Premijerna „Venezuela“ u Rijeci: Večer kad je ples progovorio jezikom emocije
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
Naharin, jedan od najutjecajnijih suvremenih koreografa, ponovno je dokazao zašto njegovo ime stoji uz bok najvećim reformatorima plesnog jezika. New York Times „Venezuelu“ je nazvao „vlastitim svijetom i odrazom jednog još većeg“, a sinoć je i Rijeka, bez sumnje, zavirila u taj kompleksni, senzibilan i duboko emocionalan univerzum.
„Venezuela“ je dvodijelna predstava koja koristi istu koreografsku strukturu, ali je postavlja u sasvim različite kontekste – jednom uz meditativne gregorijanske korale, drugi put uz eksplozivnu snagu benda Rage Against the Machine. Kontrast koji se na papiru čini gotovo provokativnim, na pozornici se pretvara u precizno dirigiranu napetost između tišine i bunta, meditacije i tijela u usponu, svjetla i sjene.
Baletni ansambl riječkog HNK, predvođen zavidno snažnom postavom – Sephorom Ferrillo, Yurikom Kimurom, Ksenijom Krutovom, Sonjom Milovanov, Laurom Orlić, Teom Rušin, Alessiom Tacchini, Isabelle Zabot, Martom Kanazir, Jodyjem Betom, Leonardom Celom, Giovannijem Liveranijem, Giorgiom Otrantom, Federicom Rubisseom, Alijem Tabbouchom, Samueleom Tacconeom, Alessiom Alfonsijem i Simonom Boleyjem – donio je izvedbu koja je bila mnogo više nego samo tehnički precizna. Bila je to izvedba puna supstancije, impulsa, unutarnjeg sagorijevanja.
Njihova tijela bila su ispružena poput živih linija emocije, savršeno ukorak s Naharinovom filozofijom plesa kao istraživanja prostora između impulsa i namjere. Posebno dojmljiva bila je transformacija između dva dijela – isti pokret, a potpuno drugačiji svijet. Gledatelji su mogli osjetiti kako ples može biti dijalog, pitanje i odgovor, sjećanje i budućnost.
Publika je to prepoznala bez oklijevanja. Stajaće ovacije, uzdasi oduševljenja i dugi aplauz bili su dokaz da je riječki baletni ansambl još jednom potvrdio svoju ambiciju i snagu. „Venezuela“ nije bila samo predstava – bila je to večer koja je dokazala da ples može biti jednako intelektualan koliko i intuitivan, jednako snažan u šutnji koliko i u eksploziji energije.
Rijeka je sinoć gledala ples u njegovoj najčišćoj, najhrabrijoj formi. A „Venezuela“? Ona je postala iskustvo koje će se još dugo prepričavati – i osjećati.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U trenutku kada se čini da je stvarnost postala tek još jedna kartica otvorena na zaslonu, a sjećanje podatak koji se može pohraniti, kopirati i beskonačno reproducirati, SOLARIS DVA Boruta Šeparovića dolazi u Zagrebačko kazalište mladih kao precizno osmišljeni intermedijalni eksperiment koji kazališnu pozornicu pretvara u prostor susreta triju paralelnih svjetova – filmskog, izvedbenog i računalno generiranog.
Uz promjenu prostora, zamijenjen je i tradicionalni crveni tepih svijetlosivom, čupavom podlogom, što su korisnici društvenih mreža komentirali kao manje glamurozno rješenje.
Prisjetila se jedne situacije iz pete godine rada, kada su zajedno bile u kuhinji. Kylie Jenner ju je zamolila da donese laptop s kata, na što je Victoria u šali reagirala odbijanjem, što ju je kasnije natjeralo na razmišljanje.
Odrasla u Rijeci, gradu s bogatom glazbenom tradicijom, Eni Jurišić od najranijih dana bila je okružena glazbom i kulturnim impulsima koji su oblikovali njezinu osobnost i umjetničko samopouzdanje. Još kao dijete nastupala je na dječjim festivalima, a prva snimljena pjesma, puštena na karnevalu s deset godina, bila je samo početak jednog dugog i posvećenog glazbenog puta. Rijeka ju je naučila jednoj važnoj lekciji: biti svoj i cijeniti autentičnost, što joj je kasnije dalo hrabrost da traži vlastiti glazbeni izraz i oblikuje karijeru prema vlastitim principima. Sudjelovanje na open mic nastupima u Palachu i prvi nastupi s bendom na Ri Rocku dodatno su učvrstili njezin osjećaj za scenu i emotivnu povezanost s publikom.
Pop ikona ovih je dana snimljena u Venecija dok se ukrcavala na vodeni taksi, a iako je pokušala ostati neprimijećena, jedan je detalj izazvao znatiželju i brojna pitanja među obožavateljima.
Par već ima blizance Lucy i Nicolasa (8) te kćer Mary (5), a zajedno su već više od dva desetljeća, otkako su se upoznali na snimanju spota za pjesmu Escape 2001. godine.
