Zašto je zagrebački Orašar Rudolfa Nurejeva najpoželjniji blagdanski spektakl godine? Rasprodan u jednom danu, vraća čaroliju na koju smo čekali desetljećima
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada gledali na domaćoj sceni.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 21. studenoga premijerno predstavlja produkciju Orašara prema kultnoj verziji Rudolfa Nurejeva, koreografa čije se interpretacije izvode na najvećim svjetskim pozornicama, od pariške Opere do milanske Scale. Ovo nije samo još jedan Orašar – ovo je baletna priča koja vraća tradiciji njezin glamur, eleganciju i tehničku bravuru, kakvu publika rijetko ima priliku gledati uživo.
Nurejevljeva verzija, nastala prema adaptaciji Alexandra Dumasa, uz potpis Petipae i Ivanova te bezvremensku glazbu Petra Iljiča Čajkovskog, vodi nas dublje u poznatu priču o Klari i njezinom drvenom lutku koji oživljava. No ovdje se nije riječ samo o bajci – ovo je balet o transformaciji, prelijevanju stvarnosti u svijet sna, trenutku kada obična večer postaje čarobna, a djetinjstvo dobiva nove boje.
Created by PhotoWatermark Professional
Ravnatelj Baleta HNK-a, Massimiliano Volpini, naglašava koliko je produkcija zahtjevna – i grandiozna. U njoj sudjeluje velik ansambl baletnih umjetnika, a tehnička preciznost koju zahtijeva Nurejevljev rukopis izazov je i za najiskusnije plesače. Ipak, upravo u tom izazovu leži ljepota: ansambl diše kao jedno, gradi priču koja na pozornici izgleda istodobno monumentalno i krhko, intimno i spektakularno.
Hrvatska publika Orašara poznaje desetljećima – od prve zagrebačke izvedbe 1931. pa sve do brojnih verzija koje su slijedile. No ova nova interpretacija donosi povratak velikoj tradiciji, onoj klasičnoj, blistavoj estetici koja podsjeća na neke stare, ali bezvremenske trenutke i istovremeno predstavlja tehnički iskorak ansambla, čineći Orašara ne samo nostalgičnim, nego i uzbudljivo suvremenim.
Da publika to prepoznaje, govori i činjenica da su sve izvedbe – njih čak 21 – rasprodane u jednom danu. U trenu. U dahu. U onom istom naletu oduševljenja koji Orašara svake godine pretvori u najpoželjniju blagdansku predstavu u gradu.
U želji da čarolija bude dostupna svima, HNK već treću godinu zaredom organizira i prijenos predstave uživo ispred kazališta, na velikom platnu postavljenom na Trgu Republike Hrvatske. Tako će 23. prosinca čitav grad – u jednom od najromantičnijih predbožićnih trenutaka – moći zajedno disati uz Čajkovskog, gledati Klaru i Princa kako plešu kroz snijeg, i nakratko se prepustiti svijetu u kojem se sve doista može dogoditi.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U trenutku kada se čini da je stvarnost postala tek još jedna kartica otvorena na zaslonu, a sjećanje podatak koji se može pohraniti, kopirati i beskonačno reproducirati, SOLARIS DVA Boruta Šeparovića dolazi u Zagrebačko kazalište mladih kao precizno osmišljeni intermedijalni eksperiment koji kazališnu pozornicu pretvara u prostor susreta triju paralelnih svjetova – filmskog, izvedbenog i računalno generiranog.
Uz promjenu prostora, zamijenjen je i tradicionalni crveni tepih svijetlosivom, čupavom podlogom, što su korisnici društvenih mreža komentirali kao manje glamurozno rješenje.
Prisjetila se jedne situacije iz pete godine rada, kada su zajedno bile u kuhinji. Kylie Jenner ju je zamolila da donese laptop s kata, na što je Victoria u šali reagirala odbijanjem, što ju je kasnije natjeralo na razmišljanje.
Odrasla u Rijeci, gradu s bogatom glazbenom tradicijom, Eni Jurišić od najranijih dana bila je okružena glazbom i kulturnim impulsima koji su oblikovali njezinu osobnost i umjetničko samopouzdanje. Još kao dijete nastupala je na dječjim festivalima, a prva snimljena pjesma, puštena na karnevalu s deset godina, bila je samo početak jednog dugog i posvećenog glazbenog puta. Rijeka ju je naučila jednoj važnoj lekciji: biti svoj i cijeniti autentičnost, što joj je kasnije dalo hrabrost da traži vlastiti glazbeni izraz i oblikuje karijeru prema vlastitim principima. Sudjelovanje na open mic nastupima u Palachu i prvi nastupi s bendom na Ri Rocku dodatno su učvrstili njezin osjećaj za scenu i emotivnu povezanost s publikom.
Pop ikona ovih je dana snimljena u Venecija dok se ukrcavala na vodeni taksi, a iako je pokušala ostati neprimijećena, jedan je detalj izazvao znatiželju i brojna pitanja među obožavateljima.
Par već ima blizance Lucy i Nicolasa (8) te kćer Mary (5), a zajedno su već više od dva desetljeća, otkako su se upoznali na snimanju spota za pjesmu Escape 2001. godine.
