Kao dio obilježavanja 30 godina postojanja Teatra EXIT, u petak 13. prosinca u 20h bit će održana svečana 500. izvedba predstave Kako misliš mene nema?! koja je premijeru imala 20. travnja 2007. godine.
Predstava je nastala kao autorski projekt redateljice Ivice Boban, glumaca Amara Bukvića i Filipa Juričića te dramaturške suradnice i asistentice režije Olje Lozice.
Iako su nam dobro znana televizijska imena, upravo ovaj naslov zauzima posebno mjesto u respektabilnim kazališnim karijerama Filipa Juričića i Amara Bukvića, a uloge Nineka i Blaža, kontinuirano su ih pratile od samih glumačkih početka sve do danas.
Kako misliš mene nema?! jedna je onih predstava kojoj se publika vraća i više puta, a vole ju pripadnici svih generacija, od srednjoškolskih do onih u trećoj dobi.
Usudio bih se reći da smo postali kao ‘Stilske vježbe’. Svi profesori vode svoje učenike na našu predstavu – izjavio je Amar Bukvić povodom jedne od prethodnih svečanih izvedbi, a upravo je odgajanje nove kazališne publike jedna od njezinih posebnih značajki s obzirom da veliki broj nastavnika bira upravo Kako misliš mene nema?! za prvi odlazak svojih učenika u kazalište jer nakon nje učenici sami izražavaju želju za ponovnim posjetima kazalištu.
Tijekom više od 17 godina igranja i 500 izvedbi Amar Bukvić i Filip Juričić predstavu kontinuirano izvode s posebnim žarom i entuzijazmom, a više su ju puta i osvježavali aktualnostima prateći promjene u društvu. Predstava je stekla kultni status i uvijek se za nju traži karta više te je tako došla i do 500. izvedbe, kao što je jednom prilikom prije nekoliko godina i najavio Filip Juričić: Glumački život uvijek ima uspona i padova, a kad tu dođeš imaš uvijek povratnu reakciju, tako da je meni ta predstava kroz sve ove godine bila i vrlo ljekovita. Najljepše je to što ne mislimo stati jer nema razloga za to; vidimo se na 500. i 600. izvedbi ili na nekoj još većoj brojci.
Iz kritika:
„Desetak aplauza na otvorenoj sceni, smijeh i suze u publici, nesuzdržane glasne reakcije iz gledališta, dugotrajne ovacije nakon završetka – takva atmosfera pratila je premijeru predstave Kako misliš mene nema!?“
Ovaj autorski projekt pripada onoj malenoj skupini domaćih predstava kod kojih dužnost kazališnoga kroničara nadilazi kritičarsku dužnost. Svaka riječ kojom bi se pokušao naznačiti sadržaj ovog komada bit će netočna, površna ili banalna: kazati da je to priča o našem duhovnom i materijalnom siromaštvu, o besparici dvojice mladića čiji je san otići na more; kazati da je riječ o predstavi koja glasno proziva našu sasvim bolesnu sposobnost prilagodbe na tu istu neimaštinu i nemoć; ili reći da predstava u svakoj minuti duboko zaranja u ključne razloge neizbježnog nadolazećeg socijalnog bunta dok istodobno traga za ljudskošću izgubljenom u naslagama osobne i kolektivne prošlosti – sve će to biti nedovoljno, premalo i uopćeno.“
Slobodna Dalmacija
Autorska ekipa stvorila je od običnih životnih događaja kakve možemo čuti na svakom koraku smiješnu, komičnu, dramatičnu i tužnu predstavu koja govori o “minornoj” strani života.
Vjesnik
„Provjereno zabavna, ali kompleksna predstava „Kako misliš mene nema?!“ svoj kazališni život započela je u proljeće 2007. godine, a u međuvremenu je uspjela steći status predstave koja ne zastarijeva, već svakom novom godinom dobiva još više šarma, patine, duha i gorčine. Ovaj autorski projekt Ivice Boban društveno je angažirani splet suza i smijeha koji funkcionira toliko dobro – da u njemu uživaju čak i srednjoškolci.“
„Ovu sjajan kazališni komad na svojim plećima nose samo dva glumca – Amar Bukvić i Filip Juričić, koji su uz ove uloge odrasli, u njih upisali dio sebe i publici tijekom svih 13 godina uspjeli prenositi njihovu tragično dobrodušnu energiju. Nježnu i dirljivu. Tužnu.“
Nakon što je u proteklim godinama osvojila srca publike diljem Europe, Amerike i Azije te zabilježila nastupe na brojnim prestižnim međunarodnim festivalima i pozornicama, TEULIS Shadow Theatre donosi svoj čarobni obiteljski spektakl pred zagrebačku publiku, pružajući priliku da i hrvatski gledatelji dožive izvanrednu kombinaciju kazališne inovacije i bajkovite magije.
U prosinačkom ozračju Zagreba, kada se gradske ulice prepliću sa svjetlom blagdana i tihim očekivanjem umjetničkih susreta, Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu obilježava 155. godišnjicu svoga djelovanja kao institucija koja je kroz desetljeća oblikovala kulturni identitet grada i države.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina”. Publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
U danu koji prirodno poziva na tišinu, usporavanje i povratak sebi, Matija Cvek objavio je novu pjesmu – onu koja ne traži pažnju glasno, ali je dobiva iskreno. Objavljena na Božić, pjesma Dom su ljudi (radni naziv prema poruci) donosi jednostavnu, ali duboko univerzalnu misao: dom nisu ni gradovi ni adrese, nego ljudi s kojima dijelimo život.
U Ujedinjenom Kraljevstvu utrka za vrh glazbenih ljestvica svake je godine u prosincu žešća nego u bilo kojem drugom razdoblju. Tijekom božićnog tjedna i najveće zvijezde i manje poznata imena ulažu iznimne napore kako bi s pjesmom ili albumom dosegli prvo mjesto – jer se božićni broj jedan smatra osobito prestižnim i simbolički snažnim uspjehom.
Vratimo se nakratko u veljaču. Dodjela Grammyja 2025. godine i Beyoncé koja ispisuje povijest. Ne samo da joj je napokon dodijeljena najvažnija nagrada večeri, album godine, nego je postala i prva crna žena koja je osvojila Grammy za najbolji country album – za Cowboy Carter. Nedavne promjene koje je uvela Recording Academy tu pobjedu čine još monumentalnijom: moguće je da je Beyoncé ujedno i posljednja osoba koja će ikada osvojiti tu nagradu u tom obliku.
Godinama se činilo da je Gmail adresa nešto što dobiješ jednom – i zauvijek ostaje isto. Bez obzira na to jesi li je otvorio kao tinejdžer, pod nadimkom koji danas zvuči neugodno, ili prije nego što si mogao predvidjeti koliko će Google račun postati važan dio svakodnevice.