja te postaje ozbiljno pitanje identiteta, samopoimanja i unutarnje slobode. Muškarac koji se odvaži odstupiti od uhodanih normi, bilo da se radi o odabiru boja, krojeva, tekstura ili cjelokupne estetske filozofije, često ulazi u prostor u kojem se osobna izražajnost susreće s društvenom procjenom, a ponekad i s otvorenim nerazumijevanjem. Upravo u tom sudaru između individualnosti i kolektivnog očekivanja nastaje dinamika koja može biti bolna, ali i iznimno oslobađajuća: put od ruganja do moći.
U suvremenom načinu života, u kojem se granice između poslovnog i privatnog sve češće brišu, a tempo svakodnevice postaje sve zahtjevniji, briga o zdravlju više nije isključivo individualna odgovornost, nego sve češće postaje zajednički prostor unutar partnerskih odnosa. Upravo se u tom kontekstu sve više govori o wellness ritualima koji nisu rezervirani samo za pojedinca, nego se razvijaju kao oblik zajedničke prakse koja jača i fizičko i emocionalno zdravlje. Kada se govori o muškim wellness rutinama, često se pod time podrazumijevaju specifične navike poput redovite tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane, kvalitetnog sna, ali i mentalne higijene koja uključuje upravljanje stresom, opuštanje i emocionalnu stabilnost. Međutim, ono što se u novije vrijeme sve jasnije prepoznaje jest činjenica da uključivanje partnerice u takve rituale može imati višestruko pozitivan učinak, ne samo na dosljednost tih navika nego i na kvalitetu odnosa.
Promjena karijere u odrasloj dobi rijetko je jednostavna odluka, a kada je potaknuta zdravstvenim razlozima, ona gotovo nikada nije izbor iz komfora, nego nužnost koja dolazi u trenutku kada tijelo počne postavljati granice koje se više ne mogu ignorirati. U takvim situacijama profesionalni identitet, koji se godinama gradio kroz obrazovanje, iskustvo, ambicije i društvena očekivanja, počinje se sudarati s fizičkom stvarnošću u kojoj isti ritam života više nije održiv. Priče muškaraca koji su zbog zdravlja promijenili karijeru upravo zato otvaraju složen prostor između gubitka i transformacije, između prisilnog prekida i novog početka koji se, unatoč početnoj nesigurnosti, često pokaže kao dublje usklađen sa životom koji žele živjeti.
U svijetu društvenih mreža lako je naletjeti na tvrdnje koje zvuče ludo, poput one da muškarci koji ih zovu „Daddy“ doživljavaju 300 % porast testosterona. Zvuci cool, zar ne? I dok ova ideja u početku zvuči zabavno i pomalo provokativno, znanstvena stvarnost je puno složenija i fascinantnija nego što viralni memovi žele prikazati. Testosteron, glavni muški hormon, doista oblikuje tijelo, energiju i libido, ali ne reagira instant na riječi koje netko izgovara, pa ni na nadimke koji kruže po društvenim mrežama. Ono što je zaista zanimljivo jest da naše hormonalne reakcije nisu samo čista biologija – one su upletene u način na koji živimo, kako doživljavamo sebe, kako se identificiramo i kako gradimo odnose s drugima, pa čak i u male, svakodnevne igre s riječima, nadimcima i interakcijama u društvu.
Dok se konačno oslobađamo etiketa koje se odnose na izgled, stil i pripadnost, marketing ulazi u eru u kojoj više ne postoji jedan tipičan stil života – kao ni takav kupac.
Graditi karijeru u današnjoj dinamičnoj industriji kao što je marketing ponekad može nalikovati trčanju maratona na traci čiju brzinu netko neprestano povećava. Trendovi se mijenjaju gotovo preko noći, baš kao i tehnologija, a publika je zasićena informacijama i otporna na svaku vrstu umjetnog nametanja, stoga marketing više nije samo stvar kampanja i dosega nego i umijeće stvaranja autentičnih priča.
Od trail trčanja i planinarenja do analize sna, prevencije ozljeda i tretmana oporavka, Latinoamericana x Kinex Outdoor Camp okupio je influencere, sportaše i stručnjake na trodnevnom programu posvećenom aktivnom načinu života. U prirodnom okruženju kampa Camping Plitvice sudionici su od 7. do 9. listopada imali priliku isprobati različite tehnologije, sudjelovati u edukacijama i upoznati metode regeneracije nakon fizičkog napora.
S dolaskom jeseni mijenjaju se i stvari koje želimo vidjeti na tanjuru. Lagana ljetna jela polako ustupaju mjesto toplim umacima, tjestenini, mesu koje se dugo kuha i jelima zbog kojih ručak ili večera mogu trajati malo duže. Upravo u tom smjeru ide novi jesenski meni restorana Mama!, koji u hladniju sezonu ulazi s tri nova jela inspirirana talijanskom kuhinjom i dva koktela za one večeri koje se nakon večere nastavljaju za šankom.
Živjeti dulje odavno je ljudska želja, no danas sve više razmišljamo o tome kako godine koje su pred nama provesti zdravi, aktivni i puni energije. Upravo se na toj ideji temelji koncept dugovječnosti, poznatiji kao longevity, koji posljednjih godina privlači sve veću pozornost medicine i znanosti. U svijetu u kojem se svakodnevno pojavljuju novi dodaci prehrani i obećanja o očuvanju mladosti, sve je teže razlikovati stvarne tehnološke pomake od prolaznih trendova. Tu su priliku prepoznali Anastazija i Marko Đerek, bračni par s više od četiri desetljeća zajedničkog iskustva u farmaceutskoj industriji, koji je odlučio vlastito znanje pretočiti u hrvatski brend Vivacel360.
U suvremenoj kulturi, u kojoj se vizualni identitet pojedinca sve češće promatra kroz prizmu brzih dojmova, algoritamski filtriranih trendova i društvenih očekivanja, pitanje muškog stila prestaje biti površna tema odijevanja te postaje ozbiljno pitanje identiteta, samopoimanja i unutarnje slobode. Muškarac koji se odvaži odstupiti od uhodanih normi, bilo da se radi o odabiru boja, krojeva, tekstura ili cjelokupne estetske filozofije, često ulazi u prostor u kojem se osobna izražajnost susreće s društvenom procjenom, a ponekad i s otvorenim nerazumijevanjem. Upravo u tom sudaru između individualnosti i kolektivnog očekivanja nastaje dinamika koja može biti bolna, ali i iznimno oslobađajuća: put od ruganja do moći.
U razdoblju kada priroda usporava, dani postaju kraći, a tišina ranih večeri sve izraženija, studeni često djeluje poput emocionalnog ogledala – mjesec introspekcije, suočavanja i unutarnjeg dijaloga. Upravo u tom prijelaznom vremenu, kada se ljeto čini dalekim, a zima još nije sasvim stigla, mnogi muškarci – često nenaviknuti na otvoreno izražavanje vlastitih osjećaja – pronalaze neočekivani izlaz u kreativnosti. Umjetnost, bilo da je riječ o glazbi, slikarstvu ili pisanju, postaje prostor sigurnosti, tišine i oslobađanja, svojevrsna terapija bez unaprijed zadanih pravila.
Francuska modna kuća Dior predstavila je novu božićnu slasticu koju je za ovogodišnju blagdansku sezonu osmislio poznati francuski chef Yannick Alléno. Riječ je o ograničenom izdanju tradicionalnog francuskog božićnog deserta bûche de Noël, čiji je izgled inspiriran torbicom Dior Cigale iz kolekcije Jonathana Andersona. Slastica će od 1. prosinca 2026. biti dostupna u prostoru Le Jardin, koji se nalazi u sklopu Diorova pariškog kompleksa na aveniji Montaigne. Njezina posebnost proizlazi iz povezanosti suvremenog slastičarstva s poviješću modne kuće, jer se oblik deserta temelji na dizajnu koji svoje podrijetlo ima u jednoj od haljina Christiana Diora iz 1952. godine.
Predstojeće 24. izdanje Zagreb Film Festivala od 9. do 15. studenoga ugostit će brojne međunarodne i domaće filmaše i filmašice koji će publici predstaviti svoja nova ostvarenja, a neki će od njih sa zagrebačkom publikom podijeliti svoja iskustva, znanja i razmišljanja o različitim aspektima filmskog stvaranja. Među njima će biti i norveška glumica Lisa Loven Kongsli, jedna od članica ovogodišnjeg ZFF-ovog žirija koja će se tijekom festivala održati i masterclass o svom iskustvu rada na malim nezavisnim produkcijama (među kojima je i na lanjskom ZFF-u prikazana Solo mama), radu s renomiranim europskim redateljskim imenima (primjerice s Rubenom Östlundom na hit-filmu Turist te s Christianom Mungiuom na filmu Fjord koji će biti prikazan izvan konkurencije na ovogodišnjem ZFF-u), kao i holivudskim blockbusterima poput Wonder Woman i Liga pravde Zacka Snydera.
