Kad Darko Rundek susretne Johana Harstada: Predstava u ZKM-u koja pretvara potragu za domom u kazališni roman

Ugo Korani kao Max i Hrvojka Begović kao Mischa nose ovu slojevitu priču o migracijama, prijateljstvu i gubitku doma. Njihova su sjećanja u stalnom dijalogu s glazbom Darka Rundeka, koja ne ilustrira prizore, nego diše zajedno s njima – kroz zvukove autoceste, dvorane i backstagea spajajući Ameriku i Europu, stvarnost i san. Sve to odvija se u ritmu koji dramaturg Vid Hribar gradi poput partiture – dugih linija života, presječenih kratkim dokumentarnim bljeskovima.

Kazalište koje čuva sjećanja

Predstava „Max, Mischa i ofenziva Tet“ u ZKM-u ne donosi samo adaptaciju Harstadova romana, nego i nastavak Buljanove opsesije kazalištem kao mjestom zajedničkog sjećanja. U njegovu čitanju teatar je arhiv osjećaja, kolektivnih i osobnih migracija, prostor u kojem se gubi razlika između glumca i uloge, stvarnosti i sjećanja. Publika nije promatrač nego svjedok tog prelaženja – onog trenutka kad se pitanje o povratku kući pretvara u pitanje o tome što je dom danas.

Vizualno i zvučno precizna, predstava nosi i prepoznatljivu Buljanovu poetiku dugog kadra, otvorenog prostora i izloženog tijela. Scenograf Aleksandar Denić stvara svijet koji se neprestano mijenja, kao da je u stalnom tranzitu, dok kostimi Ane Savić Gecan i svjetlo Dalibora Fugošića pojačavaju osjećaj pomaknutosti između stvarnog i prisjećanja. U tom među-prostoru, između Amerike i Norveške, Vijetnama i Zagreba, glumci ZKM-a oblikuju kazalište koje se ne boji širine, trajanja ni tišine.

„Max, Mischa i ofenziva Tet“ u ZKM-u postavlja pitanje koje ostaje i nakon što svjetla pozornice utihnu: koliko odsustvo može trajati prije nego što povratak izgubi smisao?