U Zagrebu je 25. siječnja 2026. u 11 sati, u Kazališnoj kavani Kavkaz, održana matineja Poetice Croatice na temu „Čemu uopće poezija?“, koja je i ovoga puta okupila brojnu publiku željnu ozbiljne riječi, glazbe i rijetkog, neposrednog umjetničkog susreta.
Središnji gost bio je Enes Kišević, pjesnik i glumac, čije su stihove tijekom programa govorili Lav Novosel i Zvonko Novosel, dok su glazbene izvedbe izveli Lav i Helena Novosel, oblikujući atmosferu koja je nosila program od prve do zadnje minute.
U Malim razgovorima, uz Enesa Kiševića sudjelovale su psihoterapeutice Sanja Tatalović i Vesna Massan, a moderirao ih je Zvonko Novosel, otvarajući prostor dijalogu o smislu poezije u vremenu brzine, umora i površnih informacija.
Ova matineja nastavila je snažan niz događanja u Kavkazu: nakon gostovanja Rade Šerbedžije 4. siječnja, na kojem su Radinu poeziju, po izjavi samog Rade, briljantno govorili Nikolina Prkačin, Lav, Bela Grah i Zvonko, a pjevali su Lav i Bela, i Kišević i Šerbedžija istaknuli su da se u Kavkazu osjećaju kao da su u Pragu, Oslu, Londonu ili Parizu, te da je Poetica “vratila duha iz boce” – oživjevši legendarni prostor Kazališne kavane u kojoj su, među ostalima, “stolovali” Matoš, Tin, Krleža, Cesarić, Krklec, Majer, Gavella, Ranko Marinković, M.J. Zagorka, Arsen, Milčec i mnogi drugi velikani zagrebačke i hrvatske kulturne scene.
Nenad Puhovski jedna je od ključnih figura hrvatske suvremene dokumentaristike, autor i producent čiji je profesionalni rad obilježen dugotrajnim promišljanjem odnosa između filma, društva i etičke odgovornosti slike. Kao redatelj, producent, sveučilišni profesor i kulturni organizator, Puhovski je kroz nekoliko desetljeća djelovanja oblikovao ne samo vlastiti autorski izraz, nego i širi prostor domaćeg dokumentarnog filma, otvarajući ga prema intimnijim, hrabrijim i društveno angažiranijim formama.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
U trenutku kada se Hrvatska priprema za nastup na Venecijanskom bijenalu, jedno od najrelevantnijih imena suvremene domaće umjetničke scene – Dubravka Lošić – dobiva prostor koji nadilazi reprezentaciju države i ulazi u zonu duboko osobnog, ali istodobno univerzalnog umjetničkog iskaza. Njezin projekt „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty), predstavljen u venecijanskoj palači Zorzi, ne funkcionira kao izolirana izložba, nego kao kondenzirani presjek višedesetljetnog opusa u kojem se materijal, trauma, memorija i percepcija neprestano preoblikuju.
Čini se da je nestala posljednja velika tajna u suvremenom vizualnom umjetničkom svijetu. Gotovo trideset godina nakon što je Banksy, jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih uličnih umjetnika našeg doba, počeo ostavljati svoje provokativne, društveno angažirane radove na javnim pročeljima diljem svijeta, najnovija međunarodna novinska istraga ponovno je otvorila pitanje o njegovom stvarnom identitetu. I to ne kao nagađanje, već kao tvrdnju koja se temelji na dokumentima, pravnim zapisima i strateškoj analizi kretanja.
Predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora, Kirsty Coventry, ovih je dana u Cortini, u sklopu Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026, razgovarala s olimpijskom reporterkom WBD-a Laurom Robson.
Borut Šeparović ne pripada generaciji koja je kazalište gledala samo kao prostor zabave – on ga vidi kao sustav, laboratorij i mehanizam spoznaje. Njegovo djetinjstvo, smješteno između tribina Maksimira i građanskog salona, oblikovalo je pogled koji ne romantizira prošlost, već traži istinu u kontradikcijama svakodnevnog života. Nogomet je bio njegov prvi masovni ritual, a emocije koje su se mogle pojaviti uz tuđi rezultat – ekstaza, agresija, sram, nada – postale su prva lekcija o energiji gomile i njezinoj manipulativnoj moći. S druge strane, privilegije „crvene buržoazije“ i rascjep između deklarirane jednakosti i stvarne moći stvorili su u njemu trajni osjećaj odgovornosti i antielitizma.
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt Boruta Šeparovića, čija će premijera biti održana u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti u Puli, dok je repriza zakazana za subotu, 31. siječnja u 20 sati, a predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače, potvrđujući kako je riječ o projektu koji spaja inovativnost, interdisciplinarnost i suvremeni kazališni eksperiment.
Iako haljina dolazi s tankim remenom od istog materijala, ona se odlučila za široki tamnosmeđi kožni remen s velikom kopčom, čime je dodatno naglasila struk i outfitu dala snažniji karakter.
Objava je privukla dodatnu pozornost jer je Blanka posljednjih tjedana u fokusu javnosti nakon vijesti o razvodu od belgijskog sportskog novinara Rubena Van Guchta, s kojim ima sina Monda.
Kombinaciju je upotpunila elegantnim crnim sandalama s otvorenim prstima i tankom potpeticom koje vizualno izdužuju figuru i savršeno se uklapaju u minimalističku estetiku.
