Marko Milošević, poznati beogradski pjesnik održat će večer poezije u Zagrebu, u Peronu 16, 25. ožujka s početkom u 20 sati. Njegove su pjesme postale sinonim za duboku emotivnu povezanost između stvaranja i slušanja, zagovara kult govorenja poezije i živi susret sa svojom publikom. Njegova jedinstvena filozofija naglašava tajanstvene telepatije između pjesnika i slušatelja, gradeći most između riječi i osjećanja.
Njegovi rimovani stihovi, često u formi soneta, govore o svakodnevnim ljudskim temama kao što su ljubav, obitelj ili prolaznost života, bave se promišljanjima kako živjeti ljudski dostojanstveno, kako reagirati na sve nevolje koje čovjeka u životu snalaze, kako odgajati djecu itd. Miloševićeva poezija je jednostavna i čitka, razumljiva i jasna, a često suosjećajna, na primjer kada piše o Oliveru Dragojeviću ili o djevojčici Ana Mariji koja je bila žrtva potresa u Zagrebu.
Poezija Marka Miloševića razgalit će vam srce i oplemeniti dušu jer je iskrena, sirova, nedotjerana, najtočnija istina Markovog bića, u kojoj ćete zasigurno naći i dio sebe.
Markove stihove govorili su mnogi regionalno poznati glumci i glumice, a ovoga puta na sceni će mu se pridružiti naš poznati glumac Tarik Filipović, uz pratnju na gitari Denisa Uroševića.
Ukoliko još niste osigurali svoje mjesto na ovom jedinstvenom događaju u Peronu 16, požurite po svoju ulaznicu na eventim.hr
Predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora, Kirsty Coventry, ovih je dana u Cortini, u sklopu Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026, razgovarala s olimpijskom reporterkom WBD-a Laurom Robson.
Borut Šeparović ne pripada generaciji koja je kazalište gledala samo kao prostor zabave – on ga vidi kao sustav, laboratorij i mehanizam spoznaje. Njegovo djetinjstvo, smješteno između tribina Maksimira i građanskog salona, oblikovalo je pogled koji ne romantizira prošlost, već traži istinu u kontradikcijama svakodnevnog života. Nogomet je bio njegov prvi masovni ritual, a emocije koje su se mogle pojaviti uz tuđi rezultat – ekstaza, agresija, sram, nada – postale su prva lekcija o energiji gomile i njezinoj manipulativnoj moći. S druge strane, privilegije „crvene buržoazije“ i rascjep između deklarirane jednakosti i stvarne moći stvorili su u njemu trajni osjećaj odgovornosti i antielitizma.
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt Boruta Šeparovića, čija će premijera biti održana u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti u Puli, dok je repriza zakazana za subotu, 31. siječnja u 20 sati, a predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače, potvrđujući kako je riječ o projektu koji spaja inovativnost, interdisciplinarnost i suvremeni kazališni eksperiment.
U četvrtak, 30. listopada u 18 sati, Centar kulture Ribnjak otvara vrata javne tribine „Umjetnost u doba krhkosti – Kad pozornica postane bolesnikova soba“ i poziva sve zainteresirane da svjedoče kako umjetnost može pružiti utjehu i toplinu onima koji su najranjiviji. Tribina je dio festivala Jednaki u kulturi – Tjedan inkluzije 2025. koji od 20. do 31. listopada donosi programe posvećene povezivanju kulture i inkluzije.
Sinoć su u srcu Zagreba, u prostoru Društva hrvatskih književnika, otvoreni 46. Zagrebački književni razgovori, manifestacija koja već desetljećima okuplja one koji kroz riječi i analizu oblikuju razumijevanje književnosti i društva. Ovogodišnja tema „Distopija u književnosti“ postavila je pitanje koje se lako može prenijeti u svakodnevni život: koliko je naša stvarnost slična distopijskim vizijama o kojima čitamo i koje analiziramo. Razgovori okupljaju domaće i inozemne autore, teoretičare i kritičare koji se ne zadovoljavaju površinom, nego propituju korijene društvenih strahova i imaginacija. Distopija u književnosti ovdje nije apstraktni pojam, već okidač za promišljanje političkih, kulturnih i tehnoloških fenomena, prostor u kojem se reflektira suvremenost i otvara dijalog o tome što nas očekuje.
Od Samobora do Kine putuje se ne samo kilometrima, već i nadarenošću, predanošću i energijom koja ne poznaje granice. Ema Dujmović, tinejdžerica koja je tek nedavno zakoračila u svoj četrnaesti životni krug, već uspijeva povezati svjetove umjetnosti, jezika i glazbe na način koji rijetko tko može zamisliti. Svijet kineskog jezika nije samo stranica knjige ili apstraktni pojam; za Emu je to prostor u kojem se izražava, u kojem njena upornost i talent dobivaju oblik i priznanje. Putovanje do svjetskog natjecanja u Kini bilo je više od puta zrakoplovom, to je bio korak u globalnu zajednicu mladih stvaratelja, gdje je osvojila drugo mjesto u Europi i ušla među deset najboljih na svijetu. No njezina priča nije samo o natjecanjima; ona je svakodnevica u kojoj se talent pretvara u djela, a znanje u inspiraciju.
Sinoćnja dodjela Oscara bila je ponovno večer u kojoj su se susreli glamur, napetost i humor, no jedna scena posebno je privukla pažnju javnosti i medija – reakcija mladog glumca Timothéea Chalameta na šalu voditelja, Conana O’Briena, koja se referirala na njegovu nedavnu izjavu o operi i kazalištu. Chalamet, koji je poznat po svojoj ozbiljnosti i umjetničkoj senzibilnosti, nekoliko je tjedana prije ceremonije izazvao polemike kada je, u intervjuu za jedan kulturni časopis, iznio komentar da „nitko više ne mari za operu ili balet“, misleći pritom na smanjenu vidljivost i publicitet tih umjetničkih formi u suvremenom društvu.
Sinoć, na glamuroznoj ceremoniji dodjele Oscara, pažnju javnosti privukao je i mladi glumac Timothée Chalamet, čije je ime bilo među nominiranima za nagradu za najboljeg glavnog glumca. Od trenutka kada je ušao na crveni tepih u društvu svoje partnerice, publika je mogla osjetiti kombinaciju očekivanja, napetosti i profinjenog šarma koji Chalamet od početka svoje karijere uspješno projicira. Njegov odabir odjevne kombinacije bio je elegantan, nenametljiv, ali dovoljno sofisticiran da naglasi njegov status jednog od najvažnijih mladih glumaca današnjice, dok su fotografske bljeskalice neumorno bilježile svaki njegov pokret i svaki njegov osmijeh.
Dodjela Oscara 2026. nije bila samo glamurozna proslava filmske umjetnosti i holivudskog sjaja; bila je to večer u kojoj su se sudarili politički aktivizam, tehnički propusti, kontroverzni nastupi i crveni tepih koji je zapalio društvene mreže, a sve zajedno stvorilo dojam ceremonije koja je više podsjećala na kaotični performans nego na elegantnu proslavu filma. Od samog početka, trenutak po trenutak, sinoćnja večer bila je ispunjena događajima koji su gledatelje širom svijeta ostavili zapanjenima i gotovo šokiranima, dok su fanovi i kritičari neumorno raspravljali o tome je li Hollywood izgubio kontrolu nad vlastitom ceremonijom ili je jednostavno otvorio vrata slobodi izražavanja i kaosu.
Sinoć je u prestižnom Dolby Theatreu u Los Angelesu održana 98. dodjela nagrada Oscar, događaj koji svake godine okuplja najistaknutije glumce, redatelje i filmske stvaratelje iz cijelog svijeta, ali večer je ostala upamćena i po jednom neočekivanom detalju – izostanku Seana Penna, renomiranog i višestruko nagrađivanog glumca, koji je te večeri osvojio svoj treći Oscar, i to za ulogu u filmu One Battle After Another. Ono što je dodatno zaintrigiralo medije i publiku jest činjenica da Penn nije bio prisutan u dvorani da preuzme nagradu, a ceremoniju su umjesto njega popratili komentari i šale drugih sudionika, uključujući i prezenterku Kieran Culkin, koji je s duhovitom opaskom naglasio da Sean “nije mogao ili nije želio biti prisutan”.
Sinoć je svijet filmske umjetnosti ponovno stao kako bi svjedočio trenutku slave koji je, svojim značenjem i simbolikom, nadmašio same granice crvenog tepiha. Na svečanoj dodjeli Oscara 2026., u atmosferi koja je istodobno vibrirala uzbuđenjem i tišinom iščekivanja, nagradu za najbolju mušku sporednu ulogu osvojio je neponovljivi Sean Penn, glumac čije ime već desetljećima označava sinonim za profesionalnu izvrsnost, glumačku dubinu i umjetničku predanost.