Zagrebačka publika poludjela za Macbethom Johana Simonsa!
Rekordna posjećenost i rasprodane ulaznice potvrdile su potrebu za Festivalom svjetskog kazališta, koji je ove godine završio briljantnom izvedbom Macbetha.
Nakon jednogodišnje stanke, na veliko zadovoljstvo zagrebačke publike, vratio se Festival svjetskog kazališta. U nepunih mjesec dana publika je imala je priliku pogledati četiri predstave različitih stilova, poetika i žanrova, te kroz putovanje u teatarsku raznolikost saznati što se događa u europskom kazališnom prostoru kojem i sami pripadamo. Rekordna posjećenost, činjenica da su ulaznice rasprodane tjednima prije uprizorenja, publika na stepenicama i duge spontane razmjene dojmova u foajeima tri različita zagrebačka teatra svjedoče o nužnosti, ali i nedostatku ovakvih kazališnih sadržaja i poziciji Festivala svjetskog kazališta kao jedne od najznačajnijih teatarskih manifestacija u čitavoj regiji.
Festival se održao na tri lokacije, u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, KUC Travno i u Zagrebačkom kazalištu mladih. Prva predstava na repertoaru 21. izdanja FSK – a bila je „F**k me“, argentinske umjetnice Marine Otero. Predstavnica novog argentinskog vala, Otero je na daske Zagrebačkog kazališta mladih postavila djelo koje istražuje protok vremena i tragove koje ono ostavlja na tijelu, prelazi granice između dokumentarca i fikcije, plesa i performansa, nesreće i predstavljanja. Predstava „Medejina djeca“ najpoznatijeg predstavnika dokumentarističkog teatra Mila Raua uprizorena je u KUC-u Travno. Osam godina nakon prve predstave s djecom „Pet lakih komada“ prikazane na Festivalu svjetskog kazališta, Rau je ponovno dao glavne uloge mladim glumcima. Nakon što su u ranijoj predstavi secirali najpoznatiji belgijski slučaj pedofilije, u „Medejinoj djeci“ seciraju jednu od najpoznatijih grčkih tragedija o majci koja ubija svoju djecu iz osvete. Jedan od najzapaženijih i najbriljantnijih radova u slovenskom teatru, predstava „Solo“ hvaljene slovenske redateljice Nine Rajić Kranjac, publika je gledala u GDK Gavella. Riječ je o projektu u kojem se redateljica i glumci sreću kroz improvizaciju, ali i pokušaju redateljice da u središte stavi i prouči samu sebe pretvarajući se u subjekt problema i njegov katalizator. Polazeći od pitanja što to znači biti sam, „Solo“ otvara teme čemu kazalište, čime se ono bavi, i kako promijeniti način razmišljanja o njemu. Posljednja predstava ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti održana je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a veliki je nizozemski redatelj Johan Simons hrvatskoj publici predstavio autorsko čitanje Macbetha koji je u njegovoj viziji okrutna komedija s elementima kabarea. Simons je o svom radu i predstavi „Macbeth“ uoči uprizorenja razgovarao s Dubravkom Vrgoč i Ivicom Buljanom i novinarima.
Osnivači i umjetnički ravnatelji Festivala svjetskog kazališta Vrgoč i Buljan, ne kriju zadovoljstvo: „Festivalom su dominirale dvije autorice, Marina Otero i Nina Rajić Kranjac s autofikcijskim performansima koji govore o njihovim autentičnim poetikama. Milo Rau svoj dokumentarni pristup kontaminira sa snažnim emocijama i teatralnošću, a Johan Simons demonstrirao je vrhunsku dramaturšku i režijsku kompleksnost“ izjavio je redatelj Ivica Buljan, a Dubravka Vrgoč priznala je da unatoč visokim očekivanjima nije mogla predvidjeti ovako velik interes publike o čemu svjedoče do zadnjeg mjesta ispunjene dvorane za koje su karte kupljene danima prije izvedaba. „ Takav interes govori da je Festival ovom gradu i našoj publici potreban i to ne samo kao mogućnost da se informiraju o trendovima u europskom i svjetskom teatru, već kao i mjesto identifikacije s europskim i svjetskim kulturnim prostorom. Popraćenost Festivala i sjajne reakcije zasigurno su zalog za njegovu budućnost, a nama potvrda da ono što radimo sada već 22 godine itekako ima smisla“, zaključuje Dubravka Vrgoč.
Festival svjetskog kazališta ove godine u Zagrebačkom kazalištu mladih otvara se 12. rujna predstavom The Making of Berlin, autorskim projektom belgijskog kazališnog kolektiva Berlin i NTGent u režiji Yvesa Degrysea. Predstava donosi složenu priču o povijesti, sjećanju i mehanizmima kojima se stvarnost pretvara u priču, a kroz neobičan susret s čovjekom koji tvrdi da je svjedočio jednom od posljednjih poglavlja povijesti Berlina otvara pitanje koliko se istina može promijeniti kada je promatramo kroz vrijeme, osobno sjećanje i potrebu da događajima damo smisao.
Na današnji dan, prije trideset i jednu godinu, 7. kolovoza 1995., na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa dogodio se jedan od najtragičnijih događaja koji se vežu uz završnicu ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom zračnog napada na izbjegličku kolonu koja se kretala prema Bosni i Hercegovini poginulo je deset civila, među kojima je bilo četvero djece, dok je više osoba ranjeno. Među najmlađim žrtvama bili su jedanaestogodišnja Nevenka Rajić i njezin devetogodišnji brat Žarko Rajić iz Donjeg Lapca, čije su smrti tijekom desetljeća postale simbol stradanja djece u ratnim okolnostima i podsjetnik na činjenicu da upravo oni koji u ratovima nemaju nikakvu odgovornost nerijetko plaćaju njihovu najveću cijenu.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Mini sako-haljina dugih rukava ističe se dubokim V-izrezom, no najveću pažnju privlače bočni cut-out prorezi na struku koje povezuje tanki metalni lančić.
Woody Harrelson stigao je u Sarajevo uoči 32. Sarajevo Film Festivala, na kojem će mu zbog iznimnog doprinosa filmskoj umjetnosti i bogate glumačke karijere biti dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva. Harrelson će se publici predstaviti i kroz film „Dobrodošli u Sarajevo“ redatelja Michaela Winterbottoma iz 1997. godine, u kojem ima jednu od glavnih uloga, a projekcija će biti održana u utorak, 18. kolovoza, u Ljetnom kinu Coca-Cola u sklopu programa Open Air.
WHOPS Open Air 19. rujna donosi svoje dosad najveće izdanje, a ovog se puta selimo na jednu od najzanimljivijih zagrebačkih lokacija, u prostor Muzeja suvremene umjetnosti, točnije na sjeverozapadni plato ispod prepoznatljivog tobogana. Od 17 do 23 sata očekuje se između 800 i 1.000 posjetitelja, čime ovaj događaj predstavlja važan korak u razvoju WHOPS koncepta, koji iz izdanja u izdanje sve jasnije gradi vlastiti identitet na zagrebačkoj sceni.
