Kad kostimi počnu pričati i pokreti postanu glasovi: Gdje suvremeni ples u Zagrebu mijenja sve
U središtu Zagreba, u prostoru gdje zidovi pamte svaki dodir stopala i svaki šum tkanine koja se miče, sestre Nika i Luna Lilek pripremaju novu plesnu priču koja ne traži publiku da bude tiha, nego da diše zajedno s njima uz pokret koji prelazi granice tijela i kostima.
Njihova predstava „Ja ću budna sanjati“ ne slijedi uobičajene putove, nego kroz samu igru stvaralačkog procesa istražuje kako umjetnost može živjeti svoj vlastiti život, kako osobne borbe i nesigurnosti postaju partneri u kreaciji, a ne samo prepreke. Suvremeni ples u Zagrebu ovdje dobiva novu formu: tijelo komunicira s tkaninom, a tkanina, zauzvrat, oblikuje prostor, uvlačeći gledatelja u iskustvo koje je jednako vizualno koliko i emotivno.
Plesni eksperimenti i sestrinska energija
U ovoj predstavi, kostimografija Laure Vragović ne služi samo kao odjeća, nego kao aktivni sudionik igre, a svaki detalj tkanine, svaka preklopljena linija i svaki pokret postaju dio narativa. Publika promatra kako pokreti postaju izrazi, kako se napetost i intimnost sestrinskog odnosa pretaču u ritam i dinamiku, kako ples i kostim plešu zajedno u prostoru koji sam po sebi traži prisutnost i koncentraciju. Listopadski program TALA PLE(j)SA dodatno oblikuje ovu scenu, od rezidencijalnih boravaka međunarodnih umjetnika do inkluzivnih plesnih kolektiva koji istražuju različite oblike i dimenzije tijela, pokazujući kako suvremeni ples u Zagrebu postaje platforma za eksperiment, za dijalog i za susret publike s novim pogledima na tijelo, prostor i umjetnost.
Sestre Lilek svojim radom potvrđuju da ples ne završava na sceni, da proces stvaranja može biti jednako važan kao i finalni trenutak izvedbe, i da svaki korak, svaki pokret i svaka tkanina nose vlastitu priču. U TALA PLE(j)SU, prostor je otvoren i fluidan – dopušta umjetnicima da istražuju, riskiraju i grade djela koja nadilaze očekivanja, a gledatelju pružaju iskustvo koje ostaje u tijelu dugo nakon posljednjeg pokreta.
Nakon što je u proteklim godinama osvojila srca publike diljem Europe, Amerike i Azije te zabilježila nastupe na brojnim prestižnim međunarodnim festivalima i pozornicama, TEULIS Shadow Theatre donosi svoj čarobni obiteljski spektakl pred zagrebačku publiku, pružajući priliku da i hrvatski gledatelji dožive izvanrednu kombinaciju kazališne inovacije i bajkovite magije.
U prosinačkom ozračju Zagreba, kada se gradske ulice prepliću sa svjetlom blagdana i tihim očekivanjem umjetničkih susreta, Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu obilježava 155. godišnjicu svoga djelovanja kao institucija koja je kroz desetljeća oblikovala kulturni identitet grada i države.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, u petak je održana praizvedba ACID/KISELINA, Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Zagrebačko kazalište mladih ovog prosinca donosi praizvedbu drame ACID/Kiselina, autorice Tene Štivičić, u režiji renomiranog Antanasa Obcarskasa, litavskog redatelja koji u Zagrebu ostvaruje svoj hrvatski debi. Predstava nas vodi iza kulisa umjetničkog svijeta, otkrivajući suptilne dinamike moći, neizgovorene pritiske i odnose koji oblikuju kreativne kolektive – i ljude koji u njima sudjeluju.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina”. Publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
U danu koji prirodno poziva na tišinu, usporavanje i povratak sebi, Matija Cvek objavio je novu pjesmu – onu koja ne traži pažnju glasno, ali je dobiva iskreno. Objavljena na Božić, pjesma Dom su ljudi (radni naziv prema poruci) donosi jednostavnu, ali duboko univerzalnu misao: dom nisu ni gradovi ni adrese, nego ljudi s kojima dijelimo život.
U Ujedinjenom Kraljevstvu utrka za vrh glazbenih ljestvica svake je godine u prosincu žešća nego u bilo kojem drugom razdoblju. Tijekom božićnog tjedna i najveće zvijezde i manje poznata imena ulažu iznimne napore kako bi s pjesmom ili albumom dosegli prvo mjesto – jer se božićni broj jedan smatra osobito prestižnim i simbolički snažnim uspjehom.
Vratimo se nakratko u veljaču. Dodjela Grammyja 2025. godine i Beyoncé koja ispisuje povijest. Ne samo da joj je napokon dodijeljena najvažnija nagrada večeri, album godine, nego je postala i prva crna žena koja je osvojila Grammy za najbolji country album – za Cowboy Carter. Nedavne promjene koje je uvela Recording Academy tu pobjedu čine još monumentalnijom: moguće je da je Beyoncé ujedno i posljednja osoba koja će ikada osvojiti tu nagradu u tom obliku.
Godinama se činilo da je Gmail adresa nešto što dobiješ jednom – i zauvijek ostaje isto. Bez obzira na to jesi li je otvorio kao tinejdžer, pod nadimkom koji danas zvuči neugodno, ili prije nego što si mogao predvidjeti koliko će Google račun postati važan dio svakodnevice.