Premijera Čehovljeve “Drame bez naslova” u ZKM-u- Povratak Paola Magellija ruskom klasiku u punoj umjetničkoj zrelosti

Četiri godine nakon praizvedbe drame “Ja sam ona koja nisam” Mate Matišića, koja je izazvala snažne reakcije i brojna tumačenja unutar kazališnih i društvenih krugova, Paolo Magelli ponovno ulazi u kreativni dijalog s ansamblom ZKM-a. No, ovaj se put vraća i samome Čehovu, dramskom piscu kojeg je već 1997. godine oblikovao u dvostrukom činu – nezaboravnoj i antologijskoj inscenaciji “Ujak Vanja / Tri sestre”, koja i danas živi u kolektivnoj memoriji hrvatskog kazališta kao monumentalno redateljsko postignuće.

“Drama bez naslova”, poznata i kao “Platonov”, intrigantno je i rijetko izvođeno Čehovljevo djelo koje nikada za njegova života nije doživjelo punu kazališnu realizaciju. Riječ je o njegovu prvijencu, komadnom tekstu neobuzdanih razmjera i raspona, pisanom kad autor još nije napunio ni 20 godina. Upravo ta mladenačka širina, fragmentarnost i nesputanost oblikuju jedan gotovo labirintski kazališni svijet koji anticipira kasniju Čehovljevu poetiku – s galerijom živopisnih likova koji u svojim neurozama, duhovnim rasapima i čežnjama zrcale rušenje starog društvenog poretka i nemoć stvaranja novoga.

Magelli se ovom dramom suočava s mladim Čehovom iz pozicije vlastite redateljske zrelosti, donoseći autorski rukopis izbrušen desetljećima rada na najvažnijim europskim pozornicama. U suradnji sa stalnom dramaturginjom Željkom Udovičić Pleština, Magelli pristupa ovom izazovnom, dramaturški neukroćenom tekstu s jasnoćom, strašću i tehničkom preciznošću, svjestan da ovakva dramska građa zahtijeva čvrstu izvedbenu ruku i duboko razumijevanje unutarnjih tenzija među likovima.

U središtu zbivanja je Mihail Vasiljevič Platonov, seoski učitelj na granici egzistencijalnog sloma, čiji su cinizam, intelektualna nemoć i emotivna paraliza istodobno tragični i zastrašujuće suvremeni. Kroz njegov lik i njegov odnos prema nizu ženskih i muških figura koje ga okružuju – ljubavnica, žena, supruga, prijatelja i protivnika – ispisuje se portret društva na rubu raspada, koje se još grčevito drži iluzija prošlosti, nesposobno da se artikulira prema budućnosti.

Likovi ove drame – liječnici, zemljoposjednici, učitelji, udovice, propali intelektualci i salonski dekadenti – predstavljaju univerzalne arhetipove društvene i osobne deziluzije, a njihovi međusobni odnosi, puni žudnje, bijesa, ironije i očaja, odjekuju i u današnjem vremenu, dok gledatelju nude prostor za promišljanje o krizi smisla, nemoći promjene i bijegu u samoprevaru.

U predstavi igraju istaknuti članovi ansambla ZKM-a, među kojima su:
Anđela Ramljak, Ugo Korani, Lucija Šerbedžija, Filip Nola, Adrian Pezdirc, Barbara Prpić, Pjer Meničanin, Zoran Čubrilo, Vedran Živolić, Frano Mašković, Katarina Bistrović Darvaš, Milivoj Beader, Iva Kraljević, Urša Raukar i Luka Knez. Njihove interpretacije obećavaju glumački ansambl koji će svojim kolektivnim pulsiranjem prenijeti kompleksnost svijeta koji Čehov zamišlja, a Magelli režijski artikulira.

Vizualni identitet predstave oblikovan je u suradnji s vrhunskim kreativnim timom:
scenografiju potpisuje Miljenko Sekulić Sarma, kostimografiju Leo i Lara Kulaš, video oblikuje Ivan Marušić Klif, rasvjetu Aleksandar Čavleka, a glazbu skladateljski dvojac Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, čiji prepoznatljiv zvuk obećava snažan emotivni i dramaturški doprinos cjelini.

Magellijev povratak u ZKM i k Čehovu u ovom povijesnom trenutku može se čitati kao kazališni komentar današnjice – svojevrsna refleksija o urušavanju društvenih vrijednosti, općem osjećaju besmisla i borbi pojedinca da u svemu pronađe vlastito uporište. “Drama bez naslova” pritom postaje više od puke inscenacije – ona je izazov, promišljanje, poziv na katarzu i dijalog.

Ulog je velik, a očekivanja visoka – no, s Magellijem na čelu, ZKM-ov ansambl spreman je ponuditi kazalište koje istodobno izaziva, uznemirava i transformira. Premijera koja se ne propušta.