Premijerno uprizorenje predstave Teatra Erato – “Mi tu samo spavamo” na daskama zagrebačkog Kazališta Vidra
Ksenija Marinković, Duško Valentić, Nadia Cvitanović i Robert Kurbaša pod redateljskom palicom Ištvana Filakovića uz puno humora vraćaju vjeru u ljudsku dobrotu.
U kazalištu Vidra, 20. studenog u 20 sati održat će se zagrebačka premijera predstave “Mi tu samo spavamo”, autora Zdravka Odorčića, u režiji Ištvana Filakovića.
Riječ je o satiričnoj komediji koja na duhovit način spaja različite životne priče i generacije. Radnja dirljive priče Zdravka Odorčića prati bivšeg direktora propalog poduzeća u privatizaciji, bivšu tajnicu – zviždačicu, samohranog oca te ilegalnu mladu poduzetnicu koja želi pošteno zarađivati.
Dvoje beskućnika, Ksenija Marinković i Duško Valentić, uvjerit će vas da je sve teškoće ovoga svijeta najbolje izokrenuti i svemu tome dobro se nasmijati. A kad njihov san prekinu Nadia Cvitanović, mlada poduzetnica, te Robert Kurbaša, koji igra tri različite uloge: policajca, samohranog oca i glazbenika, priča dobiva neočekivani obrat. Briljantna igra ovih izvrsnih glumaca pokazat će vam da je moguće zadržati ljudskost i nadu usprkos i unatoč svemu.
“Imala sam sreću i blagoslov da su suradnju prihvatili predivni glumci: Ksenija Marinković, Duško Valentić, Robert Kurbaša i Nadia Cvitanović. Redatelj je Ištvan Filaković, u nas poznatiji po filmskim i televizijskim djelima, no u Mađarskoj je renomirani i nagrađivani kazalištarac. Dizajner svjetla je Dražen Dundović, a autorica fotografija Suzana Arslani. I baš kao pravi beskućnici, radeći na predstavi, selili smo se od prostora do prostora i na udomljavanju sam zahvalna: Centru za kulturu Trešnjevka, Centru za kulturu i informacije Maksimir te Kazalištu Komedija – Sceni Vidra” uoči zagrebačke premijere izjavila je producentica predstave Lidija Ivanda.
Kakav životni obrat natjera ljude da dospiju na marginu društva? Je li to neka velika nesreća ili je u pitanju njihov izbor? Kako se dogodilo da obrazovani ljudi iz srednje klase završe na ulici kao beskućnici i je li moguće da se ideološki protivnici nađu na istoj strani “barikade“ doznajte u ovoj duhovitoj priči o teškim vremenima gdje su na velikom iskušenju moralne vrijednosti, ponos i ljudskost.
“Ono što mi se svidjelo u tekstu Zdravka Odorčića, prije svega je toplina i duhovitost kojom je obrađena ova tema. Tema beskućništva. Tekst govori o tome da smo svi ljudi, sa svojim vrlinama i manama i da se u vremenima u kojima živimo svatko može naći na dnu. Ujedno nas podsjeća da pogledamo oko sebe i vidimo pogubljene ljude koje srećemo svugdje. Komad vraća vjeru u ljudsku dobrotu, ali s puno humora” naglašava glavna glumica Ksenija Marinković i dodaje “Izvrsna i inspirativna glumačka ekipa, Duško Valentić, doajen, zafrkant i predivan partner, Nadia Cvitanović – hodajuća pozitiva, Robert Kurbaša – analitičan i simpatičan gorostas, redatelj Ištvan Filaković, filmaš i kazalištarac besprijekornog ukusa i Erato teatar – divni ljudi s kojima je užitak raditi”.
Pretpremijera predstave “Mi tu samo spavamo” održat će se u osječkom kinu Uranija 14. studenoga u 19 sati, a nakon zagrebačke premijere kreće na turneju po hrvatskim gradovima.
Prva je ovo jesenska premijera Teatra Erato, a do kraja godine nas čekaju još dvije – Ča je život vengo…, 25. studenog u Hrvatskom domu u Splitu te Zagubljeni par, 6. prosinca u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada gledali na domaćoj sceni.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.