Predstava o obitelji koja se ne predaje: Zašto je ‘Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji’ kazališni hit veljače
Kazališna adaptacija kultnog romana Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bore Ćosića, u produkciji FAKin Teatra, UO Thearte i Scene Ribnjak te u režiji Ksenije Marinković, u veljači stiže pred zagrebačku publiku. Predstava će biti izvedena 21. veljače u Kazalištu KNAP i 28. veljače na Sceni Ribnjak, s početkom u 20 sati.
Roman Bore Ćosića, jednog od najvažnijih autora postjugoslavenskog kulturnog prostora, prvi je put objavljen 1969. godine, kada je i nagrađen prestižnom NIN-ovom nagradom. Riječ je o djelu koje je obilježilo generacije čitatelja svojom originalnom poetikom, suptilnim humorom i nenametljivom, ali snažnom društvenom kritikom.
U središtu romana, a sada i kazališne adaptacije, nalazi se obitelj koja se, suočena s neimaštinom, društvenim lomovima i povijesnim turbulencijama, oslanja na humor, solidarnost i međusobno razumijevanje kao temeljne strategije opstanka. Likovi Mame, Dede, Tate, Ujaka, Tetki i malog Bore, kroz niz svakodnevnih situacija i desetljeća promjena, prerastaju u univerzalnu metaforu obitelji kao zajednice koja opstaje zahvaljujući bliskosti i zajedništvu, neovisno o vremenu i okolnostima.
Roman je ispričan iz perspektive djeteta koje svijet odraslih promatra fragmentarno, kroz niz kratkih, gotovo filmskih prizora. Upravo ta dječja perspektiva, lišena potpunog razumijevanja političkih i društvenih mehanizama, omogućuje snažnu emocionalnu i satiričnu dimenziju priče. „Danas revolucije više ne znače isto što i nekad. Moć je u rukama korporacija i banaka, a obitelj možda ostaje posljednje mjesto u kojem ljudi nisu svedeni na brojke. Predstava govori o poštenom i jednostavnom životu kao vrijednosti koja polako nestaje“, istaknula je redateljica Ksenija Marinković.
U predstavi glume Dušan Gojić, Daria Knez Rukavina / Anamarija Jurišić Osmeričić, Marko Cindrić, Dean Cigo Krivačić, Sara Stanić i Matija Čigir. Publiku očekuje emotivna, duhovita i izrazito aktualna priča koja obitelj prikazuje kao posljednji prostor otpora, bliskosti i smisla u svijetu neprestane promjene.
Dramaturginja Kristina Kegljen, suosnivačica FAKin Teatra koji vodi sa Sarom Stanić, proces rada na predstavi opisuje kao niz improvizacija, logističkih izazova i kolektivnog entuzijazma. Od ranih odlazaka na Hrelić u potrazi za rekvizitima, preko prijevoza doniranog namještaja i neplaniranih scenografskih peripetija, do fizički zahtjevnih i ponekad kaotičnih situacija – sve je, kako ističe, bilo dio stvaranja kazališnog svijeta koji je na kraju u potpunosti zaživio na sceni.
Iza tog zajedničkog truda, improvizacija i upornosti, nastala je predstava koja s lakoćom komunicira s publikom – šarmantna, duhovito satirična i emocionalno precizna. Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji u kazališnoj verziji potvrđuje da su intimne, obiteljske priče često najsnažniji komentar društva, ali i podsjetnik na vrijednosti koje, unatoč svemu, još uvijek vrijedi braniti.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga 2026. godine premijerno je izvedena predstava „LUBENICA”, autorski i redateljski projekt Boruta Šeparovića, nastao u koprodukciji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Gradskog kazališta Zorin dom. Predstava se bavi odnosom suvremenog društva prema nasilju nad palestinskim stanovništvom, načinima na koje mediji oblikuju percepciju ratnih stradanja te pitanjem osobne odgovornosti pojedinca koji svakodnevno prati prizore razaranja, ali pritom nastavlja živjeti u okolnostima koje su od tih događaja fizički udaljene.
Miranda Lončar pripada generaciji stand-up komičara koja je svoju karijeru gradila u vrijeme kada se ovaj oblik komedije u Hrvatskoj tek počinjao ozbiljnije razvijati. Osamnaest godina nastupanja donijelo joj je iskustvo različitih pozornica, publike i životnih situacija koje danas pretvara u komičarski materijal. Njezin humor često polazi od osobnih iskustava, ljubavnih razočaranja, muško-ženskih odnosa i svakodnevnih proturječja, a prepoznatljiv je po izravnom govoru, ironiji i spremnosti da se našali na vlastiti račun. U petak, 20. studenoga, zagrebačkoj publici predstavit će svoj samostalni stand-up show „A mogu i bez njega“ u Scenoteci, kazališnom prostoru u Draškovićevoj ulici koji je nastao preuređenjem nekadašnje Scene Vidra. Njezin nastup najavljen je kao prvi ženski stand-up program na toj pozornici otkako prostor djeluje pod novim imenom.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno će biti izvedena predstava LUBENICA, novi autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u suradnji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Zorin doma. Predstava se bavi izraelskim razaranjem Gaze, stradanjem palestinskog stanovništva i načinom na koji se vijesti o ratu uklapaju u svakodnevni život ljudi koji nasilje promatraju iz sigurnosti vlastitih domova.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Dugo se smatralo kako je briga o izgledu područje rezervirano isključivo za žene, dok su muškarci svoju rutinu njege svodili na nekoliko osnovnih proizvoda koji su se najčešće nalazili na rubu kupaonske police i koristili tek kada bi koža počela pokazivati znakove umora, suhoće ili iritacije, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom tijelu, koži i izgledu doživio je veliku promjenu koja nije samo estetska nego i psihološka jer suvremeni muškarac sve češće razumije kako njega nije znak taštine nego oblik osobnog poštovanja, način da uspori svakodnevni ritam i pronađe nekoliko minuta koje pripadaju samo njemu.
U suvremenom ritmu života u kojem se dani često pretaču jedan u drugi, a tijelo i um bivaju izloženi stalnim zahtjevima produktivnosti, brzine i koncentracije, pitanje hidratacije prestaje biti tek jednostavna biološka potreba i prerasta u suptilan, ali iznimno važan oblik svakodnevne brige o sebi. Hidratacija, iako naizgled banalna i samorazumljiva, u svojoj suštini predstavlja jedan od temeljnih stupova fiziološke ravnoteže, ali i psihološke stabilnosti, jer voda u ljudskom organizmu nije samo sredstvo gašenja žeđi, nego i tihi regulator gotovo svih vitalnih procesa koji se odvijaju ispod površine svijesti.
U povijesti ljudske civilizacije rijetko koji fizički detalj na licu nosi tako gustu mrežu značenja, ideoloških projekcija i društvenih kodova kao što je to slučaj s brkovima. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao estetski ili osobni izbor pojedinca, brkovi su kroz stoljeća funkcionirali kao snažan semiotički instrument, često neodvojiv od politike, autoriteta i konstrukcije moći. Njihova prisutnost ili odsutnost na licu političkih vođa nikada nije bila neutralna, nego je gotovo uvijek odražavala šire kulturne obrasce, društvene norme i ideološke promjene. Povijest brkova u političkom kontekstu stoga nije samo povijest mode, nego i povijest simboličke komunikacije, identiteta i društvene kontrole.
U svijetu brzog tempa života, u kojem svakodnevne obaveze često istiskuju brigu o vlastitom zdravlju, koncept preventivnih rituala postaje sve važniji, a njihova učinkovitost može se dramatično povećati uključivanjem partnera. Kada govorimo o preventivnim navikama, najčešće mislimo na redovite zdravstvene preglede, uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, kvalitetan san i mentalno zdravlje, ali rijetko se naglašava kako emocionalna i praktična podrška partnera igra ključnu ulogu u dugoročnoj dosljednosti i stvarnoj učinkovitosti ovih navika. Istraživanja iz područja psihologije i medicine potvrđuju da osobe koje preventivne aktivnosti provode uz partnera, bilo kroz zajedničke rutine, motivaciju ili međusobno ohrabrivanje, postižu znatno bolje rezultate nego one koje se oslanjaju isključivo na vlastitu volju i samodisciplinu.