Tišina koja konačno progovara: Lijepi interijeri Zagreba na kazališnim daskama
U proljetnom ritmu grada, kad ulice mirišu na lipu i novi početak, zagrebački Arterarij poziva nas da zastanemo, zašutimo i poslušamo. Ne sebe, ne druge, već zidove. Zidove koji pamte. Zidove koji svjedoče. Zidove koji napokon progovaraju u kazališnoj premijeri Lijepi interijeri: Zagreb, autorskom projektu nastalom prema tekstu Monike Herceg, u režiji Romana Nikolića.
Premijera će se održati u četvrtak, 15. svibnja 2025., u prostoru Arterarija na adresi Antuna Heinza 2a, dok su reprizne izvedbe zakazane za 17. i 18. svibnja u 20 sati.
Ova predstava nije samo kazalište – to je emocionalna topografija Zagreba, grada u kojem se sjećanja preklapaju sa sadašnjošću, u kojem svaka soba skriva priču, a svaki hodnik odjekuje šutnjom koju više ne možemo ignorirati. U intimnoj atmosferi Arterarijeve pozornice, susreću se dvije žene – dvije sudbine, dva pogleda na svijet, dvije tišine koje konačno progovaraju.
Izvedbu potpisuju glumačke veličine Alma Prica i Dragana Varagić, koje svojim prisustvom nose sav teret i svu nježnost teksta. Njihov susret je metafora otpora – ne samo prema zaboravu, već i prema nemoći da priznamo ono što boli. Režijski rukopis Romana Nikolića i dramaturgija koju su oblikovali Dorotea Šušak i Nikolić, ne dopuštaju nam da ostanemo pasivni promatrači. Ovo je predstava koja nas poziva da se suočimo s vlastitim “lijepim interijerima” – prostorima koje uređujemo da bi izgledali savršeno, a u kojima još uvijek odjekuju nerazriješene povijesti.
Na tematskoj razini, predstava progovara o ratnim deložacijama i nasilnim iseljavanjima tijekom 90-ih u Zagrebu – ali to čini bez patetike, kroz emotivno iskrenu i nijansiranu izvedbu. Ona ne traži krivce. Traži razumijevanje. Traži prisutnost. I traži – budućnost.
U vremenu kad je lako okrenuti glavu i još lakše zaboraviti, Lijepi interijeri: Zagreb nas poziva da budemo svjedoci. Da budemo oni koji slušaju. Da budemo oni koji će reći: dosta je šutnje.
Predstava je dio stvaralačkog opusa umjetničke organizacije Arterarij, poznate po hrabrim i društveno angažiranim projektima koji tematiziraju marginalizirane priče i otvaraju prostor za dijalog. Produkciju potpisuju Pavla Miličić i Tatjana Aćimović, a vizualni identitet oblikovao je fotograf Sanjin Kaštelan.
Ulaznice za sve izvedbe dostupne su isključivo putem platforme www.ulaznice.hr i na njihovim prodajnim mjestima. Više o projektu i Arterariju: arterarij.hr.
Miranda Lončar pripada generaciji stand-up komičara koja je svoju karijeru gradila u vrijeme kada se ovaj oblik komedije u Hrvatskoj tek počinjao ozbiljnije razvijati. Osamnaest godina nastupanja donijelo joj je iskustvo različitih pozornica, publike i životnih situacija koje danas pretvara u komičarski materijal. Njezin humor često polazi od osobnih iskustava, ljubavnih razočaranja, muško-ženskih odnosa i svakodnevnih proturječja, a prepoznatljiv je po izravnom govoru, ironiji i spremnosti da se našali na vlastiti račun. U petak, 20. studenoga, zagrebačkoj publici predstavit će svoj samostalni stand-up show „A mogu i bez njega“ u Scenoteci, kazališnom prostoru u Draškovićevoj ulici koji je nastao preuređenjem nekadašnje Scene Vidra. Njezin nastup najavljen je kao prvi ženski stand-up program na toj pozornici otkako prostor djeluje pod novim imenom.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno će biti izvedena predstava LUBENICA, novi autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u suradnji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Zorin doma. Predstava se bavi izraelskim razaranjem Gaze, stradanjem palestinskog stanovništva i načinom na koji se vijesti o ratu uklapaju u svakodnevni život ljudi koji nasilje promatraju iz sigurnosti vlastitih domova.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
