Rijeka ne spava: Nakon 32 godine vraća se „Turandot“ – Opera koja će vas slomiti i ponovno sastaviti
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi s puninom značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka početkom travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon dugih trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Premijerna izvedba, zakazana za 7. travnja, već se sada nazire kao jedan od ključnih kulturnih događaja sezone – ne samo zbog činjenice da je riječ o posljednjoj operi Giacoma Puccinija, već i zbog njezine neiscrpne scenske raskoši, slojevite emocionalnosti i glazbene snage koja nadilazi vrijeme. Pod ravnanjem maestra Valentina Egela i u režiji Arnauda Bernarda, riječki će ansambl oživjeti priču koja je kroz desetljeća ostala duboko utisnuta u kolektivno pamćenje publike, ponajprije zahvaljujući arijama koje su odavno prestale biti isključivo operne – poput slavne „Nessun dorma“, čiji se završni uzlet doživljava gotovo kao univerzalni simbol nade, odlučnosti i unutarnje pobjede.
U središtu ove hladne, gotovo okrutne bajke nalazi se princeza Turandot, figura koja istodobno fascinira i uznemiruje, žena čija moć proizlazi iz distance, iz odbijanja ranjivosti i iz okrutnog rituala triju zagonetki kojima iskušava i uništava svoje prosce. Njezina priča, međutim, nije tek priča o moći i strahu, već i o susretu s nečim što nadilazi njezine obrambene mehanizme – s ljubavlju koja dolazi u liku princa Calafa i koja, postupno i gotovo neprimjetno, počinje razbijati njezinu ledenu konstrukciju.
Upravo taj proces transformacije redatelj Arnaud Bernard postavlja u središte svoje interpretacije, oblikujući „Turandot“ kao putovanje iz tame prema svjetlu, iz emocionalne paralize prema ponovnom otkrivanju ljudskosti. Njegova vizija, inspirirana estetikom Langova „Metropolisa“, uranja radnju u hladan, monumentalni svijet stroge kontrole, u kojem je Turandot gotovo lišena ljudskih obilježja, pretvorena u simbol sustava koji ne poznaje slabost. U takvom kontekstu, ljubav ne djeluje kao romantična gesta, već kao čin otpora – kao rizik koji zahtijeva potpunu izloženost i spremnost na lom.
Nastavite čitati nakon oglasa
Intendantica Dubravka Vrgoč dodatno produbljuje razumijevanje ove opere, naglašavajući kako se iza njezine bajkovite površine skriva složena psihološka drama u kojoj se isprepliću strah od ranjivosti, potreba za kontrolom i duboka, gotovo bolna čežnja za povezanošću. Turandotine zagonetke, kako ističe, nisu tek intelektualni izazovi, već pažljivo izgrađeni štitovi – obrambeni mehanizmi protiv svijeta koji od pojedinca traži da otvori srce, iako mu pritom ne nudi nikakvo jamstvo da ono neće biti slomljeno.
Nastavite čitati nakon oglasa
U naslovnoj ulozi nastupa riječka nacionalna prvakinja Kristina Kolar, umjetnica koja je ovu zahtjevnu i vokalno iznimno kompleksnu ulogu već potvrdila na međunarodnim pozornicama, dok će ulogu dijeliti s Anastasijom Boldyrevom. Lik princa Calafa tumačit će Bože Jurić-Pešić i Nattha Thammathi, dok će emotivnu i krhku Liù, jedan od najdirljivijih likova Puccinijeva opusa, oblikovati Anamarija Knego i Gabrijela Deglin. Uz njih, na sceni će se okupiti impresivan ansambl solista, Riječki simfonijski orkestar i operni zbor, čime će se dodatno naglasiti grandiozna dimenzija ove produkcije.
Posebnu težinu cijeloj priči daje i sama povijest nastanka opere. Puccini nije dočekao njezino dovršenje – smrt ga je zatekla usred rada, ostavljajući „Turandot“ nedovršenom, poput otvorene emotivne rane. Dovršio ju je Franco Alfano prema skladateljevim skicama, no upravo je premijera 1926. godine u milanskoj Scali ostala upisana kao jedan od najpotresnijih trenutaka operne povijesti, kada je dirigent Arturo Toscanini prekinuo izvedbu na mjestu gdje je Puccini stao, podsjećajući publiku na granicu između umjetnosti i života, između dovršenog djela i njegove tišine.
Riječka „Turandot“ tako ne dolazi tek kao još jedna premijera u nizu, već kao povratak djela koje nosi slojeve povijesti, emocije i univerzalne teme koje i danas odzvanjaju jednako snažno kao i prije stotinu godina. Njezine izvedbe, zakazane za 10., 11., 13. i 14. travnja, pružit će publici priliku da svjedoči ne samo opernom spektaklu, već i duboko ljudskoj priči o strahu, hrabrosti i onom krhkom, ali nepobjedivom trenutku kada se, unatoč svemu, odlučimo otvoriti drugome.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U trenutku kada se čini da je stvarnost postala tek još jedna kartica otvorena na zaslonu, a sjećanje podatak koji se može pohraniti, kopirati i beskonačno reproducirati, SOLARIS DVA Boruta Šeparovića dolazi u Zagrebačko kazalište mladih kao precizno osmišljeni intermedijalni eksperiment koji kazališnu pozornicu pretvara u prostor susreta triju paralelnih svjetova – filmskog, izvedbenog i računalno generiranog.
Kako je otkrila njezina kolegica iz filma, legendarna Meryl Streep, Hathaway je inzistirala na tome da se u novom nastavku ne angažiraju isključivo izrazito mršave manekenke, već da se prikažu različiti oblici tijela.
Budući da se često nalazi na meti kritika zbog svojih odvažnih modnih izbora, Lopez je tijekom koncerta odlučila izravno odgovoriti na takve komentare.
Dragović, koja je danas i vlasnica brenda The Lab u kojem se mogu pronaći neki od najpoznatijih svjetskih beauty brendova, objavila je arhivske isječke s revija na kojima je sudjelovala tijekom devedesetih
