Tri generacije žena koje mijenjaju pogled na svakodnevicu u novoj premijeri Teatra EXIT
U središtu zagrebačkog Teatra EXIT, svjetla se pale na priču koja otvara vrata unutarnjeg svijeta triju žena različitih generacija, a opet toliko međusobno povezanih da se čini kako dijele isti dah i iste uspomene. Malo blago, adaptacija Elaine Murphy u režiji Lee Anastazije Fleger, dolazi kao sofisticirana, dirljiva i duhovita refleksija svakodnevnog života, ispisana kroz perspektivu žena koje svojim prisustvom mijenjaju prostor oko sebe i način na koji gledamo na obitelj, odnose i vrijeme koje nas oblikuje. Svaka scena, svaki dijalog i svaka tišina u izvedbi Mirele Brekalo, Jelene Miholjević i Anje Jogunice postaje prostor introspektivnog susreta s vlastitim emocijama, sjećanjima i vlastitim „malim blagom“ koje nosimo u sebi.
Redateljica Fleger prenosi irsku priču u zagrebački kontekst, tako da se humor i ozbiljnost isprepliću u svakodnevnom ritmu hrvatske metropole, a životne neizvjesnosti dobivaju specifičan lokalni ton. Scenografija Irene Kraljić i kostimi Tee Bašić Erceg daju prostoru intimnost i estetiku koja podcrtava unutarnje putovanje likova, dok glazba Borne Šercara i svjetlo Dragana Micića prodiru u atmosferu između prošlosti i sadašnjosti.
Priča koja spaja generacije i otkriva skriveno bogatstvo običnih dana
Premijera Malo blago nije samo teatarska večer, već iskustvo koje otvara pitanja o tome što uistinu cijenimo i kako kroz obiteljske veze otkrivamo snagu, slabosti i ljubav koja nas oblikuje. Autorica Elaine Murphy kroz tekst vodi gledatelja kroz životne uspone i padove, istražujući ulogu žene u obitelji i društvu, dok adaptacija Lee Anastazije Fleger dodaje urbani puls Zagreba i osjećaj suvremenog grada koji diše s likovima. Svaka izvedba postaje zrcalo i ogledni prostor za vlastita iskustva, naglašavajući kako te večeri u Teatru EXIT gledatelji svjedoče ne samo umjetničkoj izvedbi, već i intimnom iskustvu koje ostaje u mislima dugo nakon završetka predstave.
Ulaznice za premijeru dostupne su na blagajni Teatra EXIT i online, a gledatelji će se susresti s predstavom koja ne obećava spektakl, već otvoreni prostor u kojem se skriva svakodnevno bogatstvo koje žene unose u naš svijet.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.