Predstava o obitelji koja se ne predaje: Zašto je ‘Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji’ kazališni hit veljače
Kazališna adaptacija kultnog romana Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bore Ćosića, u produkciji FAKin Teatra, UO Thearte i Scene Ribnjak te u režiji Ksenije Marinković, u veljači stiže pred zagrebačku publiku. Predstava će biti izvedena 21. veljače u Kazalištu KNAP i 28. veljače na Sceni Ribnjak, s početkom u 20 sati.
Roman Bore Ćosića, jednog od najvažnijih autora postjugoslavenskog kulturnog prostora, prvi je put objavljen 1969. godine, kada je i nagrađen prestižnom NIN-ovom nagradom. Riječ je o djelu koje je obilježilo generacije čitatelja svojom originalnom poetikom, suptilnim humorom i nenametljivom, ali snažnom društvenom kritikom.
U središtu romana, a sada i kazališne adaptacije, nalazi se obitelj koja se, suočena s neimaštinom, društvenim lomovima i povijesnim turbulencijama, oslanja na humor, solidarnost i međusobno razumijevanje kao temeljne strategije opstanka. Likovi Mame, Dede, Tate, Ujaka, Tetki i malog Bore, kroz niz svakodnevnih situacija i desetljeća promjena, prerastaju u univerzalnu metaforu obitelji kao zajednice koja opstaje zahvaljujući bliskosti i zajedništvu, neovisno o vremenu i okolnostima.
Roman je ispričan iz perspektive djeteta koje svijet odraslih promatra fragmentarno, kroz niz kratkih, gotovo filmskih prizora. Upravo ta dječja perspektiva, lišena potpunog razumijevanja političkih i društvenih mehanizama, omogućuje snažnu emocionalnu i satiričnu dimenziju priče. „Danas revolucije više ne znače isto što i nekad. Moć je u rukama korporacija i banaka, a obitelj možda ostaje posljednje mjesto u kojem ljudi nisu svedeni na brojke. Predstava govori o poštenom i jednostavnom životu kao vrijednosti koja polako nestaje“, istaknula je redateljica Ksenija Marinković.
U predstavi glume Dušan Gojić, Daria Knez Rukavina / Anamarija Jurišić Osmeričić, Marko Cindrić, Dean Cigo Krivačić, Sara Stanić i Matija Čigir. Publiku očekuje emotivna, duhovita i izrazito aktualna priča koja obitelj prikazuje kao posljednji prostor otpora, bliskosti i smisla u svijetu neprestane promjene.
Nastavite čitati nakon oglasa
Dramaturginja Kristina Kegljen, suosnivačica FAKin Teatra koji vodi sa Sarom Stanić, proces rada na predstavi opisuje kao niz improvizacija, logističkih izazova i kolektivnog entuzijazma. Od ranih odlazaka na Hrelić u potrazi za rekvizitima, preko prijevoza doniranog namještaja i neplaniranih scenografskih peripetija, do fizički zahtjevnih i ponekad kaotičnih situacija – sve je, kako ističe, bilo dio stvaranja kazališnog svijeta koji je na kraju u potpunosti zaživio na sceni.
Iza tog zajedničkog truda, improvizacija i upornosti, nastala je predstava koja s lakoćom komunicira s publikom – šarmantna, duhovito satirična i emocionalno precizna. Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji u kazališnoj verziji potvrđuje da su intimne, obiteljske priče često najsnažniji komentar društva, ali i podsjetnik na vrijednosti koje, unatoč svemu, još uvijek vrijedi braniti.
Festival svjetskog kazališta ove godine u Zagrebačkom kazalištu mladih otvara se 12. rujna predstavom The Making of Berlin, autorskim projektom belgijskog kazališnog kolektiva Berlin i NTGent u režiji Yvesa Degrysea. Predstava donosi složenu priču o povijesti, sjećanju i mehanizmima kojima se stvarnost pretvara u priču, a kroz neobičan susret s čovjekom koji tvrdi da je svjedočio jednom od posljednjih poglavlja povijesti Berlina otvara pitanje koliko se istina može promijeniti kada je promatramo kroz vrijeme, osobno sjećanje i potrebu da događajima damo smisao.
Na današnji dan, prije trideset i jednu godinu, 7. kolovoza 1995., na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa dogodio se jedan od najtragičnijih događaja koji se vežu uz završnicu ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom zračnog napada na izbjegličku kolonu koja se kretala prema Bosni i Hercegovini poginulo je deset civila, među kojima je bilo četvero djece, dok je više osoba ranjeno. Među najmlađim žrtvama bili su jedanaestogodišnja Nevenka Rajić i njezin devetogodišnji brat Žarko Rajić iz Donjeg Lapca, čije su smrti tijekom desetljeća postale simbol stradanja djece u ratnim okolnostima i podsjetnik na činjenicu da upravo oni koji u ratovima nemaju nikakvu odgovornost nerijetko plaćaju njihovu najveću cijenu.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Woody Harrelson stigao je u Sarajevo uoči 32. Sarajevo Film Festivala, na kojem će mu zbog iznimnog doprinosa filmskoj umjetnosti i bogate glumačke karijere biti dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva. Harrelson će se publici predstaviti i kroz film „Dobrodošli u Sarajevo“ redatelja Michaela Winterbottoma iz 1997. godine, u kojem ima jednu od glavnih uloga, a projekcija će biti održana u utorak, 18. kolovoza, u Ljetnom kinu Coca-Cola u sklopu programa Open Air.
WHOPS Open Air 19. rujna donosi svoje dosad najveće izdanje, a ovog se puta selimo na jednu od najzanimljivijih zagrebačkih lokacija, u prostor Muzeja suvremene umjetnosti, točnije na sjeverozapadni plato ispod prepoznatljivog tobogana. Od 17 do 23 sata očekuje se između 800 i 1.000 posjetitelja, čime ovaj događaj predstavlja važan korak u razvoju WHOPS koncepta, koji iz izdanja u izdanje sve jasnije gradi vlastiti identitet na zagrebačkoj sceni.
Postoje frizure koje pripadaju određenom vremenu i one koje uspijevaju nadživjeti trendove. Ova frizura Jane Dužanec pripada upravo toj drugoj skupini jer u sebi nosi estetiku starog Hollywooda, ali je izvedena na način koji djeluje potpuno suvremeno. Raskošni volumen, duboki bočni razdjeljak, široki mekani valovi i izrazito njegovan sjaj stvaraju siluetu koja podsjeća na zlatno doba filmskog glamura, kada je kosa bila važan dio ukupnog dojma i kada se od frizure očekivalo da bude jednako upečatljiva kao haljina ili make-up.
Video je u kratkom roku prikupio brojne reakcije, a pratitelji nisu skrivali oduševljenje prizorom koji prikazuje posebnu povezanost između Stjepana i njihove djevojčice.
