Premijera Čehovljeve “Drame bez naslova” u ZKM-u- Povratak Paola Magellija ruskom klasiku u punoj umjetničkoj zrelosti
U četvrtak, 23. svibnja, na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih stiže jedno od najiščekivanijih kazališnih događanja sezone – premijera “Drame bez naslova” Antona Pavloviča Čehova u režiji Paola Magellija. Ova inscenacija ne samo da predstavlja novi susret publike s najranijim kazališnim tekstom velikog ruskog dramatičara, već označava i trijumfalni povratak jednog od najvažnijih europskih redatelja suvremenog teatra, čije je ime u Hrvatskoj neraskidivo povezano s nekim od najvažnijih poglavlja domaće kazališne povijesti.
Četiri godine nakon praizvedbe drame “Ja sam ona koja nisam” Mate Matišića, koja je izazvala snažne reakcije i brojna tumačenja unutar kazališnih i društvenih krugova, Paolo Magelli ponovno ulazi u kreativni dijalog s ansamblom ZKM-a. No, ovaj se put vraća i samome Čehovu, dramskom piscu kojeg je već 1997. godine oblikovao u dvostrukom činu – nezaboravnoj i antologijskoj inscenaciji “Ujak Vanja / Tri sestre”, koja i danas živi u kolektivnoj memoriji hrvatskog kazališta kao monumentalno redateljsko postignuće.
“Drama bez naslova”, poznata i kao “Platonov”, intrigantno je i rijetko izvođeno Čehovljevo djelo koje nikada za njegova života nije doživjelo punu kazališnu realizaciju. Riječ je o njegovu prvijencu, komadnom tekstu neobuzdanih razmjera i raspona, pisanom kad autor još nije napunio ni 20 godina. Upravo ta mladenačka širina, fragmentarnost i nesputanost oblikuju jedan gotovo labirintski kazališni svijet koji anticipira kasniju Čehovljevu poetiku – s galerijom živopisnih likova koji u svojim neurozama, duhovnim rasapima i čežnjama zrcale rušenje starog društvenog poretka i nemoć stvaranja novoga.
Magelli se ovom dramom suočava s mladim Čehovom iz pozicije vlastite redateljske zrelosti, donoseći autorski rukopis izbrušen desetljećima rada na najvažnijim europskim pozornicama. U suradnji sa stalnom dramaturginjom Željkom Udovičić Pleština, Magelli pristupa ovom izazovnom, dramaturški neukroćenom tekstu s jasnoćom, strašću i tehničkom preciznošću, svjestan da ovakva dramska građa zahtijeva čvrstu izvedbenu ruku i duboko razumijevanje unutarnjih tenzija među likovima.
U središtu zbivanja je Mihail Vasiljevič Platonov, seoski učitelj na granici egzistencijalnog sloma, čiji su cinizam, intelektualna nemoć i emotivna paraliza istodobno tragični i zastrašujuće suvremeni. Kroz njegov lik i njegov odnos prema nizu ženskih i muških figura koje ga okružuju – ljubavnica, žena, supruga, prijatelja i protivnika – ispisuje se portret društva na rubu raspada, koje se još grčevito drži iluzija prošlosti, nesposobno da se artikulira prema budućnosti.
Nastavite čitati nakon oglasa
Likovi ove drame – liječnici, zemljoposjednici, učitelji, udovice, propali intelektualci i salonski dekadenti – predstavljaju univerzalne arhetipove društvene i osobne deziluzije, a njihovi međusobni odnosi, puni žudnje, bijesa, ironije i očaja, odjekuju i u današnjem vremenu, dok gledatelju nude prostor za promišljanje o krizi smisla, nemoći promjene i bijegu u samoprevaru.
U predstavi igraju istaknuti članovi ansambla ZKM-a, među kojima su: Anđela Ramljak, Ugo Korani, Lucija Šerbedžija, Filip Nola, Adrian Pezdirc, Barbara Prpić, Pjer Meničanin, Zoran Čubrilo, Vedran Živolić, Frano Mašković, Katarina Bistrović Darvaš, Milivoj Beader, Iva Kraljević, Urša Raukar i Luka Knez. Njihove interpretacije obećavaju glumački ansambl koji će svojim kolektivnim pulsiranjem prenijeti kompleksnost svijeta koji Čehov zamišlja, a Magelli režijski artikulira.
Nastavite čitati nakon oglasa
Vizualni identitet predstave oblikovan je u suradnji s vrhunskim kreativnim timom: scenografiju potpisuje Miljenko Sekulić Sarma, kostimografijuLeo i Lara Kulaš, video oblikuje Ivan Marušić Klif, rasvjetuAleksandar Čavleka, a glazbu skladateljski dvojac Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, čiji prepoznatljiv zvuk obećava snažan emotivni i dramaturški doprinos cjelini.
Magellijev povratak u ZKM i k Čehovu u ovom povijesnom trenutku može se čitati kao kazališni komentar današnjice – svojevrsna refleksija o urušavanju društvenih vrijednosti, općem osjećaju besmisla i borbi pojedinca da u svemu pronađe vlastito uporište. “Drama bez naslova” pritom postaje više od puke inscenacije – ona je izazov, promišljanje, poziv na katarzu i dijalog.
Ulog je velik, a očekivanja visoka – no, s Magellijem na čelu, ZKM-ov ansambl spreman je ponuditi kazalište koje istodobno izaziva, uznemirava i transformira. Premijera koja se ne propušta.
Na današnji dan, prije trideset i jednu godinu, 7. kolovoza 1995., na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa dogodio se jedan od najtragičnijih događaja koji se vežu uz završnicu ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom zračnog napada na izbjegličku kolonu koja se kretala prema Bosni i Hercegovini poginulo je deset civila, među kojima je bilo četvero djece, dok je više osoba ranjeno. Među najmlađim žrtvama bili su jedanaestogodišnja Nevenka Rajić i njezin devetogodišnji brat Žarko Rajić iz Donjeg Lapca, čije su smrti tijekom desetljeća postale simbol stradanja djece u ratnim okolnostima i podsjetnik na činjenicu da upravo oni koji u ratovima nemaju nikakvu odgovornost nerijetko plaćaju njihovu najveću cijenu.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Više od dva desetljeća nakon što je Anne Hathaway prvi put postala Mia Thermopolis, djevojka koja je preko noći saznala da pripada kraljevskoj obitelji, priča o povratku u Genoviju ponovno je dobila vrlo konkretan nastavak, jer je Hathaway na ovogodišnjem D23 događaju u Anaheimu potvrdila da se na filmu The Princess Diaries 3 i dalje intenzivno radi te da Disneyjev kreativni tim ulaže veliki trud kako bi dugo očekivani nastavak bio napravljen na način koji će opravdati ogromna očekivanja publike.
Postoji trenutak u karijeri svakog javnog para kada dodatna vidljivost prestane biti prednost i počne postajati problem, a čini se da su princ Harry i Meghan Markle upravo stigli do te točke, jer nakon godina intervjua, dokumentaraca, poslovnih najava, osobnih ispovijedi i pokušaja da izgrade potpuno novi identitet izvan britanske kraljevske obitelji danas više ne pate od manjka pažnje, nego od viška pažnje koja se sve teže pretvara u stvarni profesionalni uspjeh. Najnoviji udarac stigao je s dokumentarcem Cookie Queens, koji je u američka kina stigao 7. kolovoza, a njegov slabiji rezultat otvorio je pitanje koje za Harryja i Meghan postaje sve neugodnije, a to je koliko zapravo vrijedi njihovo ime kada iza njega više ne stoji kraljevska institucija i kada publiku treba uvjeriti da kupi kartu zbog sadržaja, a ne zbog skandala koji prati njegove producente.
Postoje filmski likovi koji s vremenom postanu veći od svojih filmova, a Cruella de Vil jedan je od najboljih primjera takve transformacije, jer je Disneyjeva ekscentrična negativka tijekom desetljeća prerasla granice animacije i igranog filma te postala prepoznatljiva figura popularne kulture, mode i kolektivnog sjećanja, zbog čega je povratak Glenn Close u njezinoj najpoznatijoj ulozi na ovogodišnjem D23 Expo događanju imao mnogo veće značenje od običnog nostalgičnog pojavljivanja na pozornici.
Ako ste ikad poželjeli crveni kupaći kostim, ali ste se u posljednji trenutak ipak odlučili za neku sigurniju, neutralniju nijansu, možda je upravo Jana Dužanec dokaz da je vrijeme za malo hrabriji izbor. Na odmoru na Havajima pokazala je koliko crvena boja može biti efektna kada joj se dopusti da preuzme glavnu ulogu, a njezini kupaći kostimi savršeno potvrđuju da crvena na plaži nije rezervirana samo za one koji vole biti u središtu pažnje.
Postoje projekti koji nastanu kao poslovna ideja, realiziraju se nekoliko godina i potom nestanu iz javnog prostora, a postoje i oni koji s vremenom prerastu vlastiti početni koncept i postanu dio identiteta grada. Riječke stepenice pripadaju ovoj drugoj skupini. Od prve manifestacije 2007. godine do danas, projekt Ivane Delač prošao je put od ambiciozne modne večeri na riječkim kamenim stubama do prepoznatljive platforme koja danas povezuje modu, poduzetništvo, obrtništvo, obrazovanje, turizam, medije i kreativne industrije.
