Stručnjak za bonton William Hanson savjetovao je da u dom u koji ste pozvani treba doći na vrijeme.
“Ako smo rekli “Dođite na kavu u 11 sati”, to ne znači da u trenutku kada sat otkuca 11 sati treba pokucati na vrata”, istaknuo je William Hanson.
“Tradicionalni kaže da se, ako se kasni pet do deset minuta, to još uvijek smatra dolaskom na vrijeme”, rekao je William Hanson.
Biti pristojan gost znači doći na vrijeme
Što se tiče večere, William Hanson savjetuje da dođete deset do petnaest minuta kasnije. Ako ste pozvani na kratak razgovor uz šalicu kave ili čaja, dolazak pet minuta nakon dogovorenog vremena savršeno je prihvatljiv.
Također ne treba uraniti, jer bi to moglo natjerati domaćina na žurbu. Domaćin neće imati dovoljno vremena za pripremu ako uranite.
Predložio je da gosti koji stignu ranije odu u šetnju, sjede u automobilu ili skrolaju TikTokom kako bi prošlo vrijeme prije nego što pozvone na vrata.
Napominje i da kada domaćin pripremi piće, trebate ponuditi pomoć u čišćenju nakon završetka posjeta.
“Ako domaćin uzme svoju šalicu i ode u kuhinju, učinite isto, ali to ovisi i o odnosu koji imate s osobom”, objasnio je William Hanson.
“Neki domaćini neće htjeti da gost bude osoblje”, dodao je.
Još jedna smjernica koju bi ljudi trebali slijediti je da nikada ne odbijaju gostoprimstvo domaćina.
Ako domaćin ponudi hranu ili piće, pristojno je to prihvatiti s osmijehom. “Prilično je nepristojno reći ne, a u nekim je kulturama to nevjerojatno nepristojno”, upozorio je William Handson.
Pristojan gost ne ignorira kućne ljubimce
Napomenuo je i da prilikom posjeta ne treba ignorirati kućne ljubimce ili djecu. “Ne morate ih imati u krilu, a to vrijedi i za djecu i kućne ljubimce, ali morate pokazati barem mali interes.”
Također treba skinuti cipele kada ulazite u tuđu kuću kako biste pokazali osjećaj brige za čistoću.
Važno je i “uzvratiti uslugu”, te pozvati domaćina da posjeti i vaš dom.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
Povratak estetike osamdesetih posljednjih se godina može pronaći posvuda, od mode i fotografije do videospotova i društvenih mreža, no Lana S. odlučila je retro atmosferu potražiti ondje gdje joj kao glazbenici najviše pripada, u samom zvuku nove pjesme. „Nitko kao ti“ donosi plesni pop oslonjen na suvremenu produkciju, ali s jasnim prizvukom desetljeća čiji se sintesajzeri, ritmovi i melodijska razigranost ponovno čuju u aktualnoj svjetskoj pop-glazbi.
Postoje napici koje biramo zbog okusa, oni koje pijemo iz navike i oni oko kojih se s vremenom stvori mali osobni ritual. Matcha je u posljednjih nekoliko godina uspjela spojiti sve troje. Iz japanske tradicije preselila se na jelovnike gradskih kafića, u kućne kuhinje i jutarnje rutine, a njezina prepoznatljiva zelena boja danas više nije prizor koji traži objašnjenje.
Filip Rudan ovih je dana svojim pratiteljima pokazao rezultate redovitih treninga, a fotografije i snimke koje je podijelio otkrile su koliko se njegov izgled promijenio zahvaljujući vremenu provedenom u teretani. Mladi pjevač pozirao je bez majice i bez puno skrivanja pokazao isklesanu figuru, definirane trbušne mišiće, snažna ramena i ruke te posebno razvijene noge, iza kojih očito stoji ozbiljan rad.
Vlaho Arbulić još je jednom pokazao zašto već godinama slovi za jednog od najzgodnijih Hrvata, a ovoga puta u prvom planu našla se forma na kojoj mu bez problema mogu zavidjeti mnogi muškarci.
