Kad kazalište susretne film i AI: Doživite Solaris Dva
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt Boruta Šeparovića, čija će premijera biti održana u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti u Puli, dok je repriza zakazana za subotu, 31. siječnja u 20 sati, a predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače, potvrđujući kako je riječ o projektu koji spaja inovativnost, interdisciplinarnost i suvremeni kazališni eksperiment.
SOLARIS DVA istražuje što se događa kada se kazališna izvedba odluči suočiti sa svojim filmskim predloškom licem u lice i pritom dobije dodatnog, digitalnog dvojnika, pomičući granice percepcije i propitujući istinitost vizualnih dokaza u dobu generativne umjetne inteligencije i beskonačnog oblaka podataka, stvarajući scenski prostor u kojem se istovremeno odvijaju živa izvedba, arhivski filmski materijal i računalno generirani prikaz, a publika postaje svjedokom suptilnog i zagonetnog preplitanja medija koje postavlja pitanja o stvarnom i imaginarno transformiranom.
U središtu radnje je psiholog Kris Kelvin kojeg tumači Matija Čigir, a koji se suočava s pojavama nastalim iz fragmenata sjećanja i nesvjesnog, dok lik Hari, preminule partnerice, koju utjelovljuje Rea Bušić, istovremeno djeluje opipljivo prisutno i radikalno nestvarno, budući da tijelo i pokret pripadaju glumici, dok deepfake tehnologija povremeno posuđuje njezino lice iz filmskog arhiva, stvarajući trenutke u kojima se na sceni susreću tri Hari – ona filmska, kazališna i računalno generirana – a upravo u toj tankoj pukotini između medija nastaje emocionalna i konceptualna srž predstave.
Uz Kelvina i Hari, na sceni su Snaut u izvedbi Nikole Nedića i Sartorius u izvedbi Svena Medvešeka, dok su doktor Gibarian (Frano Mašković) i pilot Henri Berton (Vedran Živolić) prisutni isključivo putem video zapisa, a dodatni “posjetitelj” u obliku robotskog psa Unitree Go2 AIR unosi fizičku, utjelovljenu prisutnost tehnologije u Solarisovu logiku drugosti, propitujući granice između čovjeka i stroja te interakciju između biologije, umjetnosti i umjetne inteligencije.
Dramaturgiju predstave potpisuje Filip Rutić, koji je prema motivima romana Solaris i scenariju filma Andreja Tarkovskog u suradnji s Fridrihom Gorenštajnom oblikovao narativnu strukturu, dok vizualni i tehnološki identitet predstave oblikuje Konrad Mulvaj, koji arhivski filmski materijal tretira kao aktivni sloj izvedbe, sinkronizira projekcije uživo i real-time transformacije slike te koordinira kretanje robotskog psa, stvarajući jedinstvenu sintezu performansa, videa i AI-tehnologije. Scenografiju potpisuje Filip Triplat prema motivima filmske scenografije Mihaila Romadina, a kostime oblikuje Desanka Janković prema originalnim rješenjima Nelli Fomine, dok Anton Modrušan kreira svjetlosni dizajn za izvedbu uživo, a Roberta Milevoj surađuje na scenskom pokretu. Zvučna slika nastaje u dijalogu s glazbom iz filma Andreja Tarkovskog, Johanna Sebastiana Bacha i Eduarda Artemjeva, nadopunjena autorskim intervencijama MONTAŽSTROJA i AI obradom.
SOLARIS DVA postavlja ključna pitanja suvremenog svijeta: gdje završava čovjek, a počinje stroj, što je danas stvarno, a što simulirano i može li ljubav sastavljena od sjećanja, emocija i algoritama biti išta manje stvarna, čime predstava otvara prostor za refleksiju, introspekciju i istovremeno izuzetno estetski i tehnički impresivno kazališno iskustvo.
Postoje profesionalni putevi koji se mogu precizno rekonstruirati unatrag, označiti važnim odlukama, planovima, ambicijama i pažljivo odmjerenim potezima, a postoje i oni koji tek iz perspektive vremena počinju izgledati kao cjelina, iako su u trenutku kada su se događali često bili samo odgovor na okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti.
Gornji grad ponovno je postao jedno od najprivlačnijih mjesta zagrebačkog ljeta jer je otvoren ČVENK, festival koji tijekom četrnaest dana donosi bogat i raznolik program posvećen suvremenoj umjetnosti, kulturi, glazbi, kazalištu, kreativnosti i zajedničkom provođenju vremena na otvorenom. Ovaj jedinstveni gradski događaj pretvara skrivene zagrebačke atrije, parkove, šetališta i povijesne prostore u žive pozornice na kojima se svakodnevno od 18 sati do ponoći susreću umjetnici, izvođači, kreativci i građani željni drugačijeg doživljaja ljeta u samom središtu grada.
Snježana Abramović Milković pripada rijetkoj skupini ljudi u hrvatskoj kulturi koja je svoju profesionalnu biografiju istovremeno ispisivala na plesnoj pozornici, u festivalskim uredima, međunarodnim kulturnim mrežama i na čelu jedne od najvažnijih kazališnih institucija u zemlji. Od suvremenog plesa i eksperimentalne biologije do upravljanja Zagrebačkim kazalištem mladih, njezin karijerni put teško je svesti na jednu profesiju ili jednu umjetničku disciplinu. Danas, nakon što joj je povjeren i četvrti mandat na čelu ZKM-a, iza nje stoje desetljeća rada tijekom kojih je sudjelovala u oblikovanju hrvatske plesne scene, pokretala međunarodno relevantne projekte i pretvorila ZKM u jedno od najvidljivijih hrvatskih kazališta izvan nacionalnih granica.
Redateljica i scenaristica Ivona Juka već više od dva desetljeća pripada najintrigantnijim autorskim glasovima regionalne kinematografije, a njezin filmski opus, obilježen snažnim psihološkim portretiranjem likova, beskompromisnim propitivanjem društvenih sustava i iznimno sofisticiranom estetikom, profilirao ju je kao autoricu čiji filmovi nadilaze lokalni kontekst i komuniciraju univerzalnim jezikom ljudske intime, slobode i moralne odgovornosti.
Nenad Puhovski jedna je od ključnih figura hrvatske suvremene dokumentaristike, autor i producent čiji je profesionalni rad obilježen dugotrajnim promišljanjem odnosa između filma, društva i etičke odgovornosti slike. Kao redatelj, producent, sveučilišni profesor i kulturni organizator, Puhovski je kroz nekoliko desetljeća djelovanja oblikovao ne samo vlastiti autorski izraz, nego i širi prostor domaćeg dokumentarnog filma, otvarajući ga prema intimnijim, hrabrijim i društveno angažiranijim formama.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
U trenutku kada se Hrvatska priprema za nastup na Venecijanskom bijenalu, jedno od najrelevantnijih imena suvremene domaće umjetničke scene – Dubravka Lošić – dobiva prostor koji nadilazi reprezentaciju države i ulazi u zonu duboko osobnog, ali istodobno univerzalnog umjetničkog iskaza. Njezin projekt „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty), predstavljen u venecijanskoj palači Zorzi, ne funkcionira kao izolirana izložba, nego kao kondenzirani presjek višedesetljetnog opusa u kojem se materijal, trauma, memorija i percepcija neprestano preoblikuju.
Čini se da je nestala posljednja velika tajna u suvremenom vizualnom umjetničkom svijetu. Gotovo trideset godina nakon što je Banksy, jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih uličnih umjetnika našeg doba, počeo ostavljati svoje provokativne, društveno angažirane radove na javnim pročeljima diljem svijeta, najnovija međunarodna novinska istraga ponovno je otvorila pitanje o njegovom stvarnom identitetu. I to ne kao nagađanje, već kao tvrdnju koja se temelji na dokumentima, pravnim zapisima i strateškoj analizi kretanja.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.