U svijetu kazališta ovo nije mala vijest. To je trenutak koji bi mogao biti okidač za novo poglavlje domaće dramske produkcije, ali i podsjetnik da se autentični, ženski glasovi iz ovog dijela Europe sve češće i sve jače čuju i u najvažnijim kulturnim centrima svijeta.
Glas koji ne pristaje šutjeti
Drama The Scattered (Raseljene), koja je i povod ovom priznanju, nije samo kazališni tekst – to je emocijom nabijen portret suvremenog svijeta, ispričan kroz likove majke i njezine četiri kćeri, fragmentiranih u digitalnoj eri, ali povezanih neraskidivim nitima ljubavi, boli i nespokoja. Kroz poetsku dubinu i narativnu jasnoću, Štivičić secira teme koje nas svakodnevno oblikuju: otuđenje, komunikacijski šum, kolektivne traume, promjenjive uloge žene u društvu.
Iako je predstava premijerno izvedena u Berlinu, njezina emocionalna rezonanca prelazi granice jezika i kulturnog konteksta. Možda upravo zato žiri nije dvojio: riječ je o djelu koje se čita i igra s političkom hitnošću, estetskom preciznošću i duboko ženskom, ali univerzalno ljudskom perspektivom.
Žena koja ispisuje povijest
Tena Štivičić nije nepoznanica ni hrvatskoj ni međunarodnoj publici – njezine su drame igrane u Londonu, Beču, New Yorku, a njezina sposobnost da spoji lokalno i globalno, intimno i političko, realno i poetsko već je dugo prepoznata. No ova nagrada stavlja je u još jedno svjetlo: ono vizionarki, stvarateljice koja pomiče granice žanra i poziva nas da pogledamo svijet iznutra, bez filtera.
I dok u Berlinu zasluženo prima priznanja, u Zagrebu vodi Dramu Hrvatskoga narodnog kazališta. Možda je upravo ta dvostruka pozicija – stvarateljice i voditeljice – ono što njezin doprinos čini toliko snažnim: ona ne samo da piše budućnost drame, ona je i oblikuje iznutra.
Kazalište koje se ne boji stvarnosti
U vremenu u kojem kazalište često traži bijeg od stvarnosti, The Scattered podsjeća koliko ono može biti važno kad joj se odluči suočiti – bez patetike, ali s hrabrošću, istinitošću i ljepotom izraza. U svijetu koji se raspada na fragmente, Tena Štivičić složila je mozaik u kojem se mnogi mogu prepoznati.
Zato nije ni čudo što je ova nagrada više od osobnog priznanja – ona je simbol sve snažnijeg vala žena autorica koje progovaraju o svijetu onakvom kakav jest, bez uljepšavanja, ali s vjerom da riječ može mijenjati. U ime kazališta koje diše, propitkuje i preobražava – hvala ti, Tena.
