Kad Darko Rundek susretne Johana Harstada: Predstava u ZKM-u koja pretvara potragu za domom u kazališni roman
U zagrebačkom ZKM-u sinoć je premijerno izvedena predstava „Max, Mischa i ofenziva Tet“, kazališna adaptacija kultnog romana norveškog autora Johana Harstada u režiji Ivice Buljana. Taj roman, koji je diljem Europe postao sinonim za introspektivni pogled na izbjeglištvo, umjetnost i nostalgiju, na pozornici je ZKM-a pretvoren u suptilnu, emocionalno gustu predstavu koja ne prenosi tekst, nego ga preobražava. U njoj kazalište nije tek pozornica, nego prostor prelaženja granica – onih geografskih, emotivnih i umjetničkih.
Ugo Korani kao Max i Hrvojka Begović kao Mischa nose ovu slojevitu priču o migracijama, prijateljstvu i gubitku doma. Njihova su sjećanja u stalnom dijalogu s glazbom Darka Rundeka, koja ne ilustrira prizore, nego diše zajedno s njima – kroz zvukove autoceste, dvorane i backstagea spajajući Ameriku i Europu, stvarnost i san. Sve to odvija se u ritmu koji dramaturg Vid Hribar gradi poput partiture – dugih linija života, presječenih kratkim dokumentarnim bljeskovima.
Kazalište koje čuva sjećanja
Predstava „Max, Mischa i ofenziva Tet“ u ZKM-u ne donosi samo adaptaciju Harstadova romana, nego i nastavak Buljanove opsesije kazalištem kao mjestom zajedničkog sjećanja. U njegovu čitanju teatar je arhiv osjećaja, kolektivnih i osobnih migracija, prostor u kojem se gubi razlika između glumca i uloge, stvarnosti i sjećanja. Publika nije promatrač nego svjedok tog prelaženja – onog trenutka kad se pitanje o povratku kući pretvara u pitanje o tome što je dom danas.
Vizualno i zvučno precizna, predstava nosi i prepoznatljivu Buljanovu poetiku dugog kadra, otvorenog prostora i izloženog tijela. Scenograf Aleksandar Denić stvara svijet koji se neprestano mijenja, kao da je u stalnom tranzitu, dok kostimi Ane Savić Gecan i svjetlo Dalibora Fugošića pojačavaju osjećaj pomaknutosti između stvarnog i prisjećanja. U tom među-prostoru, između Amerike i Norveške, Vijetnama i Zagreba, glumci ZKM-a oblikuju kazalište koje se ne boji širine, trajanja ni tišine.
„Max, Mischa i ofenziva Tet“ u ZKM-u postavlja pitanje koje ostaje i nakon što svjetla pozornice utihnu: koliko odsustvo može trajati prije nego što povratak izgubi smisao?
Nakon što je u proteklim godinama osvojila srca publike diljem Europe, Amerike i Azije te zabilježila nastupe na brojnim prestižnim međunarodnim festivalima i pozornicama, TEULIS Shadow Theatre donosi svoj čarobni obiteljski spektakl pred zagrebačku publiku, pružajući priliku da i hrvatski gledatelji dožive izvanrednu kombinaciju kazališne inovacije i bajkovite magije.
U prosinačkom ozračju Zagreba, kada se gradske ulice prepliću sa svjetlom blagdana i tihim očekivanjem umjetničkih susreta, Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu obilježava 155. godišnjicu svoga djelovanja kao institucija koja je kroz desetljeća oblikovala kulturni identitet grada i države.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina”. Publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
U danu koji prirodno poziva na tišinu, usporavanje i povratak sebi, Matija Cvek objavio je novu pjesmu – onu koja ne traži pažnju glasno, ali je dobiva iskreno. Objavljena na Božić, pjesma Dom su ljudi (radni naziv prema poruci) donosi jednostavnu, ali duboko univerzalnu misao: dom nisu ni gradovi ni adrese, nego ljudi s kojima dijelimo život.
U Ujedinjenom Kraljevstvu utrka za vrh glazbenih ljestvica svake je godine u prosincu žešća nego u bilo kojem drugom razdoblju. Tijekom božićnog tjedna i najveće zvijezde i manje poznata imena ulažu iznimne napore kako bi s pjesmom ili albumom dosegli prvo mjesto – jer se božićni broj jedan smatra osobito prestižnim i simbolički snažnim uspjehom.
Vratimo se nakratko u veljaču. Dodjela Grammyja 2025. godine i Beyoncé koja ispisuje povijest. Ne samo da joj je napokon dodijeljena najvažnija nagrada večeri, album godine, nego je postala i prva crna žena koja je osvojila Grammy za najbolji country album – za Cowboy Carter. Nedavne promjene koje je uvela Recording Academy tu pobjedu čine još monumentalnijom: moguće je da je Beyoncé ujedno i posljednja osoba koja će ikada osvojiti tu nagradu u tom obliku.
Godinama se činilo da je Gmail adresa nešto što dobiješ jednom – i zauvijek ostaje isto. Bez obzira na to jesi li je otvorio kao tinejdžer, pod nadimkom koji danas zvuči neugodno, ili prije nego što si mogao predvidjeti koliko će Google račun postati važan dio svakodnevice.